Zašto mještani Timočke krajine izbjegavaju noću mostove rijeke Bistrice: Konjske glave, čudna rika, neobični vjetrovi…

Bistrica je na prvi pogled mirno selo u timočkoj krajini, općina Petrovac na Mlavi. Odnedavno postoji i etno selo, gdje se poslije dugo vremena mogu čuti zvuci vodenice. Sačuvano od davnih vremena do danas je deset vodenica i dvije valjavice sukna. Dokaz o tome je i osmanlijska tapija iz 1819. godine.

Timočka krajina je poznata po raznoraznim parormalnim pričama i dešavanjima koja nemaju objašnjenja. Istoimena rijeka Bistrica je prekrasna ali mostovi preko rijeke Bistrice su mjesta koja mještani noću izbjegavaju. O tome postoje svjedočenja ljudi koji preko mostova noću ili ne idu ili ne prolaze spokojno.

 Svadba nevidljivih svatova
Prema priči jednog mještanina, selo Bistrica ima dosta tajni koje nitko ne zna objasniti. Djed kojega više nema među nama, pričao mu je da je jednom krenuo na vašar sa stokom. U cik zore. Na mostu je ugledao svatove, po još mrklom mraku. Djed se nije uplašio, mislio je da je to svadba iz susjednog sela, pa da je slavlje bilo veselo te se nastavilo do rane zore. No nije bilo tako. Djed je nastavio ići sa stokom, ali ga svatovi zaustaviše. Stoka se tada doslovno zaustavila, ukopavši se u mjestu. Djedu još uvijek ništa nije bilo sumnjivo. Neznani svatovi su djeda ponudili da popije jednu rakiju, jer eto valja se za sreću mladencima.
Pretvorili se u konjske glave

U tom trenu nakom popijene jedne rakije, svatovi nestaju, a oko djeda se pojaviše samo konjske glave. Malo je reći da se djed uplašio, ali je nastavio dalje. No od tada nije imao mira, na sam pomen u priči o mostovima Bistrice.

Jedan od mještana priča o još jednom neobašnjivom događaju. Tada nije bio sam, kao djed iz prethodnog slučaja. S ovim mještaninom je bila i njegova supruga. Njih dvoje su otišli pješice u susjedno selo u goste. U ugodnom razgovoru, pala je kasna noć te su ovo dvoje ljudi krenuli nazad svojoj kući. Bilo je 23.30. Skoro je bilo pola noći kada su se njih dvoje zatekli na jednom od mostova, s druge strane se čula strašna rika.
Žena se uplašila što je i normalno kod ovakvih neobjašnjivih pojava. Kako bi umirio ženu, čovjek se pravio kao da ništa nije čuo. No rika je bila sve glasnija. Niotkuda, počeo je nevjerojatno jak vjetar. Kasnije se pričalo da su slična iskustva imali i još neki ljudi iz sela. Neki su čak osjetili neobjašnjive energije na mostovima noću, kao neka sila koja ne da naprijed.
U snu vozio biciklo

Jedan od mještana je doživio slično kada se noću iz grada vraćao biciklom. Opet 23.30, čovjek kaže da je zaspao, i u snu nastavio voziti bicikl. Niti je sletio u rijeku, niti pao s bicikla. Hvala Bogu, bez ikakvih posljedica je stigao kući, ali od tad strogo izbjegava noću prelaziti preko mostova u svojem selu.
Timočka krajina je puna ovakvih fenomena, u koje mnogi ljudi ne vjeruju. Ja dok sam kao dijete slušala priče moje bake o sličnim događanjima u mojem kraju, znala sam je pitati „Bako, a zašto toga danas nema, kako ja to nikada ne vidim?“ Na to mi je uvijek ponovila isto: „ Milo, danas su ljudi grešni, ne boje se Boga, zato Bog i ne da da se vide stvari s druge strane. „

(Slavenka Polojac/aura.ba)