ZABORAVLJENA PRAVILA OPSTANKA: Prazni crijeva poslije svakog obroka kao ptica, živi 130 godina!

U slučaju da ste već oboljeli od težih bolesti, bili operisani ili primate hemoterapiju, nikada se ne vraćajte u krevet u kome ste se razboljeli. Pratite gdje ose grade osinjake, gdje se mačka i pas izležavaju u vašem domu! Da li ste ikada u prirodi vidjeli debele životinje? Zašto konji biraju vodu?

Racionalizacijom je homo sapiens došao do mnogih otkrića koja su ga uzdigla na pijedestal dominantne vrste na planeti, ali dokle će da održi taj primat? Kako niža bića mogu da pomognu da se prežive svi negativni efekti tehnološkog razvoja koji se često vraćaju kao bumerang? Evo nekih detalja iz životinjskog svijeta, na koje bi i čovjek trebao obratiti pažnju:

NAJBOLJI ZA OPSTANAK VRSTE

Prirodnim odabiranjem u kojem najjači pobjeđuje obezbjeđuje se kvalitetno potomstvo, a pritom ženka nepogrešivo bira najboljeg za nastavak vrste. To se donekle zadržalo i u ljudskom rodu, pa ako je bilo dozvoljeno da bira, žena je uvijek instinktivno osjetila ko je pravi i koga želi za oca djece.

PRATITE MRAVE, OSE I MAČKE

Životinja vrlo pažljivo bira stanište: na primjer ose grade osinjake na mjestima koja su za čovjeka loša i koja zovemo “geopatogenim zonama”, a ako to urade u krovu neke kuće, znajte da je ispod tog gnijezda loša zona za čovjeka. Ovce se sakupljaju da noće na najboljem mjestu na livadi i tu bi trebala da se zida kuća. Tako su i radili stari Rimljani. Mačka će u stanu da izabere loše mjesto za čovjeka, dok će pas izabrati najbolje, pa bi čovjek trebao da ga slijedi. Gdje su mravi, tu ima lošeg zračenja, dok konji u štali izbjegavaju geopatogene zone… Za razliku od životinja, čovjek veoma rijetko bira stanište, zida kuće na najgorim mjestima, a onda se pita ko je kriv za “vertikalne smrti” – pojave kancera i kardiovaskularnih bolesti u vertikalama nekih solitera i u kućama blizu trafo stanica, ispod dalekovoda…

TRČIMO, ŠETAJMO!

Životinje, hodaju, trče…, a mi sjedimo, slabo se krećemo, nosimo cipele i papuče i kada smo na ljetovanju blizu vode, vozimo se u prevoznim sredstvima koja najčešće imaju gumene točkove…Tako prekidamo dotok magnetnog polja zemlje u organizam i naše sitne baterije – ćelije – ostaju bez dodatne zemaljske energije, slabo rade, metabolizam se usporava…Pored toga talože se toksične, kisele materije, počinju degenerativne bolesti taloženja, kočenja, usporavanja, javljaju se bolovi, nesposobnost da se krećemo i – krug se polahko zatvara. Tada nastupa hemija, uzimaju se lijekovi i šakom i kapom, bez veće kontrole šta se sa čim slaže, kakve su sporedne posljedice…Sve u svemu liječimo se da se – ne izliječimo. Hodajmo što više, izujmo se kada smo pored rijeke i šetajmo bosi na livadi.

ČOVJEK JEDE DA ZADOVOLJI ČULA, A ŽIVOTINJA DA UTOLI GLAD

Kada je ishrana u pitanju, tu se čovjek najviše udaljio od životinja, koje jedu sirovu hranu (balastnu najčešće), unose žive enzime, vitamine minerale… A kada joj treba, životinja potraži određene biljke, zemlju, mekše stijene i žvače ih. Mi termički obrađujemo namirnice, konzerviramo, dodajemo stotine popravljača ukusa, boje…i ta hrana, mada donosi potrebne kalorije, kvalitativno je siromašna – i opasna! Da li ste ikada vidjeli u prirodi debele životinje? Sigurno ne! One jedu da zadovolje glad, a čovjek da zadovolji sva čula. Svako od nas ima bar jedno iskustvo sa macama ili kucama koje, bez obzira što su gladne, ne žele da jedu naš “divni” parizer ili kobasicu.

KAD SI BOLESTAN, LEZI I GLADUJ!

Šta rade životinje kada su bolesne? Šute, miruju i ne jedu! Imuni sistem dobija više krvi, životna tečnost ne ide u želudac i crijeva da vari hranu, imunitet raste i bolest se polahko (uz pomoć travki koje životinja pojede) sanira! Istini za volju i djeca izgube apetit kada su bolesna, ne jede im se, ali mi ih nutkamo ili otvoreno prisiljavamo da jedu i dvostruko kažnjavamo. Bolest se produžava, uzimaju se lijekovi, signali se miješaju i imamo šanse da opet bolujemo od iste bolesti, jer se imuni odgovor nije ni razvio. Snizili smo temperaturu i kada nije bilo neophodno, a antitijela rade na 38 stepeni Celzijusa! Zbog svega ne bi bilo loše da više posmatramo životinje. One još osluškuju loše i dobre vibracije zemlje, hrane i vode, kao i genetske poruke iz davnina i preživljavaju bez pomoći tehnike i tehnologije. I, što je najvažnije, najčešće prožive svoj genetski predviđen vijek, za razliku od ljudi, koji jedva dobace preko polovine! To nešto govori, zar ne?

PRAZNI CRIJEVA, ŽIVI K’O PTICA

Kada je voda u pitanju, magnetnim štapićem možemo da joj promijenimo osobine i da je pretvorimo u živu vodu. Takva voda pomaža da brže izbacimo toksine iz ćelija i da očistiomo sistem za varenje. Sve je više naučnika koji se slažu sa konstatacijom: “Ako bi praznili crijeva poslije svakog obroka, kao ptice, živjeli bismo bar 130 godina”.

ZAŠTO VODU PRVO PROBA KONJ, PA TEK ONDA JAHAČ?!

Na jeziku i na šapicama (kao i na našim dlanovima) postoje receptori za elektromagnetne talase. Oni dovode impulse preko nerava, ali i preko optičkog nerva, do pinealne žlijezde u sredini mozga. Tu se događaju čudesni procesi i, ako nešto ne valja dobije se signal “ne diraj”. Sjetimo se konja u kaubojskim filmovima koji prvi probaju vodu, pa tek onda jahač. Zašto?

Kod životinja sa geopatogenom zonom dolazi do nevoljne paralize šape i vilice, pa ona i ne može da uzme ono što ne valja.

Komentari

komentara