Vitamini – dukati našeg zdravlja: VITAMIN C JE NAŠ UNUTRAŠNJI ŠTIT

Piše: Dr. Jasminka Mujkanović

Slobodno se ovaj vitamin može nazvati “čuvarem zdravlja”. Ako u svijetu vitamina postoji VIP popis, C vitamin je na samom vrhu. Hemijski naziv mu je askorbinska kiselina. Najbogatiji izvori su: crna ribizla, paprika, brokule, kivi, prokulice, kelj, jagoda, narandža, limun, grejpfrut i krompir

Vitamin C je otkriven tek na prelazu devetanestog u dvadeseto stoljeće, kada ga je Aleksander fon Szent – Gyorgy slučajno izolirao tokom nekog eksperimenta. Naučnici su ga nazvali „antiskorbutski vitamin“, dakle askorbinska kiselina. Godine 1937. Gyorgy je za svoje otkriće dobio Nobelovu nagradu.

Kao antioksidans vitamin C pomaže u prevenciji mnogih teških bolesti kao što su bolesti srca, pluća, grla, usne šupljine, trbuha, gušterače, grlića materice, rektuma i grudi. Dokazano je da pomaže i u regulaciji inzulina kod dijabetesa. Ima važnu ulogu u odbrambenom sistemu organizma; jača imunitet, pojačava aktivnost makrofoga koji “jedu” bakterije i viruse, a samim tim potpomažu proizvodnju interferona, koji je glavna odbrambena tvar. Zato možemo reći da je vitamin C baktericidan i virusoidan. Štiti, ne samo od prehlade i gripe, već i od zaraznih bolesti, pomaže rast kostiju, zacjeljivanje rana, poboljšava resorpciju željeza, utječe na raspoloženje, smanjuje osjećaj boli, pomaže kod alergije, sprečava ili potpuno uklanja neželjena djelovanja kemoterapeutika i hortihosteroida.

Prevencija raku i spas za pušače

Od vremena kada je vitamin C otkriven, kada je imao jedino funkciju sprečavanja skorbuta i steriliteta, pa do danas kada ga nazivaju “prva linija odbrane” organizma, nakupilo se mnogo saznanja, tako da su se pogledi na njegovu ulogu i funkcionisanje u organizmu potpuno promijenili. Naravno, u tome je odlučujuću ulogu imalo kapitalno otkriće njegovih antioksidacijskih svojstava i prevencija nastanka degenerativnih bolesti.
Međutim, naučna otkrića o uzrocima i nastanku degenerativnih bolesti posljednjih 20 godina išla su više u prilog vitaminu E. Oba su, znači, korisni i međusobno se upotpunjuju. Da bi mogli djelovati, moraju stalno biti prisutni u krvnoj plazmi. Doziranje ova dva vitamina predložila je FDA, uzimajući u obzir da je C vitamin potreban pušačima jer ih štiti od slobodnih radikala i odredila je da je dnevna potreba za ovim vitaminom 100 mg dnevno, a u aprilu 1999. godine prijedlog NIH (Nacionalnog instituta za zdravlje) bio je da se ta doza “podupla”.

Postoji barem 100 vrlo ozbiljnih razloga koji ukazuju da konzumiranje voća i povrća koje je bogato C vitaminom, smanjuje rizik od pojave raka na više lokacija. Dokazano je da voće bogato vitaminom C, ako se konzumira u 5 ili više obroka dnevno, može usporiti ili spriječiti pojavu raka. Nesumnjivo, hrana bogata vitaminom C djeluje preventivno, pod uslovom da se stalno uzima.

Teške povrede i antibiotici

Uzimanje vitamina C, čak i u povećanim dozama, posebno se preporučuje pušačima, dijabetičarima, starijim osobama, sportistima, osobama pod stresom, trudnicama, dojiljama i onima koji konzumiraju kontraceptive ili onima koji redovno piju lijek na bazi acetilsalicilne kiseline. Zbog slabije ishrane C vitamin često nedostaje starijim osobama. Obično se prepisuje u slučajevima teških povreda i preloma kosti, te tokom terapije antibioticima.

