Znate li za neke prvomajske drevne običaje: VELIKA TAJNA MAJSKOG DRVETA

1. maj je međunarodni praznik rada. Proslavlja se u znak sjećanja na čikaške žrtve, ljude koji su se borili za ostvarenje radničkih prava. Međutim, sam datum, prvi dan u mjesecu maju, proslavaljao se još u antičkoj Grčkoj. Tragovi nekih paganskih običaja žive i danas u prvomajskom uranku.

Maia, Maioma, Majsko drvo, Majski stub, Otac maj, Majska dama, Kraljica maja. Sve su to nazivi i simboli koji su se vijekovima povezivali sa slavljenjem boga vegetacije, preporoda i blagostanja.

Prvi maj su proslavljali i drevni Grci u čast boginje Maje, po kojoj mjesec i dan danas nosi ime. Taj običaj su od njih naslijedili Rimljani. Zabilježeno je da se u starom Rimu, još u 2. vijeku za vrijeme vladavine Komoda, proslavljala Majoma. Festival plesa, muzike, opijanja trajao je tokom maja mjeseca pa otuda i naziv.

Kako su slavili Kelti i Skandinavci
Prvi maj su proslavljali i Kelti. Kako je zabilježio antropolog Frejzer u kapitalnom djelu “Zlatna grana”, za Druide, keltske sveštenike najznačajnija svetkovina bila je Beltein ili Beltan.

Naziv potiče od keltskih riječi “bijelo” i “tanos” što znači sjajna vatra odnosno vatra radosnica, koja se palila baš 1. maja i bila je posvećena vrhovnom božanstvu. Ogromne vatre paljene su na brdima i uzvišicama, oko njih se igralo, pjevalo i pilo. Vjerovali su da takva vatra čuva od vještica i bolesti, kako ljude tako i životinje, jer je stočarstvo bilo važna grana opstanka.

Zabilježeno je da su vatre radosnice paljene sve do 19. vijeka u skandinavskim zemljama i Evropi, i to uz simbolično prinošenje žrtve, uglavnom su to bile životinje. I danas se ponegdje može naći običaj paljenja takozvanih majskih vatri.

Uloga Majskog drveta
Majsko drvo i Majski stub imali su važnu ulogu u narodnim svetkovinama evropskog stanovništva. Bio je običaj da se veoma rano, prije izlaska sunca, ode u šumu i tamo uz pejsmu i igru, poseče drvo i donese u selo. Majsko drvo se okiti, postavi uspravno i veselje se nastavlja.

U nekim krajevim sjekle su se grane kojima su ljudi kitili vrata svojih kuća. Vjerovalo se da to donosi blagostanje i štiti od zla a majsko drvo je najavljivalo dolazak ljeta.
Brojni običaji za Đurđevdan

Proslava 1. maja na sličan način, zabilježena je i kod starih Slovena, a danas tragove tih običaja možemo vidjeti u običajima vezanim za Đurđevdan.

Nekada su djevojke i momci iz sela odlazili na proplanak, okitili drvo i dočekivali to prvo đurđevdansko jutro, uz pjesmu, igru i vatru. Ko je imao ovce, pravile su se bačije na Đurđevdan, a ako vas neko pozove po imenu, niste se smjeli odazvari jer se vjerovalo da će ovce ostati bez mlijeka. U nekim kerajevima od vrbovog lišća su se pravili vijenci.

Značaj tih običaja s vremenom je zaboravljen, kako kod nas tako i u svijetu, ali se svetkovine i danas izvode na tradicionalan način.