Zagonetne moći: Telepatija kao oružje obavještajaca SAD i Rusije

Krajem pedesetih godina prošlog vijeka, telepatija se vratila u prvi plan sa pisanjem francuske štampe o uspješnim telepatskim testovima koji su izvedeni između ispitanika na zaronjenoj američkoj podmornici USS “Nautilusa” i drugog broda koji je bio na obali. Vojne implikacije takvih metoda komuniciranja bile su očite i pobudile su veliki interes vojnih obavještajaca. Uprkos poricanju američke mornarice, Sovjeti su to uzeli ozbiljno objavivši djelimične rezultate svojih tajnih istraživanja

Da bi se parapsihološkim fenomenima dao veći značaj u očima nauke dr. J. B. Rajn počeo je da istražuje telepatiju u laboratoriji. On je koristio Zenerove karte da ne bi bilo sumnje da li ispitanik pogađa ili ne pogađa u testovima. Rezultati su bili impresivni.

Medutim, još je bilo skeptika a jedan od njih je bio psiholog Bernard Rajs. Kad je doktor Rajn pozvan da predaje o svom ESP (ekstra senzitivna percepcija) radu na Barnard koledžu, Rajs ga je na takav način ispitivao da je Rajs protestvovao govoreći da ga optužuju da je lažov.

Rajn je predložio Rajsu da on sam izvodi testove, koristeći se svim kontrolama koje je smatrao potrebnim. Rajs se složio i nekoliko mjeseci je sam izvodio eksperimente sa kartama. Napravljeno je 1850 eksperimenata i oni su pokazali nevjerovatnih 18 pogodaka od mogućih 25.

        Uspješni testovi

Rajs, koji je nekada opovrgavao ESP istraživanje pozvan je da brani svoj eksperiment 1938. godine, kada je Američko udruženje psihologa organizovalo znanstveni simpozij o ESP. On je u tome i uspio, ali je Rajnovo djelo i dalje bilo tema javnih osporavanja i rasprava.

No, sve više je bilo istraživača koji su izvodili svoje istraživačke programe na raznim ESP temama, pa su telepatiju uskoro zasjenile teme kao što su vidovitost i predskazivanje koji su dali iznenađujuće eksperimentalne rezultate.

Krajem pedesetih godina, telepatija se ponovo vratila u prvi plan sa pisanjem francuske štampe o uspješnim telepatskim testovima koji su izvedeni između ispitanika na zaronjenoj američkoj podmornici USS “Nautilusa” i drugog broda koji je bio na obali. Vojne implikacije takvih metoda komuniciranja ako bi se pokazale pouzdanima, bile su očite i pobudile su veliki interes vojnih obavještajaca.

Uprkos poricanju američke mornarice, Sovjeti su to uzeli ozbiljno objavivši djelimične rezultate svojih tajnih istraživanja.

Dr. Vasiljev se služio hipnotisanim ispitivačima kako bi istraživali “mentalni radio”, a kada je 1962. objavljena knjiga o njegovom radu, otkrio je da su on i drugi istraživači bili u stanju da navedu hipnotisane pacijente da izvršavaju telepatska naređenja. U jednom izuzetnom slučaju žena sa paraliziranom lijevom stranom tijela bila je predmet opita. To njeno stanje je bilo psihosomatsko, i pod hipnozom je bila u stanju da s lakoćom pokreće lijevu ruku i nogu.

        Morzeova teka

Medutim, Vasiljev je otkrio da je bilo potrebno da on samo da mentalno naređenje i ona bi pokretala lijevu šaku, ruku ili stopalo prema zahtjevu – bez hipnoze. On je demonstrirao ove mentalne komunikacije pred grupom posmatrača. Kao dodatno obezbjeđenje, pacijentu su bile vezane oči. Svaka uputa je napisana, a svjedoci su bili grupa pred kojom je ili Vasiljev ili njegov saradnik, hipnotičar dr. Fine, bio koncentrisan na nju. Žena je slušala sa nevjerovatnom tačnošću i čak je mogla da odredi da li Vasiljev ili Fine daju uputstva.

Uslijedilo je otkriće istraživača dr. S. Figara da intenzivno razmišljanje o nekoj osobi proizvodi porast volumena krvi kod te osobe – promjena koja se mogla tačno izmjeriti instrumentom nazvanim pletizmograf. To je u brojnim naučnim eksperimentima potvrdio i britanski prof. Daglas Din.

Ako se pošiljalac koncentriše na ime osobe koja je ispitaniku emocionalno značajna, pletizmograf pokaže mjerljivu reakciju koja se interpretira kao Morzeova teka. Ako se ne zabilježi nikakva reakcija tokom određenog perioda, to se smatra kao Morzeova crta. Koristeći ovu tehniku, Din je uspješno komunicirao na kratke i duge relacije. U jednom slučaju poslao je Morzeom poruku na rastojanje od 2.000 km, između Njujorka i Floride.

Uprkos ovim otkrićima i izuzetnim pojedinačnim rezultatima koje su dali neki eksperimenti, nisu svi istraživači tako uspješni kad pokušaju da ponove testove telepatije. Mentalni radio ostaje zagonetni fenomen. U njegovo postojanje više niko ne sumnja, jer je – javljajući se spontano i u laboratoriji – uvjerio većinu istraživača u svoje postojanje.

Kako je nastala Morzeova abeceda?

Rusi su izveli još jedan nevjerovatniji eksperiment iz telepatije, sa biofizičarem Jurijem Kamenskim i moskovskim novinarem Karlom Nikolajevim. Kamenski je bio u Novosibirsku u Sibiru, Nikolajev u Moskvi, a skup naučnika je nadgledao cijelu stvar. Rezultati su pružili sjajan dokaz mentalne komunikacije između ta dva čovjeka.

U jednom testu, Nikolajev je tačno opisao šest predmeta koji su dati Kamenskom. Ono što je posebno impresivno u ovim opitima jeste to da su naučnici uspjeli i instrumentima potvrditi da se uistinu dešavalo nešto paranormalno. Oni su priključili Nikolajeva na elektroencefalogram (EEG), koji prati moždane talase. Čim je Kamenski počeo da prenosi slike, talasi u Nikolajevom mozgu su se promijenili.

Koristeći ovo saznanje oni su izmislili tehniku za odašiljanje poruka Morzeovom azbukom. Umjesto da zatraže od Kamenskog da misli na neki predmet, oni su zatražili da zamisli kako se tuče sa Nikolajevim. Dok su naučnici u Moskvi pratili moždane talase Nikolajeva na EEG, otkrili su da je došlo do izrazite promjene u uzorku talasa kad god je Kamenski zamislio da se tuče s njim. Kamenski je iz Sibira uspio mentalno da prenosi Morzeovu abecedu na rastojanja od 3.200 km.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!