Opasno je uzimati veće doze vitamina C (preko 10 grama dnevno) jer mogu djelovati toksično i oštetiti DNA- strukturu. Doze od 10 – 120 mg dnevno će se apsorbirati 90%. Pošto je topiv u vodi, višak se u pravilu izlučuje. Dakle, ako se normalno hranite, ne morate biti zabrinuti. Međutim, ako pretjerujete i jedete više od 5 grama vitamina C dnevno, doći će do prilično neugodnih nuspojava, kao što su proljev i mučnina. Dugotrajno pretjerivanje može dovesti do bubrežnih kamenaca

Prvi simpromi nedostatka vitamina C u organizmu su: povećana sklonost upalama, gubitak apetita, umor i sporo zarastanje rana. U najgorem slučaju dolazi do skorbuta.

Što sve može vitamin C

Na potrebe za vitaminom C ukazuju slabo zacjeljivanje rana, česte prehlade i infekcije, kao i bolesti pluća. Potrebe ljudi za vitaminom C se razlikuju, ovisno o dobi i zdravstvenom stanju. Višak vitamina C iz organizma izlučuje se urinom. Vitamin C pospješuje antioksidativno djelovanje vitamina E, a također poboljšava apsorpciju. U stresnim situacijama potrebne su znatno veće količine vitamina C. Smanjuje sekreciju histamina i ubrzava njegovu detoksikaciju, pa se preporučuje kod alergije i astme.

U rezultatima studija koje su rađene 1995. godine stoji da velike doze vitamina C pomažu u sprečavanju infekcija respiratornog sistema i kardiovaskularnih bolesti. Također je dokazano da su osobe sa nižom količinom vitamina C u organizmu imale veće količine LDL-a (tzv. “lošeg” holestrola), ali kako smanjuje mogućnost oksidacije LDL- holestrola što je bitan korak u prevenciji arteroskleroze. Smanjuje mogućnost sljepljivanja krvnih pločica tj. mogućnost tromboze, povećava HDL holestrol, a smanjuje trigliceride, te jaća zid krvnih žila.

ZAŠTITNIK MOREPLOVACA

C vitamin je pravi zaštitinik moreplovaca. Otkad je otkriven, među njima više nema oboljelih od strašne bolesti – skorbuta, koji je posljedica nedostatka upravo tog vitamina. Historija vitamina C je duga. Proteklih stoljeća plovidba morem bila je sve, samo ne ugodna. Ali za to nisu bile krive nemilosrdne vremenske prilike, opasni grebeni ili neprijateljski raspoložene morske životinje, nego upravo skorbut. Prvi put su ga opisali stari Egipćani oko 1550. godine prije nove ere.
Sve do 19. stoljeća ostao je jedan od najčešćih uzroka smrti na brodovima. Magelan je tako, naprimjer, izgubio devet desetina posade 1492. godine, a Vasko de Gama je tokom plovidbe oko Rta Dobre Nade 1498. izgubio 100 mornara od 160. Bolest nije zaobilazila ni ljude na kopnu, pa je 1556. i 1857. bilo čak 114 epidemija skorbuta.

Prve uspjehe u liječenju postigao je francuski istraživač Cartier, koji je 1535. godine radi oboljele posade pristao uz obalu Newfoundlanda. Obalni Indijanci su mu dali čaj od smrekinog lišća, koji je oboljelima ubrzo pomogao. Izvještaji iz 1720. govore da su se trgovački brodovi u južnim krajevima bogato opskrbljivali citrusima, a Englez James Cook je brod nakrcao ječmenim sladom i kiselim kupusom, pa mu je posada ostala zdrava.

Ali tek su se austrijski vojni ljekar Johanes Georg Heinrich Kramer i engleski brodski ljekar James Lind počeli podrobnije zanimati za tu magičnu ljekovitu tvar. Početkom 19. stoljeća pijenje limunovog soka mornarima je postala dužnost.

 

error: Content is protected !!