Zagrepčanin Dorijan J. imao je posla s potpuno ludom ženom: Prvo je zavela mene, potom mog brata i oca

Bila je spremna na sve. Paranoidni šizofrenik, podvojena ličnost. Ali, moram priznati da je bila vrlo vješta. Uz pomoć magije naravno, koju je obilato koristila…

– Da ništa gore nema od osvete prezrene i ostavljene žene – uvjerio sam se na vlastitoj koži. Ovo je moja priča o tome – kazat će danas za Auru tridesetšestogodišnji stomatolog iz Zagreba, Dorijan J.

On je igrom slučaja, za vrijeme studija upoznao ženu koja je živjela samo za jedan cilj – da ga uništi. Umalo joj je to i pošlo za rukom. A evo kako je sve započelo.

– U Zagreb sam stigao iz puno manjeg grada pa me sva ta gradska vreva opčinila, zavela. Vrijedno sam studirao, želeći opravdati roditeljske želje, no, stizao sam se i zabaviti. Volio sam žene, ali, više od svega sam volio svoju slobodu.

– A onda sam na drugoj godini studija upoznao Valentinu. Podržavala je moju predanost učenju, požurujući me da završim studij kako bi se mogli uzeti.

– Nisam joj to rekao ali, nije mi padalo na pamet da se oženim odmah nakon studija. Posebno ne s njom jer je bila jedna sasvim obična djevojka. Za moj ukus prehisterična, čudakinja živa.

– Ostavio sam je s upisom treće godine. Činilo se da je nije previše pogodilo. Povremeno smo se sretali u gradu. Ona je uvijek bila sama ili sa drugaricama, a ja sa novom djevojkom. Zapravo, sad kad se prisjetim, zaista nisam ni razmišljao o njoj. Bio sam predan učenju i sticanju prakse, ali i zabavljanju. Predamnom se nazirala svjetla budućnost.

 Savršeni zet

– Sve je išlo naprosto savršeno. Upoznao sam i jednu djevojku koja me privukla damskim ponašanjem ali i bogatstvom. Njen mi je otac obećao otvoriti ako treba i 20 ordinacija nakon što oženim njegovu kći. U meni su vidjeli potencijal, dobrog zeta. Odlučio sam to i biti. Zaprosio sam Ninu, objavio vjeridbu i krenuo s planiranjem svadbe. Istovremeno sam obilazio lokacije, pomno birajući svoje novo radno mjesto.

– A onda se Valentina vratila u moj život. Ružnija nego ikad, koštunjava, očiju upalih i oivičenih ljubičastim podočnjacima.

– Došla sam da održiš obećanje – rekla je mirnim, ali ledenim i jezivim glasom.

– Ma kakvo – jedva sam istisnuo kroz zube, dok me šesto čulo upozoravalo da stvari neće biti baš ok.

– Oženićeš me. Tako smo se dogovorili. Kad završiš studij, obećao si – nastavila je ona ledenim glasom.

– Ti si luda žena. Nikad to nisam ni pomislio, a kamoli obećao. To što ti imaš bujnu maštu i fantaziraš, tvoj je problem. Potraži stručnu pomoć, dobrog psihijatra. I kloni me se – rekao sam bijesno odgurnuvši je od sebe.

– No, sudbina je htjela da ja budem taj koji će tražiti psihijatrijsku pomoć. Da malo skratim priču, ne znam ni sam kako ali, odjednom sam ostavio Ninu i planove o privatnoj ordinaciji gurnuo po strani. Ubrzo zatim sam bio u braku s Valentinom. Svi su bili u čudu, mati ponajviše.

– Ona nas nije dostojna. Pogledaj je samo kakva je. Kao stara, poderana krpa. Šta si vidio u njoj. Šta to ona ima, a Nina nema – vrištala je mati svaki dan. Utihnula je ubrzo, obuzeta vlastitim brigama. Bolest ju je snašla maltene preko noći.

– A ja? Ja sam bio zdrav, ali sam propadao. Osjećao sam se kao da lebdim u nekakvom vakuumu, nesposoban da mislim, i upravljam svojim postupcima.

 Ostavila me bolesnog i impotentnog

– U Valentinu nisam gledao kao u svoju suprugu, već kao u nekakvog gazdu, šefa. Tako je postavljen naš odnos bio. Ona je vukla sve konce, pa čak i kad sam je zatekao kako se po podu prevrće s mojim bratom, uzeo sam to zdravo za gotovo. A ona – izgledala je povrijeđeno jer nisam pokazao ljubomoru. Zaticao sam je kasnije i sa raznim drugim muškarcima. Mojim starim ocem, jednim daljnjim rođakom, komšijom.

– Meni je bilo svejedno, a njoj krivo jer ne iskazujem osjećaje. Kasnije ću tek saznati od svoje spasiteljke, gospođe vidovite Lejle, da je Valentina magijom otupila moj um, umrtvila osjećaje i zagospodarila u potpunost mojim bićem. Ali magijom nije mogla načiniti da je volim i budem ljubomoran. Naposlijetku me odlučila ostaviti. Nije zaboravila zadati posljednji udarac.

– Ubila je u meni želju za životom i drugim ženama. Bolestan, impotentan, zbunjen i pun strahova – našao sam se u ordinaciji vidovite Lejle. Odvela me tamo Nina. Ipak se odlučila boriti za mene, pomoći mi. Sve joj je to bilo sumnjivo. Njeni su se protivili, ali je ona bila dovoljno jaka da im ne popusti. Lea mi je sve ispričala, kao da je sa mnom život proživila, tako je sve dobro znala. Radila je na meni reiki i kristaloterapiju. Dala zaštitni medaljon “99 Allahovih imena”. Savršeno sam se oporavio, kao i moja mati. Svi smo odjednom postali svjesni šta se dešavalo zadnjih godina.

– Zahvaljujući Nininoj predanosti i Leinoj sposobnosti, nastavio sam tamo gdje gdje je život stao. Radim ono što volim, živim sa ženom koju volim. Onu i dalje povremeno viđam u gradu. Ne prepoznaje me. Sada su njena čula otupjela, pogled zamrznut negdje u daljini, možda negdje u vasioni gdje se sretala s duhovima i pravila dogovore o činjenju zla. Da, ima pravde…