Zdenka je tek od Vidovite Bebe saznala istinu: ZAŠTO JE PORODIČNA KUĆA U ČAPLJINI PUNA DUHOVA

Kuća nosi prokletstvo. Za nju se vezuju tri smrti i jedno siroče. Vi je niste kupili od stvarnog vlasnika. On je kao dijete odbačen. Uskraćeni su mu ljubav, imovina, djetinjstvo… Njegovi staratelji su uzročnici svih vaših nevolja. Morate tog momka pronaći

Odrasla sam u Čapljini, uz mamu kojoj sam pripala nakon rastave mojih roditelja. I, tek što sam se udala, u Split, majka mi je umrla od “kratke i teške” bolesti, kako to obično stoji u osmrtnicama umrlima od raka. Moj suprug Ante je potjecao iz sasvim drugačije sredine nego što je bila moja. On nije imao oca, a majka mu se preudala kada je imao tri godine. Borio se na razne načine kroz život, a od dana kada smo se upoznali i zavoljeli samo je pričao o kućici na moru.

Nemirni snovi

Dogovorili smo se da ćemo za to štedjeti od dana djetetovog rođenja. Nakon deset godina skupili smo dovoljno novca za stariju kuću kakve su se često nudile u oglasima. Kupili smo staru kamenu kuću u kojoj su još ostaci ognjišta, podalje od sela, na obali uzdignutoj pored mora. Tada nismo znali za stvarnog vlasnika.

Iako mi je to mjesto izgledalo kao napušteno od Boga i od ljudi, za ljubav moga Ante i našeg sina Igora, taj dom sam prihvatila kao najljepši dvorac. Kako su morska proljeća veoma topla, Ante je sa našim sinom i susjedima po cijeli dan provodio uz more, a ja sam se bacila na sređivanje novog doma. Kada bismo uvečer legli, njih dvojica bi brzo zaspali, a ja sam se borila sa mislima i snovima. Nikada neću odgonetnuti jesu li moji snovi i misli bili plod straha od duhova, ali znam da sam te noći čula škripu stepenica. Kao da se neko penjao prema spratu gdje se nalazila naša spavaća.

Oblio me hladan znoj i paralizirao strah od kojeg se nisam mogla ni pomaknuti. Škripa je prestala, a onda sam čula tutnjavu kao da neko spušta prazne bačve kroz dimnjak ognjišta, da bi potom nastala mrtva tišina. Zaspala sam negdje pred jutro kada se već čulo kukurijekanje pijetlova. Nikome nisam pričala o tome, jer sam znala da bi me ismijali.

Oči mi je otvorila nekoliko dana kasnije susjeda Luca. Uz kafu se raspričala o susjedima, selu, našem novom domu… Spomenula mi je neke Slavonce koji su nakon sedam dana boravka tu, odustali od kupovine, pa onda jednu gospođu iz Sarajeva…

“Ljudima nije vjerovati, ali svi su pričali da se u toj kući ne može mirno spavati od duhova – kazala mi je Luca i otvorila mi oči. I ja sam proživljavala sve te more, kao i osobe koje su tu ranije boravile.

Tri smrti

Kako nisam ništa smjela kazivati Anti, jer mi ne bi vjerovao, pokušala sam sa egzorcistima i vidovnjacima, krijući od njega, osloboditi kuću duhova. Čak sam bila u kontaktu i sa Dragom Plećkom, koji nije bio spreman da dođe u naše selo. Tragajući za slamkom spasa, preko “Aure” sam stupila u kontakt sa Vidovitom Bebom.

” Kuća nosi prokletstvo. Za nju se vezuju tri smrti i jedno siroče. Vi je niste kupili od stvarnog vlasnika. On je kao dijete odbačen. Uskraćeni su mu ljubav, imovina, djetinjstvo… Njegovi staratelji su uzročnici svih vaših nevolja. Morate tog momka pronaći – kazala mi je Vidovita Beba, zamolivši me da kada njega pronađemo dođem njoj po zaštitne hamajlije.

Od Luce ću saznati za momka po imenu Slaven, koji živi u Zagrebu. Sumnjalo se da je dijete izvjesne Jele, koju je obeščastio njegov otac Luka prije odlaska u mornare.

“Tu su, dok sam još bila dijete, živjeli ribar Bepo i njegova Mande. Imali su jednog sina Luku. Jednog olujnog dana, Luka se vratio sam, govoreći da je ćaću odnijelo more. Majka je molila Luku da oženi susjedovu Jelu, djevojku koja ga voljela. No, Luka je djevojku obeščastio, ali je nije oženio. Jela, nakon Lukina odlaska na more, ipak je došla u njegovu kuću i rodila sina. Po povratku Luka ju je istjerao. Nesretnica Jela se bacila sa stijene nedaleko od kuće. Ni Luka se više nikada nije vratio. A, taj Slaven, njihov sin, živi negdje u Zagrebu… – ispričala mi je Luca.

“Skoro pola godine sam tragala za Slavenom i pronašla sam ga u blizini Zagreba. Radio je kao pomoćni radnik na jednom poljoprivrednom imanju. U početku nije želio sa mnom da razgovara. Bio je jako drzak i sirov.

“Nemam oca, nemam majku, nemam nikoga svoga. Nemam ništa svoje – kazao mi je na početku razgovora, ali se vremenom topio. Postajao je nekako pitomiji, prijatniji i pričljiviji.

“Imaš mene i baba Lucu – izustila sam, a on je pustio suzu.

“Ubijedila sam ga da nas posjeti, da ću učiniti sve da ga povežem sa krvnim srodnicima i da koliko-toliko se oslobodi tragova prošlosti. Slaven je danas kao član naše obitelji. Beba nam je dala zaštitne hamajlije, a duhovi iz kuće su nestali. Kontakt telefon Vidovite Bebe u Sarajevo je 033 619 740 ili 061 057 380.