Žena iz Isdala: Norveški misterij star pola vijeka

Istorija je puna slučajeva ljudi koji su bez traga nestali, ali kako početi sa istragom slučajeva osoba koje se iznenada pojave na nekom mjestu, bez identiteta ili bilo kakvog traga koji bi ukazivao na to odakle su došli?

Fotorobot Žene iz Isdala

Jedan takav slučaj skoro pedeset godina zbunjuje policiju i istražitelje u Norveškoj. Krajem novembra 1970. godine u zabitima doline blizini Bergena pronađeni su potpuno spaljeni ostaci nepoznate žene. Etikete sa njene odjeće su bile odsječene, a sa njenih ličnih stvari ukolnjeno je sve što bi moglo ukazivati na njen identitet. U njenim koferima policija je pronašla šifrovane poruke, maske, tragove lažnih identiteta. Mjesto pronalaska tijela je poznato i pod imenom Dolina smrti koja je u srednjem vijeku bila popularno mjesto za samoubistva.
Slučaj ubistva ove žene do danas nije riješen niti se zna njen pravi identitet.

Spaljeno tijelo i tablete za spavanje

Tijelo žene je pronašao jedan profesor koji je zajedno sa svoje dvije kćerke šetao brdima u dolini Isdalen u Bergenu. Žena je bila gola, a užasnuti šetači su primjetili da su neki dijelovi tijela djelimično izgorjeli. U blizini tijela je pronađena prazna boca alkohola, gomila rozih tableta za spavanje i dvije flaše benzina.
Policija će kasnije pronaći i izgorene ostatke pasoša.

Mjesto pronalaska tijela

Nakon što su planinari pozvali policiju, pokrenuta je istraga jednog od najsloženijih i najmisterioznijih slučajeva u Norveškoj, ali i svjetskoj istoriji. Autopsija je utvrdila da je žena umrla od posljedica opekotina i trovanja ugljen-monoksidom, a analizom krvi je utvrđeno da je prije smrti uzela veliku količinu tableta za spavanje. Na njenom vratu se nalazila velika modrica što upućuje na to da je žena prije smrti pretrpjela snažan udarac u vrat.

Vrhovi prstiju su joj bili u potpunosti uklonjeni. Slučaj se u početku pokazao kao vrlo jednostavan; Žena, ko god da je bila, očigledno je otišla u šumu da počini samoubistvo pomoću tableta za spavanje. Ipak, misterija će ubrzo postati još dublja.

Perike i dnevnik sa šiframa
Policija je naposljetku ženu povezala sa dva kofera pronađena na željezničkoj stanici u Bergenu, a njihov sadržaj samo je dodatno zbunio istražitelje. Kao prvo, svi otisci prstiju su pažljivo, namjerno i detaljno uklonjeni, a etikete su uklonjene sa svakog komada odjeće. U koferu su pronašli i recept za nepoznati losion, ali ime doktora i datum izdavanja recepta su uklonjeni. U skrivenom džepu kofera pronađeno je i 500 njemačkih maraka.


U jednom od kofera pronađeno je slomljeno staklo sa djelimičnim otiskom prstiju koji nije bio dovoljan za identifikaciju. Među brojnim predmetima pronađen je i dnevnik, ali umjesto tipičnih dnevnih bilješki, dnevnik je sadržavao niz nerazumljivih kodova. Ostale pronađene stvari uključuju periku, nekoliko naočala bez recepta, razglednica sa fotografijom jednog poznatog fotografa i nekoliko srebrenih kašika.

Zbunjeni ovim otkrićima, policija odlučuje da napravi crtež mogućeg izgleda žene, na temelju njenog tijela i opisa svjedoka. Crteži su objavljeni u nekoliko novinskih agencija i poslani su Interpolu u nekoliko zemalja u nadi da će neko znati ko je misteriozna žena. Nedugo nakon ovog koraka, počele su stizati izjave svjedoka koji su prepoznali ženu, a umjesto da nove informacije olakšaju istragu, stvari su se još više zakomplikovale.

