“Vitaminska bomba” oslobodit će nas brojnih problema: VODENA LEĆA JE HRANA BUDUĆNOSTI

 

Hrana budućnosti je čista i zelena. Bogata je vitaminima i proteinima. Ona bi mogla riješiti problem gladi. Isto tako mogli bi se riješiti i problem snabdijevanja hranom posade koja bi letjela na Mars. Gurmani, koji su kušali ovu vrstu leće, tvrde da je ukusna za jelo

Kad ugledamo nekoliko lopoča kako plove po površini jezera, zadivljeni smo, zastane nam dah od ljepote prizora. I ne pomislimo da su te vodene biljke samo dekoracija, koja i nema neku posebnu ulogu u velikom kotaču prirode, izuzmemo li onu ukrašavanja. Sasvim je drugi slučaj kad se suočimo na takvoj vodenoj površini s pokrovom vodenih biljaka – najčešće boja zelene trave. Upravo te biljke se ubrajaju među najzanimljivije proizvode prirode. Njihovo ime je vodena leća (lemnacea). One imaju veliku perspektivu u budućnosti.

Mogle bi odigrati ključnu ulogu u rješavanju mega problema savremenog čovječanstva – problema gladi, problema onečišćenja vodenih i zemljanih površina i krize izazvane “kravljim ludilom” i svinjskom i ptičijom gripom”. U ne tako dalekoj budućnosti, one bi mogle astronaute pratiti na njihovim letovima u svemir.

Brzo razmnožavanje

Vodena leća ponekad pokriva velike površine vode i miruje, a ponekad plovi vodom poput malih ostrva. Najradije se okuplja blizu obale. Čovjek ima utisak da gleda gusto zelenilo, ali kad se bolje zagleda vidi da se ono sastoji od čistih, pojedinačnih biljaka, s malim zajedno sraslim listovima bez peteljke. Što je “dom” tih biljaka mirniji, to se lemnacea osjeća bolje. Njena sposobnost preživljavanja je izuzetna, tako da se može prilagoditi vodama širom svijeta, bez obzira na njihove različitosti. Jedino ne uspijeva u slanoj vodi. Naučnici su otkrili čak 37 vrsta lemnacee, a pet od njih su udomaćene u srednjoj Evropi od pradavnih vremena.

Ono što je odlika svih vrsta vodene leće jeste njihovo brzo i neumorno razmnožavanje. I to asekularno, dakle bespolno. Bez obzira na složenu igru vjetra, koja osigurava većini biljaka njihovo potomstvo, iz dva džepa lista – majke uvijek će nastati listovi – kćeri. U idealnim uslovima, prema riječima profesora Klausa Apenrota sa Univerziteta Jena, broj tih biljaka se može udvostručiti za samo dva dana!

Stručnjaci su izračunali da se iz samo jednog lista te biljke, tokom jednog mjeseca može razviti 32.768 novih listova!

Već danas lamnacea igra glavnu ulogu u problemu zaštite čovjekove okoline. Otkako se uočilo da zemlji i vodi prijeti sve veće onečišćenje štetnim i otrovnim tvarima, shvatilo se da je potrebna neprekidna i organizirana kontrola. Već duže vrijeme nije više toliko značajno je li zagađivanjem neposredno ugrožen čovjek ili životinja, nego koliko je ugrožen biljni svijet koji stoji na početku prehrambenog lanca i koji je “proizvođač” kisika broj jedan na Zemlji.

Ranije se pokušavalo ući u trag zagađenjima hemijskim analizama tla i vode, ali manjak te metode je što hemijska analiza može otkriti jedino one stvari za kojima traga. Upravo zbog toga danas sve više dobivaju na važnosti bio – testovi, pri čemu se koristi upravo vodena leća, odnosno lamnacea.

Kako žive lamnacee?

