ZAČINI: JEFTINIJI I UKUSNIJI OD LIJEKOVA

Mnogi začini su u antičko vrijeme bili prava dragocjenost. Cjenjeni su ne samo zbog arome već i zbog ljekovite moći koju posjeduju. Pored toga oni djeluju kao preventivno sredstvo protiv mnogih oboljenja. Vremenom su ta svojstva potisnuta u zaborav. Začini su najčešće jeftiniji od lijekova, a nemaju negativna dejstva.

 

Jedna od ljepota kuhinja su i boje. U našem kolektivnom sjećanju vezujemo ih za određene grupe namirnica – primjera radi, povrće je uglavnom zeleno, a mliječni proizvodi su bijeli. A crvena boja?

Osim mesa i paradajza, crvena u kulinarstvu podsjeća na toplinu i, naravno na egzotične začine.

Neki se dobijaju od jedne jedine biljke, neki miješanjem različitih. Zajedničko im je da se koriste u vrlo malim količinama, pa uprkos tome, često jelu prepuste svoju boju. Pogledajte šta je to što najčešće izaziva plamen u našem tanjiru, ali i u želucu, te koji začin bi mogao pomoći u rješenju vašeg zdravstvenog problema…

Kim

Kim je jedan od najstarijih začina, a bio je popularan u drevnom Egiptu kao začin i medicinska biljka. Upotrebljavao se protiv bolesti probavnog trakta, za liječenje kašlja i ublažavanje bolova. Ova biljka je korištena i protiv alergija, upala, za jačanje metabolizma i boljeg izlučivanja tečnosti iz organizma, kao i protiv depresije. Istočni narodi su za nju govorili da liječi sve bolesti, osim smrti!

Cimet

Cimet djeluje kao sedativ i analgetik, snižava krvni pritisak i drži ga u ravnoteži. Stimuliše cirkulaciju pa se tradicionalno koristi za “zagrijevanje tela”, često u kombinaciji sa đumbirom. Cimet pomaže pri opuštanju napetih i bolnih mišića i protiv prehlade. Eterična ulja cimeta djeluju antivirusno, a upotrebljava se i kod lošeg varenja. Poznato je da mješavina meda i cimeta moze izliječiti mnoge bolesti.

Đumbir

Porijeklom iz tropskih predjela jugoistočne Azije, đumbir se koristi u svježem i sušenom stanju ili kao prah, za pripremu čorbi, jela od povrća, pirinca, sosova i kolača. Đumbir umiruje kašalj i prehladu, sprječava pojavu glavobolja i migrene, ima antiseptično dejstvo. Oblog od djumbirove vode povećava cirkulaciju i širi krvne sudove, ublažava akutne i hronične bolove kod reumatizma, artritisa, kičme, stomačnih grčeva, kamena u bubregu i žučnoj kesi, zubobolje, asmatičnih napada, bronhitisa, zapaljenja jetre, prostate, ubrzava regeneraciju oštećenog tkiva, ublažava napetost mišića.

Susam

Susam je izuzetno bogat kalcijumom i gvoždem. U ishrani se upotrebljava sjeme, kao dodatak jelima, hljebu, pecivima, poslasticama. Naročito je zastupljen u orijentalnoj kuhinji. Susam i jogurt za nadoknadu kalcijuma u organizmu: potrebno je potopiti jednu veliku kašiku susama u pola litra jogurta i ostaviti tokom cijele noći. Ujutru napitak popiti na prazan stomak.

Biber

Potiče iz Indije, a smatra se najpopularnijim začinom, zastupljenim u svim svjetskim kuhinjama. Danas biber u ishrani upotrebljavamo gotovo svakodnevno. U obliku je zrna ili praha, a postoji crni biber ili bijeli (zeleni biber). Najbolje je samljeti ga tek pred upotrebu. Biber olakšava varenje hrane, podstiče krvotok i ublažava simptome prehlade.

Bijeli luk

Koristi se uglavnom i najbolje u svježem stanju (isjeckan, izgnječen ili iscijeđen) ili kao prah. Upotreba bijelog luka je veoma rasprostranjena. Poznato je da ima velike ljekovite moći: snižava krvni pritisak, olakšava varenja, djeluje kao antiseptik, antibakterik. Posebno se preporučuje kao preventiva protiv gripa.

Paprika

Bogata je vitaminom C i karotinom. Paprika sadrži više vitamina C od limuna. Ljuta paprika pročišćava crijeva, pospješuje cirkulaciju i znojenje, čisti znojne žlijezde, uništava crijevne parazite, rastvara krvne ugruške i olakšava apsorpciju hraniljivih materija.

Lovorov list

Lovorov list porijeklom je iz mediteranskih zemalja i ima aromatičan miris. Zbog toga se rado upotrebljava kao začin za jela sa mesom, supe i čorbe. Lovor umanjuje nadimanje stomaka i otklanja neprijatne mirise tijela.

Hren

Ljekoviti dio ove biljke jeste korijen. Hren se uglavnom upotrebljava kao dodatak salatama, sa majonezom ili pavlakom i varivima. Posebno je djelotvoran kod liječenja glavobolje, oboljelih disajnih organa, upale sinusa i upale grla, zatim jača krvne sudove, ublažava dijabetes, snižava krvni pritisak, pojačava intelektualne sposobnosti i opštu vitalnost organizma.

Origano

Vrlo aromatičan začin koji ima opor i gorkast ukus. Najviše ga koriste u Italiji, Grčkoj i Španiji kao dodatak jelima od tijesta, povrća i pirinča. Efikasno je sredstvo za liječenje glavobolje, iznurenost, upale disajnih organa i prehlade, a olakšava varenje i smiruje želudačne tegobe.