Devet lažnih imena
Otkriveno je da je tajanstvena žena putovala pod devet različitih pseudonima; Jeneveve Lancia, Claudia Tjlet, Vera Schlosseneck, Claudia Nielsen, Alexia Zarna-Merchez, Vera Jarle, Finella Lorck i Elizabet Leen Hoywfer, za koje je uvrđeno da su lažni. Prema izjavama ljudi koji su je vidjeli, žena je nosila nekoliko vrsta perika i navodno je tečno govorila fracuski, njemački, engleski i flamanski jezik.
Čudne šifre koje su pronađene u njenom dnevniku su dešifrovane i pokazalo se da je riječ o koordinatama mjesta koje je posjetila. Radilo se o nekoliko područja u Norveškoj i Evropi. Dentalna analiza tijela otkrila je da je žena u Latinskoj Americi obavila stomatološku intervenciju, međutim kodovi u njenom dnevniku nisu potvrdili ovu lokaciju.
Što se tiče njenog boravka u Bergenu, otkriveno je da je odsjela u nekoliko hotela na tom području, ali i da se veoma čudno ponašala. Više puta je mijenjala sobe u istom hotelu, a jedne prilike je žestoko insistirala na sobi sa balkonom.

Detalji njenog boravka pronađeni su provjerom evidencije gostiju hotela. Predstavljala se kao prodavačica antikviteta, a ime koje je koristila prilikom prijave u hotel bilo je lažno. Također je otkriveno da je žena voljela jesti kašu s mlijekom, obrok kojeg je naručivala tokom boravka u hotelu.
Opisana je kao atraktivna brineta u tridesetim godinama oko 165 cm visine koja je skoro uvijek imala cigaretu u rukama. Nije ni s kim razgovarala, a jedan svjedok je navodno čuo kako govori „Uskoro ću se vratiti“. Zadnji put je viđena živa kada se odjavila iz sobe 407 hotela Marlin. Platila Je gotovinom, a zatim je sjela u taksi i otišla.

Muškarci u crnim kaputima
Zanimljivo, od svih svjedoka koji su se javili i rekli da su prepoznali ženu na slikama, nije se javio niti jedan član porodice ili prijatelj koji je lično poznavao. Policija će sasvim slučajno doći do prvog važnijeg traga u istrazi kada je otkriveno da je fotograf čija je razglednica pronađena u ženinom kovčegu, večerao s njom u hotelu Alexandria u Loenu.
Kada su ga pitali da li mu je poznat identitet žene, fotograf je tvrdio da mu je rekla da dolazi iz jednog malog sela u blizini Johannesburga u Južnoj Africi i da je zagonetno izjavila kako ima još šest mjeseci da posjeti najljepša mjesta u Norveškoj. Iako intrigantne, ove informacije se nisu bile pretjerano korsine. Fotograf koji je u prošlosti bio oslobođen optužbi za silovanje, nije bio osumnjičen i otišao je svojim putem.


Slučaj je postao još čudniji kada se pojavio muškarac koji je policiji rekao da je vidio ženu 25. novembra, odnosno pet dana prije nego što će tijelo biti pronađeno. Ketil Kversoj koji je živio u tom području izjavio je kako je tog dana šetao sa prijateljima i ugledao strankinju kako luta u šumi.Prema njegovim riječima, žena je bila u panci. Nosila je elegantnu odjeću i obuću, totalno neprikladnu za brdoviti i šumski teren. Dok je prolazila pored skupine muškaraca na licu joj je bio vidljiv strah i odustajanje. Izgledala je kao da želi nešto da im kaže, ali se brzo predomislila i krenula dalje. Par trenutaka kasnije pored njih je prošla jedna grupa mračnih muškaraca u crnim kaputima koji su očito pratili misterioznu ženu. Zvuči nevjerovatno, ali ovu izjavu muškarac daje trideset i dvije godine nakon što se ubistvo desilo.
Kada su ga norveški policajci pitali zašto je čekao sve ove godine, rekao je kako je ženu prepoznao sa Interpolovih crteža čim su se pojavili te da je odmah kontaktirao vlasti. Međutim dok su ga ispitivali rečeno mu je da sve zaboravi i da njen slučaj nikada neće biti riješen.

