Višnja Ustamujić, višegradskosarajevska uzgajivačica cvijeća: Vesele boje privlače vedrije osobe, zaljubljeni vole jarke boje!


Višnja Ustamujić često sanja višegradske cvijetne perivoje. Najčešće je to san u kome vidi svoju kuću u Višegradu i avliju punu cvijeća. Kaže kako nije mogla zamisliti da će jednog dana ostati bez avlije u kojoj je provela najljepši period života. Rat je radost pomutio. Prisjeća se:

–    Na svakom prozoru bile su saksije sa raznobojnim cvijećem, veranda se nije vidjela od zelenila, a avlija je mirom mirisala na zumbule, ruže, kadifice, bosiok, nevene…

Autohtono cvijeće

Kao izbjeglica Višnja je našla utočište u sarajevskom naselju Grbavica, gdje danas ima i cvjećaru.

–    Bez cvijeća ne mogu. Jednostavno kazano zahvaljujući cvijeću lakše sam prebrodila životne tegobe. Cvijeće ti je lijek za dušu, čuvar zdravlja i raspoloženja – kaže ova cvjećarka i dodaje kako je cvijeće njena najveća ljubav, ali i nafaka.

–    Spojila sam ugodno s korisnim, a u ovom najljepšem poslu pomaže mi kćerku Enisa koja nastavlja porodičnu tradiciju započetu još u Višegradu – veli naša sagovornica i pojašnjava kako na zakupljenoj zemlji u okolini Sarajeva uzgaja mnoge vrste “domaćeg cvijeća” koje se može još samo naći u starinskim kućama i avlijama izvornih naziva: “svekrvino uho”, “snahin jezik”, “kaloper”, “sabljica”, “bosanski zambak”, “bosiljak”…

“Kraljica ljepote”

Kada Višnju upitaju koje joj je cvijeće najdraže, zamisli se i uz osmijeh veli kako “svaki cvijet ima svoju draž i ljepotu”.

–    Moje srce se ne može opredijeliti za samo jedno cvijeće – veli i nastavlja priču:

–    Ruža je za mnoge bila i ostala “kraljice cvijeća”, ali meni su drage sve vrste našeg, autohtonog cvijeća koje su u sobama i u avlijama uzgajale naše nane i majke. Naravno, oči otvaraju i dušu vesele i prekrasne vrste kao što su: orhideje, tulipani, karanfili…


Ipak, naše, domaće cvijeće, nosi sa sobom lijepe uspomene na djetinjsstvo i mladost i kao takvo razgaljuje dušu mirisom i ljepotom. Ono što je zanimljivo, ko iskreno voli cvijeće prvo ga pomiriše.

Moć mirisa

Za Višnju cvijeće “govori, ima dušu i osjeti ljubav čovjeka”.

–    Ima cvijeća koje osjeti da će te ga pomilovati i zamiriše prije nego ga dodirnete rukom – veli ova susretljiva cvjećarka i dodaje:

–    Vesele boje privlače vedrije osobe, zaljubljeni pretenduju na jarke boje, a melanholicima je svejedeno koje je boje cvijet. Ako pak nisam sigurna da je tako, u jedno jesam; ko voli cvijeće on ga prvo pomiriše!

(Mustafa Smajlović/arhiv Aure)

Komentari

komentara