Anis

U upotrebi je list i sjeme ove biljke a ukus joj je sličn mentolu. Dodaje se salatama, sosovima, jelima od povrća, čorbama, kao i tijestu i poslasticama. Anis olakšava varenje, smanjuje nadimanje stomaka, umiruje kašalj, glavobolju i upalne procese.

Mirođija

Ova aromatična začinska biljka koristi se kao dodatak čorbama, sosovima, varivima (posebno grašku i tikvicama), turšiji. Mirodjija pojačava rad bubrega, ublažava grčeve u stomaku ako se od nje skuha čaj, jača otpornost organizma.

Peršun

Svima dobro poznat dodatak supama, čorbama, sosovima, prelivima. Bogat je vitaminima C, A, B1, B2 i E. Peršun snižava krvni pritisak, umiruje nerve, izbacuje otrovne materije iz organizma, čisti crijeva, ublažava bolove, liječi bolesti srca. Koristi se i kao čaj. Posebno je koristan za ženske bolesti te liječi sterilitet.

Celer

U upotrebi je i list i korijen, kao dodatak supama, čorbama varivima, sarmi i salatama. Ublažava reumatične tegobe i snižava krvni pritisak, pomaže probavu i apsorpciju hranjivih tvari te podmlađuje, ublažava bol u zglobovima.

Bosiljak

Dodaje se jelima pri samom kraju kuhanja i ima veoma jaku aromu. Bosiljak umiruje, opušta, čak i uspavljuje. Olakšava varenje hrane i popravlja apetit. Koristi se kao čaj.

Ruzmarin

Najviše ga upotrebljavaju u Italiji, uglavnom za supe, čorbe, sosove, marinade. Ruzmarin ublažava umor i malaksalost, stimuliše krvotok i varenje.

Majoran

Aromatična začinska biljka koja se koristi u čorbama, varivu, pečurkama, jelima od sira. Sadrži vitamine A i C, a umiruje kašalj i prehladu.

Melisa

Zovu je i limun trava, jer miriše na limun. Koristi se kao dodatak supama, sosovima, za slatko i marinade. Ima dosta vitamina C, pa podiže otpornost organizma, umiruje nerve i popravlja san.

Kurkuma

Kurkuma, po izgledu slična đumbiru, danas se uglavnom upotrebljava kao zamjena za skupi šafran u jelima sa pirinčom. Kurkuma je jak antioksidans pa je ovaj začin zato vrlo uspješan u borbi protiv raka i visokog nivoa holesterola. Ova biljka se smatra prirodnim antibiotikom, koji poboljšava varenje i reguliše crijevnu floru, a preporučuje se i u liječenju psorijaze.

Klinčić

Još jedan popularan zimski začin svakako jeste klinčić, koji je u stvari nerascvjetani pupoljak tropskog drveta u Indoneziji. U tradicionalnoj indijskoj medicini klinčić se upotrebljava za liječenje respiratornih i probavnih smetnji, a u Kini se upotrebljava i za liječenje atletskog stopala i gljivičnih infekcija

Kajenski biber

Kajenski biber je prah crvene papričice, koji je ime dobio po gradu Kajen u francuskoj Gvineji. Kajenska papričica slična je onima koje se koriste u našem podneblju, samo nešto manja. Prepoznatljiva je po svojoj crvenoj boji. Osnovni je začin u pripremi kreolske džambolaje i sečuanske piletine. Jelima daje pikantan i ljut okus.

Karanfilić

Dobija se od pupoljaka zimzelene bilje koja je prvi put otkrivena na ostrvu Moluš u istočnoj Indoneziji. Danas raste u tropskim područjima, u Zanzibaru Madagaskaru i jugoistočnoj Aziji. Pupoljci se beru dva puta godišnje, a onda se suše na suncu ili dime. Ukus mu je sladak, topao i pikantan, pa se koristi u slatkim i slanim jelima, kao i u proizvodnji parfema i aromaterapiji. Nezaobilazan je u kuhanom vinu i čajevima, ali i u jelima sa divljači, jabukama, kruškama i slatkastom povrću poput luka i mrkve. Ulje karanfilića se još od davnina koristilo kod problema sa zubima i usnom šupljinom, zbog njegovog antiseptičkog i anestetičkog dejstva. Tanzanija je danas glavni izvoznik, a najviše se koristi u indoneziji gdje se dodaje duhanu u cigaretama.

Šafran

Dobija se od biljke iz porodice perunika, tačnije riječ je o narandžastim nitima koje se nalaze u cvijetu ljubičaste boje. Svaki cvijet ima samo tri niti. Berba se obavlja ručno i traje tri nedjelje, u ranu jesen. Poslije toga se niti suše, i gube 80% svoje težine. Za kilogram šafrana potrebno je od 200 do 400 hiljada niti. Njegov ukus je jako aromatičan i uksuan pa se koristi u jelima s rižom i ribom, ali i u desertima poput pudinga i engleske “torte od šafrana”. Bogat je karotenom, koji se u našem organizmu pretvara u vitamin A, ali u većim količinama može biti opasan za zdravlje (dovodi do zgrušavanja krvi). Proizvodi se diljem svijeta.

Čili

Zasigurno najpoznatiji i njaupotrebljiviji začin na svijetu. Stigao je u Evropu u 16 vijeku iz Amerike. Pravi se od suhih i samljevenih papričica, koje mogu da budu crvene, narandžaste, žute, smeđe, pa čak i crne boje. Uglavnom je vrlo pikantan, mada u Meksiku postoje određene vrste koje su blaže, ali imaju specifičan ukus. Svježe papričice manje su pikantne od suhih. Koristi se kod pripreme brojnih jela od mesa, povrća, mahunarki…

(aura.ba)

Komentari

komentara