Zašto ljudi koji jedu paradajz ne obolijevaju od raka?!

Paradajz se sve češće pojavljuje na listama namirnica koje najviše jedu ljudi koji nemaju rak

Iako službena medicina nije priznala paradajz kao ljekovitu biljku, paradajz se sve češće pojavljuje na listama namirnica koje najviše jedu ljudi koji nemaju rak. Jer, veliko naučno istraživanje na osobama starije životne dobi koje su učestalo jele paradajz pokazalo je upola manju smrtnost od raka nego kod onih koji su jeli malo paradajza.

Paradajz, rajčica (Solsnum lycopersicum) je poluotporna jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice pomoćnica (Solanaceae), a potiče iz Južne Amerike. Smatra se da su joj domovina brežuljasta područja Purua, a gdje su je kultivirali Indijanci te uzgajali još davno prije otkrića Amerike.

U 16. vijeku španski moreplovci donijeli su ga u Evropu i nazvali “tumati”. U mediteranskim zemljama Evrope paradajz se brzo uklopio u kuhinje. Zbog njegovih žarkocrvenih plodova te zbog neugodnog mirisa listova i stabljike mnogi su ga smatrali čak otrovnom biljkom. Tek početkom 19. vijeka ustanovljeno je da su stabljika i listovi zaista otrovni, ali plod ne samo da nije otrovan već je vrlo koristan i hranjiv. Zbog toga se paradajz i u Evropi počeo uzgajati kao jestiva biljka, a tokom Prvog svjetskog rata postao je namirnica sa najširom primjenom.

Danas je paradajz jedna od najraširenijih povrtnih kultura, a svjetsku potrošnju paradajza nadmašuje jedino potrošnja krompira. Kao voće i povrće te začinska namirnica, paradajz se danas upotrebljava u gotovo svim kuhinjama svijeta.

Zreli plodovi paradajza ili prerađeni su vrlo vrlo vrijedna i ljekovita namirnica, čak bogatija vitaminima nego mnogo drugo voće i povrće. Osim znatne količine vitamina E i vitamina B grupe, paradajz je bogat i vitaminom C, a količina vitamina zavisi od zrelosti ploda. Najviše vitamina sadrži crveni, na suncu sazreli plodovi, a najveća količina vitamina nalazi se u koži i neposredno ispod kože ploda.

Osim vitaminima, paradajz je bogat mineralnim solima kalija, natrija, magnezija, kalcija i željeza, a sadrži i tzv. elemente u tragovima poput bakra, mangana, bora, kobalta, nikla i radija. Smatra se da je paradajz jedna od bakrom najbogatijih biljaka, a po količini željeza nadmašuje čak pileće meso, ribu i mlijeko. Bogatstvo paradajza željezom i istovremeno vitaminom C vrlo je vrijedno, jer organizam može iskoristiti željezo samo uz prisustvo vitamina C.

Paradajz sadrži i mnoge organske kiseline, u njemu se nalazi i oko 1% pektina koji potiču apetit, pospješuju probavu te sprječavaju djelovanje štetnih bakterija. Oksalne kiseline u paradajzu nema, stoga je mogu uzimati i osobe koje boluju od reume, artritisa i gihta. Paradajz sadrži i vrlo malu količinu ugljikohidrata, bjelančevina i masti, a zbog male energetske vrijednosti smatra se idealnom hranom za pretile osobe te osobe koje žele smršaviti. Paradajz pospješuje bolji rad gušterače te je mogu uzimati i osobe koje boluju od šećerne bolesti. Osim toga, paradajz se smatra biohemijskim vrijednom i zdravom povrtnicom čiji se sok može davati čak i dojenčadi.

Otrovni solanin u zelenom plodu

Stabljika, listovi i zeleni, nezreli plodovi paradajza sadrže otrovni alkaloid solanin, a koji se ne razgrađuje ni vrenjem ni kuhanjem. Solanin nestaje tek kada plod sazri, a u sjemenkama ploda ostaje samo u tragovima. Količina solanina u zelenim plodovima paradajza se smanjuje kiseljenjem; solanin tada prelazi u sok, pa kad se on cijedi, u nezrelim plodovima ostaje vrlo mala količina solanina. Uzimanje više od 100 g kiselog zelenog paradaiza dnevno može uzrokovati zdravstvene tegobe.

Zbog otrovnog solanina u zelenim plodovima, paradaiz rajčice treba brati i koristiti kada sazri, a crvene sorte kada pocrvene. Na kraju sezone najbolje je iskopati cijele biljke i objesiti ih naopačke na nekom zaštićenom mjestu tako da mogu dozrijeti i preostali zeleni plodovi.

