Vrtovi zdrave hrane Osmana Puščula (70) iz naselja Donje Moštre kod Visokog: Crv u jabuci najbolji je dokaz da je voćka zdrava

Osman Puščul: Na zdravu jabuku lete i pčela i crv!

Osman Puščul: Na zdravu jabuku lete i pčela i crv!

Danas se, kao nikada tako, traži crv u jabuci kao dokaz da je voćka zdrava, a na plodove iz naših bašti lete i pčela i crv i puž – kaže naš sagovornik i ističe kako je radom na zemlji potisnuo sve brige i bolesti

Visočko naselje Donje Moštre nadaleko je poznato po vrijednim poljoprivrednicima, uzgajivačima voća i povrća. Plodovi iz ovdašnjih vrtova i voćnjaka uveliko su traženi kod kupaca zbog kvalitete i tradicionalnog načina proizvodnje i očuvanja proizvoda. Ljepše će to kazati Osman Puščul, jedan od najstarijih i najaktivnijih individualnih proizvođača zdrave hrane:

– Tajna potražnje naših proizvoda je u činjenici da plodovi nisu prskani pesticidima i drugim otrovima i, možda mi nećete vjerovati, danas se kao nikada tako traži crv u jabuci kao dokaz da je voćka zdrava, a na plodove iz naših bašti lete i pčela i crv i puž!

Hemija zaobilazi moje basceRad podmlađuje

Osman kaže da je cijeli svoj život ostao vjeran selu i poljoprivredi, pa i u vrijeme kada je radio u državnoj firmi kako bi „po starost imao kakvu –  taku penzijicu“.

U trenutku našeg razgovora, uz kahvu i himber, obilježavao je sedmu deceniju života. Niko mu ne bi dao te godine. Tajna njegovog mladalačkog izgleda, zdravlja i vitalnosti upravo se vezuje za selo i rad na zemlji. Priča:

– Zahvaljujući obrađivanju zemljišta i stalnom pokretu, potisnuo sam svaku pomisao na bolest. Ako je bilo kakve reume, zemlja ju je izvukla jer i danas volim bosonog prošetati kroz moje bašće. Ne pamtim kada sam zadnji put bio kod ljekara i pomisao na lijekove je zadnja rupa na svirali. Ujutro prvo što čujem je pjesma horoza i pomisao da obiđem moje vrtove i voćnjake.

Voćnjaci su u rodnom selu Lisovo, gdje imam sa braćom oko stotinu dunuma zemlje, a vrtovi zdrave hrane su, tako reći, ispod prozora kuće koju dijelim sa bratom Ahmedom u Donjim Moštrama. Kroz prozor gledam kako rastu, cvijetaju i zriju paradajz, paprika, krastavac, grah, krompir, grašak.

Slijed tradicije

Otkako zna za sebe, veli Osman, nikada porodično zemljište nije pognojavano vještačkim đubrivom, a jedino što se koristilo za zaštitu je prašak za krompirovu zlaticu. Kaže:

– I taj manje opasan prašak izbjegavam, žao mi ga je unositi u čistu bašću u kojoj nema i ne smije biti hemije. Čim imam više vremena znam zaći u kompirište, pa ako ima zlatice, sve poberem rukama. Moj rahmetli otac, koji je izrodio tri sina, Arifa, Ahmeda i mene, i dvije šćeri, Ziju i Šidu, uvijek nas je savjetovao da slijedimo njegov način obrade zemlje, posebno kada je pognojavanje stajskim đubrivom i korištenje zdravog sjemena, upravo radi zdrave hrane koja nerijetko ide izravno sa njive na sofru. Helem, iz moje bašće slobodno možete iščupati mrkvu, obrisati je rukavom košulje i pojesti.

Iz arhive - Polozena slikaVesele figurice

Da su Osmanovi proizvodi poslastica na trpezama, ali i svojevrsna atrakcija u smislu „igre prirode“ sa nekim proizvodima, uvjeravaju nas i fotografije iz porodične arhive. Upitali smo Osmana da li može pojasniti otkud vesele figurice koje je oblikovala priroda na paradajzu, krompiru, mrkvi. Nasmijao se i umješno našalio:

– Ti proizvodi se vesele životu, jer su iz nikli u bašči u kojoj nema hemije!

(aura.ba/Mustafa SMAJLOVIĆ/arhiva Aura 305)

Komentari

komentara