Zagonetne moći: Putovanja u snu su moguća

“Astralni izleti” izgleda da su se dešavali pojedincima u svim vremenima, a ne samo religioznim ljudima i ljudima izuzetne senzibilnosti. Franjo Asiski, ako je vjerovati njegovim savremenicima, mogao je da lebdi u zraku, a njemački ljekar Franz Anton Mesmer strasno je izučavao efekte hipnoze, ali i vantjelesna iskustva darovitih pojedinaca

Iako je “Tibetanska knjiga mrtvih” nastala u osmom stoljeću, mnogi učenjaci današnjice vjeruju da njeni korijeni vode do najdaljih dubina ljudske prošlosti i da predstavlja samo jedan dio tajanstvenih istočnjačkih tradicija čije je dimenzije i u ovo vrijeme teško sagledati. Odvajanje duše od tijela pominje se u raznim verzijama najstarijih kultura. U drevnom Egiptu se taj fenomen označava nazivom “ka”, a vidimo ga na mnogim grobnim i hramskim zidnim slikarijama kako poput ptice bdije iznad mrtvih i mumificiranih faraonskih tijela.

Iznad trećeg neba

U najstarijem sačuvanom epu, sumerskom “Epu o Gilgamešu” naslućuju se fantastični dometi spoznaja o izvantjelesnoj percepciji. Prije svake značajne akcije, junaci glasovitog epa zapisanog na prastarim glinenim pločicama – Gilgameš i Enkidu – mole se bogu Samasu, bogu Sunca, kako bi im podario moć ili san da mogu vidjeti udaljene predjele i događaje koji će se zbiti! U Bibliji, kao i u Homerovoj “Odiseji”, pominju se razgovori sa umrlim, a u “Metamorfozama”, djelu latinskog pisca Apuleja iz II stoljeća, glavni junak doslovno kaže:

– Približio sam se međi između života i smrti; prijeđoh prag Prozerpinin i, pošto sam prošao kroz sva počela, ponovo se vratih: vidio sam sunce kako duboko u noći sja u punoj svjetlosti; prišao sam bogovima Donjega i Gornjega svijeta; vidio sam ih licem u lice i molio im se izbliza…

Kada je Troja pala, Odisej je, nakon dugog pustolovnog lutanja nepoznatim morskim prostranstvima, u trenucima neobične koncentracije “vidio” svoj sretni povratak na Itaku!
Na drugoj strani, kako bi “otkrile ono što je nedostupno i skriveno”, germanske žene bi “gledale” u rune (najstarije germansko pismo). Rune su u prošlosti bile urezivane na oružje i nakit, a pridavana im je čarobna moć. Prema “Edi” (nordijska zbirka pjesama o bogovima i junacima), rune su mogle da utječu na vatru i vrijeme i “mačevima su mogle da otupe oštrice”. Svaka runa (znak, slovo…) imala je određeno značenje.

U “Edi” se govori i o vjerovanju u neumitnu sudbinu. Ona se uz pomoć runa mogla “vidjeti”, ali se na nju nije moglo utjecati.

“…Umri danas ili sutra, slavu junaka smo stekli. Kad progovori Norna – niko neće dočekati veče!…” (Norne su, u nordijskoj mitologiji, boginje sudbine, Urd vlada prošlošću, Verdandi sadašnjošću, a Skuld budućnošću.

U mitologiji Maja, čije fantastične domete još uvijek odgoneta savremena nauka, ostalo je zabilježeno sjećanje na neobične ljude koji su – kada bi to zaželjeli – mogli da “vide nepoznate krajeve i skrivene događaje”. Astečki vladari često su puštali krv da im otiče kako bi doživjeli “nebeski uzlet” i letjeli iznad svog carstva, te se uvjerili kako im podanici žive!

Astralni izleti

Umiranje među američkim Indijancima nije značilo definitivni kraj, jer je duša umrlog “odlazila u vječna lovišta”! Vatikanski prvak, papa Pio V uspio je 7. septembra 1591. godine da astralnim putem odleprša do 925 kilometara udaljenog Lepanta i da bude svjedok pobjede Don Juana Austrijskog nad Turcima, a u jednom svom pismu, upućenom Crkvi Krista u Korintu, sveti Pavle pripovijeda o čovjeku koji je bio “uhvaćen iznad trećeg neba”, ali se ne upušta u detalje i ne govori o tome da li je ovaj u svom mističnom iskustvu uživao “u tijelu”, ili “izvan tijela”!

Prema izvještaju svetog Pavla, nije bila riječ ni o kakvom snu ili halucinaciji, jer je “tijelo moglo biti napuštano u bukvalnom smislu riječi”, budući da je čovjek satkan “od materijalnog tijela i duhovnog tijela”… Za mnoge uspješne vojskovođe i ratnike antike njihovi savremenici su vjerovali da raspolažu paranormalnim sposobnostima i da uspijevaju unaprijed vidjeti buduće događaje. Aleksandar Makedonski je mogao da zaspe i u sedlu, ali je nakon tih kratkih relaksirajućih odmora znao da govori o mnogim detaljima iz ratnih okršaja koji tek treba da se odigraju.

– Kao da je u snu odlebdio u budućnost i tamo registrovao sve pojedinosti događaja kroz koje će proći sa svojim ratnicima – zabilježeno je u jednoj hronici o ratnom pohodu Aleksandra Makedonskog u Aziju.

“Astralni izleti” izgleda da su se dešavali pojedincima u svim vremenima, a ne samo religioznim ljudima i ljudima izuzetne senzibilnosti. Franjo Asiski, ako je vjerovati njegovim savremenicima, mogao je da lebdi u zraku, a njemački ljekar Franz Anton Mesmer strasno je izučavao efekte hipnoze, ali i vantjelesna iskustva darovitih pojedinaca.

Komentari

komentara