Vratio se iz mrtvih dva puta: Smrt je kao spavanje bez snova!

Oni koji su doživjeli kliničku smrt i preživjeli je pričaju gotovo identične priče. Našli su se u tunelu, život im je proletio pred očima, susreli su se s preminulim bliskim osobama…

Konkretnog odgovora ima li ičega nakon smrti nema. Muškarac, koji tvrdi da je dva puta u životu bio klinički mrtav, prvi put nakon nesreće na motoru, a drugi put nakon predoziranja analgeticima nakon nje, dao je svoje viđenje kliničke smrti na portalu Reddit.

Predstavio je i dokaze o tim slučajevima, kao i ljekarske izvještaje. Tvrdi da je ostao bez pulsa, svijesti i funkcije disanja koji su se povratili tek nakon oživljavanja:

“Nisam imao pojma da sam mrtav, to je bila samo mračna praznina. Nikakvih misli, nikakve svijesti, ničega.

Oba puta jednostavno nisam bio tamo. Sve je bilo crno. Opisao bih to kao drijemanje. Kratko spavanje bez snova i potom buđenje kao da sam spavao dugo, a u stvarnosti je to bilo tek 15-ak minuta.

Jedini razlog zbog kojeg to znam je taj što su ljekari morali da me obavijeste o tome. Da mi nisu rekli, ne bi ni znao da sam umro.”

Prvi put je, kaže, tokom nesreće bio svjestan da bi mogao da umre.

“Iskreno, samo sam mislio: “O, j… ga”. Drugi put nisam imao pojma, bio sam u strašnim bolovima i odjednom više nije bilo ničega, jednostavno nije bilo života. Potom sam opet bio budan i u bolovima.”

Oba iskustva kliničke smrti su bila identična.

“Jedina razlika je što se pre nesreće sećam jasnije nekoliko sekundi prije smrti. Drugi put sam bio ošamućen od bolova, pa gotovo nisam bio svjestan svoje okoline.”

Kaže da nije video nikakvu svjetlost niti išta slično.

“Mislim da su u takvim slučajevima mozgovi tih ljudi još uvek bili aktivni. Mislim da ono što su iskusili je bilo nešto poput sna.”

Prva reakcija kad su mu rekli da je preživio je bila: “Kako je to kul! Sada ću prijateljima i svima moći da kažem da sam umro i vratio se.”

“Definitivno se manje bojim smrti, znam da nije ništa gora od spavanja. Kad umreš, samo prestaneš da postojiš, nema razloga za brigu…”

Uvijek je bio ateista, ali se, priznaje, ipak nadao da postoji Bog i nebo, nešto veće od svih nas.

Sada želim da uživam i učinim drugima život boljim

“I dalje sam ateista i sada mislim da znam da ne postoji Bog i nebo. Barem ne za mene. Ali smatram da su tuđa vjerovanja njihovo pravo. Ljudi ne bi smjeli da nameću svoja uvjerenja drugima.”

Nakon svega u životu želi da se dobro zabavlja i učini drugima život boljim.

“Nakon smrti, jedino što će biti bitno je uticaj koji sam imao na živote ljudi koji su još živi. Nadam se da će moj uticaj biti pozitivan”, zaključuje.

error: Content is protected !!