ZABRANJENO VOĆE: Kada za ljubav nije dovoljno dvoje: Je li nevjera zvono za uzbunu ili znak da je kraj?

Kada se prepuste svakodnevnoj rutini, bračni drugovi ili partneri u dugoj vezi, nerijetko počinju funkcionirati kao osobe koje žive zajedno i imaju zajedničku imovinu, djecu, ali prestaju istinski razgovarati. Vremenom počinju da se osjećaju kao stranci, a nekadašnja intimnost koja ih je povezivala postaje stvar prošlosti. Da li je rješenje u avanturi?

Razmislite li malo, sigurno ćete se sjetiti nekog slučaja nevjere u sredini u kojoj živite ili radite, krugu prijatelja, možda čak i bliže… Sada dolazimo na osjetljiv teren! Naime, bilo da su varali ili bili prevareni, bilo da održavaju odnos u kojem se to krije, ignorira ili prešutno toleriše, bilo da sumnjaju u postojanje trećeg i luduju od ljubomore, ljudi zapravo nerado javno progovaraju o nevjeri.

 “Slučajni” i preljubnici “po vokaciji”

Možemo razlikovati dvije vrste preljubnika – slučajnog i onog kojem je to stil života. Dok se onaj “slučajni” na zabranjeni izlet odlučuje jer nije zadovoljan u postojećoj vezi, možda iz nje čak želi i izaći, pa, naizgled prikrivajući svoj preljub, zapravo se potajno nadaju da će on biti otkriven, te da će na njega moći prebaciti odgovornost za prekid, drugi je “šaranju” jednostavno sklon.

Koliko god se to na prvi pogled ne primjećuje, riječ je o osobama koje pate od manjka vjere u sebe i imaju izrazitu potrebu za dokazivanjem. Nisko samopoštovanje  pokušavaju podići putem promjene što većeg broja partnera, jer smatraju da tim više vrijede što ih više ljudi želi.

Drugi razlog što ih potiče na takvo ponašanje, jest uvjerenje da istinski, bliski odnos, utemeljen na povjerenju između dviju osoba nije moguć, stoga se boje prepustiti i ući bez ostatka u neku vezu, jer ne vjeruju da će stvar dobro završiti.

Nevjera može biti i terapija

Dobar savjet, budući da bijeg iz veze u vezu može biti bijeg od samog sebe, odnosno pokazatelj da bježimo od nečega što nam se u nama samima ne sviđa ili problema s kojima se odbijamo suočiti, je da u drugima tražimo ispunjenje koje možemo naći samo ako se povežemo sa svojim istinskim bićem i izgradimo kao osobe.

Kada se prepuste svakodnevnoj rutini, bračni drugovi ili partneri u dugoj vezi, nerijetko počinju funkcionirati kao osobe koje žive zajedno i imaju zajedničku imovinu, djecu, ali prestaju istinski razgovarati, međusobno se povjeravati, pronalaziti vremena u kojem će se posvetiti jedno drugome – što sve može dovesti do toga da se osjećaju kao stranci, a nekadašnja intimnost koja ih je povezivala postaje stvar prošlosti.

Koliko god neobično zvučalo, u takvim slučajevima nevjera, odnosno razdoblje koje uslijedi nakon nje, može imati i terapeutski učinak na vezu. Osobi koja se upusti u zabranjenu avanturu može se desiti da se u njoj razočara, počne više cijeniti ono što ima u postojećoj vezi i dobije motivaciju da se oko nje potrudi.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!