Ketil Kversoj žali što onomad nije prijavio policiji ono što je vidio

Špijuniranje je koštalo života?
Slučaj Žene iz Isdala nikada nije rasvijetljen niti je njen pravi identitet otkriven. Novih dokaza nema, kao ni osumnjičenih za ovaj zločin. Iako se njen slučaj službeno vodi kao samoubistvo, smrt ove tajanstvene žene stvorila je brojna nagađanja oko njenog pravog identiteta a čitav slučaj je postao i inspiracija za nekoliko knjiga. Prema jednoj popularnoj teoriji, žena je je bila špijun za nevladinu organizaciju i ubijena je nakon otkrića tajnih informacija o kupovini radioaktivnog materijala. Druga terija kaže da je ubijena iz nepoznatih razloga, možda zbog ljubomore ili novca.
Sahranjena je 5. februara 1971. godine u neobilježenom grobu na Mollendal groblju u Bergenu. Sahrani je prisustvovalo šesnaest pripadnika policije iz Bergena. Čitava ceremonija je zabilježena fotografijama u slučaju da se u budućnosti javi neko od članova njene porodice.

Žena je sahranjena na lokalnom groblju

Ko je ova misteriozna žena? Odakle dolazi šta je htjela? Da li je riječ o ubistvu ili je imala razlog da sebi oduzme život? Niko još ne zna zasigurno, a žena je svoje tajne odnijela u grob. Slučaj ostaje jednako zbunjujuć kao i onaj dan 1970. godine kada je pronađeno njeno tijelo. Bez novih tragova, dokaza i osumnjičenika, slučaj se ohladio, a ona ostaje bezimena enigma sa licem koja i dalje inspiriše brojne rasprave i zasigurno je jedna od najvećih misterija našeg vremena.

Zubi će otkriti pravi identitet?
Norveška policija i najveća državna medijska kuća NRK odlučile su da ponovo otvore slučaj 2017. godine. Istraga NRK otkrila je da je vilica žene iz Isdala očuvana u forenzičkom arhivu, što otvara mogućnost otkrivanja njenog porijekla modernim naučnim metodama. Nacionalno istražno odjeljenje i univerzitet u Bergenu započeli su analizu njenih zuba u potrazi za “hemijskim potpisom” koji zubi ostavljaju tokom formiranja.


Bio je ovo prvi put da norveška policija koristi ovu tehniku, a zahvaljujući njoj uspjeli su da odrede iz kog područja potiče misteriozna žena.
Naučnici su tako izradili kartu Evrope s označenim područjima u kojima se žena iz Isdala mogla nalaziti u određenim periodima formacije njenih zuba.
Najviše područja označeno je u Francuskoj, Velikoj Britaniji i Španiji. Naučnici su zaključili da je rođena u istočnoj ili srednjoj Evropi, te se preselila na zapad u periodu između djetinjstva i adolescencije. Istražitelji su oduševljeni novim otkrićem koje je znatno suzilo prostor za istragu, tako da po prvi put zaista vjeruju da bi mogli otkriti identitet misteriozne žene.
Nakon što testiranja budu dovršena, rezultati će se uporediti sa međunarodnom DNK bazom podataka u nadi da će se otkriti rođaci misteriozne žene. Kako se novi dokazi budu sakupljali, Interpol će ih objavljivati zajedno sa prošlim, ali i novim crtežima žene kako bi se konačno riješio slučaj star pola vijeka.

Komentari

komentara