Zašto su bajke važan dio odrastanja: Bajka koju vaše dijete voli ili mrzi otkriva koji ga problemi muče!

Zašto je važno djeci čitati bajke? Čitajući ili pričajući bajke, dijete stvara mjesto susreta sa vlastitim osjećanjima i na takav način uči ih prepoznavati. Također, bajke stvaraju mjesto na kojem se negativna osjećanja filtriraju i štite dijete od tjeskobe koja je povezana sa negativnim emocijama prema ljudima koji su značajni u njegovom odrastanju.

Za aura.ba piše Vahida Djedović: psihoterapeut i književnica ([email protected])

Zbog svog jednostavnog jezika, bajke su omiljena literatura, kako djeci, tako i odraslima, a neovisno o njihovom poznavanju mitova i psihologije. Likovi u bajkama su jasno predstavljeni, od onih zlih, do onih dobrih, a sam kraj bajke uvijek kaže da će sve biti dobro, bez obzira na probleme koji su u sadašnjosti.

Bajke djeluju podsticajno na djecu, a budući da su djeca još na nivou konkretnog, u psihoterapjskom radu, djeca svoje probleme prenose na likove iz bajke i govore u trećem licu.

Na primjer: Jedan dječak je, a nakon što sam ga pitala, koja mu je omiljena bajka, rekao da mrzi bajke, a najviše mrzi glupu „Pepeljugu“: „Pepeljugini roditelji su umrli i sva briga oko glupih sestara je na njoj. Ona nema vremena za sebe i mnogo je tužna.“

I djeca se boje smrti

U priči sa dječakovom majkom, rekla sam da dječak ima strah od smrti, ali ne svoje smrti i pitam je li neko od članova porodice ozbiljno bolestan? Majka navodi da je sada sve u najboljem redu, ali najmlađa kćer se rodila sa deformitetima i ljekari su joj davali minimalne šanse za život. Dječak, kojeg je majka dovela na terapiju, zato što je počeo mucati, a po preporuci logopeda, tada je imao šest, a srednja sestra, pet godina. Uglavnom, tata stalno radi, mama je svako malo u bolnici sa najmlađom sestrom, a kada je kući, on ne smije da povrijedi sestre, a one od njega stalno kradu igračke i ruše mu kreacije koje pravi od lego kockica.

U njihovoj porodici, smrt je riječ koja stalno kruži iznad njihovih glava, ali mama i tata djeci o tome nikada ne govore. Ono što je problem za ovog dječaka jeste njegovo razmišljanje da će on, ako umre mama ili tata, (jer dječak ne zna pravu istinu, samo zna da je smrt tu negdje), preuzeti brigu o sestrama, a one se ponašaju bezobrazno prema njemu.

U ovakvim situacijama, rad sa roditeljima dječaka je prioritet. Mucanje je posljedica nemogućnosti nošenja sa svime ovime što je u dječakovoj glavi. (Sve druge mogućnosti mucanja su otklonjene.)

Dakle, kroz bajku se mogu otkriti problemi koji muče djecu, a kroz bajku, problemi se mogu i rješavati. U svom radu, sama često dam nekom liku iz bajke psihoterapijske sposobnosti, u ovom slučaju, Pepeljuga se jako sprijateljila sa ptičicama kojima se ispovijedala i koje su joj, psihoterapijskim pristupom, pomagale da izađe iz problema.

U posljednje vrijeme, zbog razvoja interneta i zauzetosti roditelja, djeci se sve rjeđe čitaju bajke. Nedavno je na psihoterapiju mama dovela desetogodišnju djevojčicu koja ima pretjerani strah od mraka. Kada sam je upitala da li čita bajke i da li joj je neko čitao bajke, rekla je da nju bajke ne zanimaju, da nije čitala bajke i da ne zna ništa o njima.

Zašto je važno djeci čitati bajke? Čitajući ili pričajući bajke, dijete stvara mjesto susreta sa vlastitim osjećanjima i na takav način uči ih prepoznavati. Također, bajke stvaraju mjesto na kojem se negativna osjećanja filtriraju i štite dijete od tjeskobe koja je povezana sa negativnim emocijama prema ljudima koji su značajni u njegovom odrastanju.

Bajke otkrivaju strahove, želje, nade…

Djeci ne treba interpretirati, niti izmišljati bajke. Jedan tata, koji je imao problema sa svojom ženom, svojoj šestogodišnjoj kćeri, izmišljao je bajke u koje je svrstavao prekrasnog kralja i njegovu kćer princezu, koji su imali zlu kraljicu koja je mrzila kralja, pa je kćer počela da mrzi svoju majku. Pored toga, čitajući bajke, djeca razvijaju kritičko mišljenje koje je je ključna sposobnost za rješavanje problema.

Bajke bude nadu kod djece i razvijaju maštu. Bajke su zabavne, zbližavaju roditelje i djecu, a za kratko vrijeme, svako dijete će izdvojiti omiljenu bajku i htjeti će da je čuje nekoliko puta. Po izabranoj bajci, roditelji mogu prepoznati strahove, želje, nade i razmišljanja svoje djece. Ako se pitate koje bajke da čitate, nikada nećete pogriješiti ako počnete sa bajkama braće Grim.

U bajkama, na kraju uvijek pobijedi dobro, a sada je već i naučno dokazano da riječi mogu promijeniti naš genetski kod, što doprinosi boljem razvoju, ne samo djeteta, nego i roditelja, čitača.

(aura.ba)