Zavist i sreća: KO SE NAJVIŠE RADUJE TUĐEM ZLU I ZAŠTO?

Zašto nam je bitno da “komšiji crkne krava” i ko se tome najviše nada?

Da li ste primijetili kod sebe da se ponekad radujete neuspjehu i promašaju drugih ljudi? Odakle dolazi taj osjećaj? Čak i mala djeca se raduju tuđim neuspjesima. Evo kako to funkcioniše
Osoba je u stanju da iskusi širok spektar različitih osjećanja. I vrijedna ali i sramna. Među ovim drugim osjećanjima se izdvaja i ono koje se zove “radost od zla”. To je kada nam nesreća drugih ljudi donosi posebno zadovoljstvo. Da li vam je to poznato? Priznajte! Svima nam prija kada čujemo da je protivička fudbalska ekipa ispala, da je karijera neke zvijezde propala i td…

Ne postoji univerzalno prihvaćeno tumačenje zavisti. Neki su uvjereni da je ovo emocija koja je dio društvene interakcije: zavisti/zamjeranje i zlovolja. Drugi opet vezuju ovu emociju sa pravdom, poput onog “tako mu i treba” ili “to je i zaslužio”.

Postoje dokazi da već u najranijem djetinjstvu osjećamo radovanje zbog zla. Evo primjera: četvorogodišnjaci se najviše smiju kada se neko udari, padne u blato, polomi nogu, povrijedi se iz bilo kog razloga itd.

Stručnjaci tvrde da se čak i dvogodišnja djeca raduju kada se nešto “loše” desi njihovom vršanjaku. Ali u sedmoj godini dijete se više raduje kada pobijedi protivnika, nego kada zajedno pobijede.

Rađeno je zanimljivo istraživanje u kojem su proučavali bebe od 9 mjeseci. Naučnici su dokazali da čak i u ovom uzrastu djeca osjećaju kada neko doživi zlo i to ih “zabavlja”.

Kao rezultat niza istraživanja naučnici su otkrili zašto se toliko radujemo kada “komšiji crkne krava”. Zaključak je slijedeći:
Postoji pretpostavka da se osoba ponaša na slijedeći način: što više simpatiše osobu, to je manja vjerovatnoća da će se smijati nesreći te osobe.

Ako osjećate zadovoljstvo jer je zlo zadesilo drugu osobu, to znači da vi tu osobu
dehumanizujete, tj. osjećate zbog nečega da ta osoba nije vrijedna ljubavi, da je loša itd.
Samo ako ne osjećate ljubav i simpatiju za tu osobu, vi ćete se radovati njenoj nesreći.

Zavist i sreća zbog tuđe nesreće je prilično univerzalna emocija. Zbog toga se pretpostavlja da mi dehumanizujemo ljude mnogo češće nešto što vjerujemo u to. Zbog toga se i radujemo tuđoj nesreći.