Kako je došlo do toga da je vodena leća postala biolozima omiljeni “pokusni kunić”? Na to pitanje odgovara Matijas Eberius iz tvrtke “Lamnatec”:

  • Lamnacea reagira brzo, vrlo je osjetljiva, a lako se uzgaja. Njeni listovi su srodni s onim biljkama koje čovjek jede. Vodena leća ima još jednu prednost. S obzirom da se razmnožava bespolno, ona je zapravo klon. Dakle, nema genetski uvjetovanih razlika u njihovoj osjetljivosti, koje bi mogle iskriviti rezultat eksperimenta.

Narodno ime za lamnaceu je “pačja hrana”, što kazuje da je posebno vole patke, ali i drugi stanovnici voda. U jugoistočnoj Aziji se vodena leća tradicionalno koristi za ishranu stoke, a od nedavno se u iste svrhe koristi i u SAD, Egiptu, Poljskoj.

  • Hemijske analize su pokazale da lamnacea sadrži u sebi više bjelančevina od soje. Čak 40 posto njenog sastava čine bjelančevine. Osim toga, ta biljka sadrži šećer, škrob, minerale i više beta-karotina (vitamina A) od mrkve.

Nakon ovih podataka, mnogi će se zapitati zašto poljoprivrednici ne počnu uzgajati vodenu leću, kada je tako dobra?

Odgovor na to pitanje vjerovatno leži u činjenici da je poljoprivreda sektor u kojem vlada tradicija, u kojem se inovacije probijaju vrlo teško. Treba se usmjeriti na tradiciju naroda jugoistočne Azije. Tamo vodena leća od davnina pripada tradicionalnoj narodnoj kuhinji. U Tajlandu vodenu leću nazivaju “vodeno jaje”. U Evropi, u srednjem vijeku, je postojao “eliksir od vodene leće”. Preporučivala ga je poznata sveta Hildegard iz Bingena. Radilo se, zapravo, o mješavini cimeta, bijelog luka, meda, vina i vodene leće, koja se pila kao ljekovita rakija. Ona je bila izuzetno ukusna, a oslobađa organizam od otrova i štetnih tvari. U srednjem vijeku su tu rakiju koristili za pročišćavanje.

Predstoji li ovom vodenom povrću i kuhinjska karijera?

U Nizozemskoj, naprimjer, vodenu leću preporučuje hemičar i matematičar, Hay van Soest. Njegov recept glasi:

  • Vodenu leću ne treba kuhati, već njome treba posipati salate i jela od povrća!

Tako priređena jela su bila nuđena na probu u odabranim zapadnoevropskim restoranima i naišla su na dobar prijem. Međutim, za odlučnu marketinšku ofanzivu ove “vitaminske bombe” nedostaje još odobrenje nizozemskog Ministarstva zdravstva.

Vrlo je vjerovatno da će se salata od vodene leće uskoro naći na jelovniku vegetarijanaca i svih ljubitelja čiste, prirodne hrane, kao i jelovniku ponekog kuhara, zaljubljenog u zvijezde, odnosno astrologiju.

Prije ili kasnije, vodena leća naći će se i u kuhinji astronauta. Sve je više naučnih dokaza da upravo bez vodene leće nema putovanja na Mars.

Pod vodstvom profesora Volkera Bluema s Fakulteta za biologiju Sveučilišta u Bochumu, naučnici su razvili genijalni sistem u kojem jestive ribe, vodene leće i odabrane bakterije tvore radnu grupu. Vodena leća proizvodi kisik i hranu za ribe, a otpadne tvari riba stvaraju gnojivo potrebno vodenoj leći. Bakterije se brinu da sistem bude neprekidno u pogonu. Sistem funkcionira na relativno malom prostoru, a posadi, osim riba, za jelo na izbor stoji i vodena leća.

Ovaj recept je do sada uspješno isproban u tri navrata. Ipak, profesor Bluem misli kako bi racionalnije bilo koristiti vodenu leću za rješavanje problema gladi u svijetu, nego je koristiti za svemirska putovanja, odnosno ulagati novac u dalja istraživanja u tom smjeru.

/aura.ba/

Komentari

komentara