Zijad Perla, pčelar iz Osanice kod Goražda: Medom sam izliječio tešku upalu gušterače

Zijad Perla - Medom izlijecio gusteracuIz poštovanja prema pčelama i zahvalnosti za moje zdravlje, ustanem na noge kada hoću da spomenem moje krilate mjezimice! – kaže naš sagovornik i ističe kako je pčelarstvo stoljetna tradicija njegove porodice u kojoj su djedovi Murat i Mujo koristili starinske trnke ispletene ljeskovim prućem i oblijepljene glinom

Na petnaestom kilometru od Goražda uzvodno Drinom zasjelo selo Osanica u kome pčelari 48-godišnji Zijad Perla. Zijo, kako ga iz milja zovu prijatelji, voli to kazati ovako:

– Rodio sam se koji kilometer dalje od Osanice, u Zubovićima, ali tamo gdje su moje pčele tamo je moje srce.

Ko poznaje ovaj dženetski lijep kraj odmah su mu pred očima prirodne ljepote kakve nudi samo ekološki čista priroda. Sa obje obale rječice Osanica, po kojoj je selo dobilo ime, poput serdžada prostiru se cvjetne livade u zagrljaju crnogorice koja miriše na borovu smolu i čisti zrak. Mjesto dušu dalo za pčelarenje!

Zdrave pčele

– Ovdje nećete naći ništa što zagađuje zrak, nema većih objekata, a na sitnim zemljišnim parcelama niko ne koristi pesticide, te se slobodno može kazati kako su ovdje pčele slobodne kao ptice, bez ikakvih opasnosti po njihovo zdravlje – kazuje ovaj goraždanski pčelar ponosan na svoje malo pčelinje cartsvo.

– Imam pedesetak LR košnica, a ako Bog da, čim odem u penziju, broj pčelinjih društava će biti daleko veći. U toku sezone sa pčelama “šetam” po ovim krajevima koji se prostiru u nedogled. Kada je sezona bagrema moje košnice selim podno Preljuće, a borovi med sakupljaju podno Gostičaja. To vam je ovdje kao u Džennetu, biraj i uživaj! – veli Zijad i s ponosom ističe kako nije imao problema sa zdravljem pčela ovogodišnjim preranim buđenjem prirode.

– Sa žaljenjem sam slušao vijesti o pomoru pčela u Hercegovini i Hrvatskoj, ali ja i moje kolege na ovom području takvog problema nismo imali. Zimus sam u svakoj košnici ostavio do 20 kg meda i redovno sam ih prihranjivao sa šećernim i polenovim pogačama koje lično pravim. Što je možda najvažnije, nisam zabilježio niti jedan slučaj oboljenja pčela od raznih bolesti i nametnika, osim varoe koju otklanjam na propisni način, prirodnim preparatima – kaže ovaj pčeloljubac koji voli za sebe kazati kako nije medar već pčelar i to pokazuje primjerom:

– Običavam kazati kako u mojim košnicama imaju samo dvije vrste meda: borov, bagremov ili, bolje je kazati, livadski i šumski med.

 Porodična tradicija

Zijad je dobitnik nekoliko značajnih sajamskih nagrada, a izlagao je uglavnom na Gožaždanskom sajmu meda. Veli kako nije još stasao za ozbiljnije “sajamske utrke”, za sada za tržište proizvodi samo med i polen, a matična mliječ je “porodična poslastica”.

– Ja sam pčelar iz ljubavi i poštovanja prema pčelama koje se pominju u Časnoj knjizi. Lično, zahvaljujući pčelarenju i medu, ja sam izliječio tešku upalu gušterače i preporodio se. Ustajem svaki put kada spomenem moje krilate mjezimice! – kaže naš sagovornik i ističe kako je pčelarstvo stoljetna tradicija njegove porodice.

– Moji djedovi, rahmetli Murat i Mujo, bili su pčelari, a pčelarili su i moja majka Sajma i moj rahmetli babo Juso. Zajedno sa mnom pčelari i moja supruga Enisa, a sudeći prema interesovanju mog 18-godišnjeg sina Emira, pa i mlađeg mu brata Enisa (13) i najstarije sestre Emine (21), ne trebam brinuti da će tradicija biti iznevjerena. Helem, imam stotinu razloga da budem sretan u ovom slatkom poslu kojem ću se najozbiljnije posvetiti odlaskom u penziju – kazao je na kraju ovaj susretljivi pčelar sa Drine.

Sevdalija Abid i med

Abid Sakalaš, naš poznati interpretator sevdalinke, nije štedio riječi hvale o svom zemljaku Ziji i njegovom medu.

-Med sa Drine, kojeg proizvode Zijine pčele, ima poseban ukus i slast, a Bogami i miris na borovinu. Lično ga koristim da bi moj glas bio čistiji, a ja, bezbeli, zdraviji – kazao nam je uz osmijeh ovaj sevdalija.

(Mustafa SMAJLOVIĆ/aura.ba/arhiva magazina Aura)

 

Komentari

komentara