Već oko 200 g svježeg paradajza zadovoljava čovjekovu dnevnu potrebu za karotenima

Smanjuje rizik od raka

Iako službena medicina nije priznala paradajz, kao ljekovitu biljku, ona vrlo povoljno djeluje u raznim bolestima. Tako npr. pospješuje izlučivanje vode i mokraće iz organizma, dobro djeluje na srce i krvotok, smanjuje povišeni krvni pritisak, regulira probavu. Osim toga, paradaiz se sve češće pojavljuje na listama namirnica koje najviše jedu ljudi koji nemaju rak.

Paradajz kao hranu najviše jedu stanovnici Havaja koji najmanje obolijevaju od raka želuca, zatim Norvežani koji su s najmanjim brojem oboljelih od raka pluća, Talijani s manje oboljelih od raka prostate, te stariji Amerikanci koji manje obolijevaju i umiru od svih vrsta raka.
Veliko naučno istraživanje na osobama starije životne dobi koje su učestalo jele paradajz pokazalo je upola manju smrtnost od raka nego kod onih koji su jeli malo paradajza. Osim toga, istraživanja na velikom uzorku populacije  pokazala su da paradajz sprječava pojavu upale slijepog crijeva te da pomaže kod upale akutne upale slijepog crijeva.

KUĆNA APOTEKA

Paradajz pomaže kod skorbuta i nedostatka vitamina C
Pospješuje bolji rad gušterače te pomaže kod šećerne bolesti
Šećerni sirup od soka paradajza smiruje kašalj.
Paradajz regulira nepravilan rad srca, pospješuje bolji rad srca, te pomaže kod vodene bolesti i zastoja vode u krvi.
Čisti krv, pospješuje stvaranje krvi, sprječava zgrušavanje krvi, širi krvne žile te smanjuje previsok krvni pritisak. Jača i regenerira stijenke krvnih žila.
Potiče apetit i izlučivanje želučanih sokova, pospješuje probavu te pomaže kod probavnih smetnji. Smiruje upalu sluznice želuca, čisti crijeva, pospješuje bolji rad i pražnjenje crijeva, pomaže kod zatvora, smiruje upalu sluznice crijeva te sprječava upalu slijepog crijeva.
Pospješuje bolji rad jetre i izlučivanje žuči, te pomaže kod upale žučnog mjehura, upale žučnih kanala, žučnog pijeska i žučnog kamenca.
Čisti bubrege, pospješuje bolji rad bubrega i izlučivanje mokraće, te pomaže kod upale mokraćnog mjehura i mokraćnih kanala, mokraćnog pijeska i mokraćnog kamenca.
Učvršćuje vezivno tkivo te pomaže kod reume, artritisa i gihta.
Jača živce te pomaže kod nemira, nervoze i nesanice.
Obloge od paradajza smiruju upalu kože i upalu zanoktice.

KUĆNA KOZMETIKA

Paradajz njeguje, čisti i omekšava kožu, regenerira opustošenu, umornu i zrelu kožu, sprječava pucanje kapilara, te vraća joj bjelinu i sjaj.

MASKA OD PARADAJZA: Dovoljan je jedan mali svježi paradajz. Oguliti ga, zgnječiti viljuškom te kašasto umiješati. Smjesu nanijeti na ovlaženu kožu lica i vrata, ostaviti da djeluje 20 – 30 minuta, a potom isprati toplom vodom.

LOSION OD PARADAJZA: Potrebno je 2 – 3 kašike soka od paradajza i 1 kašika mlijeka. Svježi sok od paradajza pomiješati s mlijekom, laganom masažom nanijeti na kožu lica i vrata, ostaviti da djeluje preko noći, a ujutru isprati toplom vodom.

SOK OD PARADAJZA

POTREBNO JE: 2,5 dl svježeg soka paradajza, 0,5 – 1 dl hladne vode, 1 kašika šećera i malo soli

Svježi sok paradajza pomiješati s vodom, umiješati šećer i sol, te uzimati 2 – 3 puta na dan. Ako želite sok se može uzimati bez dodatka vode, šećera i soli.

Pikantni i ljekoviti pekmez od paradajza

POTREBNO JE: 2 kg zrelih plodova paradajza, 3 kašike maslinovog ulja, 1 mala crvena chili paprika, 3 čehne bijelog luka, sol i biber, 1 kašika šećera, te svježe začinsko bilje: vlasac, timijan ili bosiljak.

Paradajz oguliti, krupno narezati te propirjati na vrućem maslinovom ulju. Paradajzu dodati sitno narezanu chili papriku i usitnjeni bijeli luk, te začiniti solju, biberom i šećerom. Uz često miješanje, pekmez nepokriven kuhati na laganoj vatri 30 – 40 minuta ili dok ne ishlapi suvišna voda.

Vrući pekmez staviti u zagrijane sterilizirane staklenke te čuvati na hladnom i tamnom mjestu. Posipan svježim začinskim biljem, pekmez poslužiti uz kriške hljeba popržene na maslinovom ulju, kao prilog zrelom siru ili upotrijebiti kao umak za pizzu, lezanje, rezance ili krokete.

(aura.ba)

Komentari

komentara