Vidovnjak i duhovni iscjelitelj Amel: MOJE UČENJE SPALJUJE DŽINE, NE PRELAZE NA DRUGE LJUDE!

 Pravi sam i istinski borac protiv džina. Snaga mog učenja je neopisiva, džini me se boje. Ubio sam ih na hiljade! Ja ih se ne bojim – kaže Amel

 

Vidovnjak i duhovni iscjelitelj, efendija Amel iz Tešnja, jedan je od najmlađih, a po pričama njegovih klijenata, i najboljih duhovnih iscjelitelja u BiH. Ovaj mladi čovjek je studirao islamske nauke, a svijet duhovnog liječenja, privlačio ga je oduvijek.

– Kada jednom prodrete tu, povratka nema – kaže oduševljeno Amel za Auru.

U duhovni svijet svih religija ušao je sa 20 godina. Njegovo znanje skoro da nije ovozemaljsko. O duhovnoj medicini priča s oduševljenjem, tvrdi da je to moć i blagodat koju treba iskoristiti. Pripada poznatoj lozi hodža i hadžija.

– Mene je oduvijek privlačio svijet duhovnog liječenja. Prvo sam pomagao prijateljima, pa kad se to raščulo, odlučio sam javno da obznanim svima da mi se mogu obratiti. Uistinu mogu pomoći mnogim nevoljncima, pa zašto ne bih iskoristio dar koji posjedujem – kaže Amel.

Drugačije metode

Metode koje koristi u pomaganju drugima, nešto su drugačije od metoda drugih duhovnih iscjelitelja.

– Kažu ljudi koji mi dolaze da sam im ja zadnja stanica. A kako ja “gledam”? To su posebni načini, sve ne bih ni otkrivao. Ne izlazim uglavnom iz okvira Kur’ana časnog i Poslanikove medicine. Radim samo za korist i dobro ljudima. U islamu znate, pravim muslimanima je zabranjeno ići drugim ljudima da vam pomognu. Čovjek će svaki najbolje sam sebi pomoći ako lično traži pomoć od Boga, padanjem na sedždu, klanjanjem. Međutim, ima ljudi ne umije klanjati, ne umije moliti. Takve ja upućujem!

–  Podučavam ih namazu, usmjeravama. Upućujem na posebne dove koje treba učiti. Nerado pišem zapise jer to nije dobro ali, pazite sad ovo, ima ljudi koji su ovisni o zapisima! Takvi samo obilaze hodže i koga sve ne. Zapisi su njihova hrana. S takvima se radi polako, ne prekida se ništa naglo. Zapišem im i ja ali i učim dove i podučim njih učenju, da sami sebi mogu pomoći i dođe vrijeme, njihova zavist počne slabiti, pa nestane skroz. Ljudi izliječeni. Počnu im se zapisi gaditi!

– Na to sam posebno ponosan – ističe Amel.

 Okrenite se Bogu, a ne ljudima!

– Osim toga, učim na vodu, po potrebi napravim i hamajliju, ali uvijek naglašavam, najbolja je pomoć okretanje vjeri i Bogu. Posrednici vam nisu potrebni! To kažem svakome ko mi dođe ali pomoć ne odbijam pružiti. Nažalost, neki su ljudi toliko ograjisali ili im je napravljena tako strašna magija, da apsolutno nisu u stanju smai sebi pomoći. Džin koji boravi u njima im to ne dozvoljava.

– Tada nastupam ja. Učim i tjeram te džine iz i sa te osobe unesrećene, borim se sa njima i oni u konačnici budu spaljeni. Ne prelaze na druge osobe niti ostaju na svijetu da žive i nanose štetu drugim ljudima. Pravi sam i istinski borac protiv džina. Snaga mog učenja je neopisiva, džini me se boje. Ubio sam ih na hiljade! Ja ih se ne bojim – kaže Amel.

Iskustva iz prakse:

Danica M., Berlin: Muž me ostavio pod utjecajem magije

– Nakon tri presretne godine braka, rodila sam sina. Sutradan, saznejm da me muž ostavio?! Bilo je to najgore razdoblje u mom životu. I rat sam preživila kao dijete i ranjavanje ali, to je bilo užasno. Čudilo me, ipak, voljeli smo se. Jedva smo čekali dijete i to još sina! Dali smo mu ime po njegovom ocu ali, moj me Miloš ostavi. Ode drugoj. Ubrzo potom, našla sam pod krevetom neke čvorove, pepeo, konce. Odmah sam nazvala efendiju Amela. On je učinio da se moj muž kući vrati istog dana i da zaboravi ljubavnicu koja ga je od mene odvukla uz pomoć magije.

 Zijada G., Zenica: Bio me glas da ću umrijeti kao usidjelica

Sve češće sam se pribojavala da ću zaista ostariti i umrijeti kao usidjelica. Tako su mi i govorili, roditelji, braća, sestre, rodbina i komšiluk. Jednostavno, za mene momka nije bilo. U 18. sam godini izašla s jednim dečkom na kafu i to je bilo sve. nNisam znala da je on tada već imao djevojku. Ona ga je kaznila tako što mu je zavezala muškost, a mene je začarala da nikad sreće u ljubavi nemam. Nisam imala ni nesreće. Jednostavno, nisam imala ljubavi nikakve uopšte.

Onda sam prije dva mjeseca posjetila efendiju Amela. On mi je otkrio ko mi je ukrao sreću. Odmah je odvezao te čini sa mene. Istog dana sam srela onog svog prvog dečka. I on mi je otkrio da je godinama bio sam i nesretan. Obnovili smo poznanstvo i zakazali ubrzo vjenčanje. Mojoj sreći nema kraja…a tek da vdite moje roditelje kako se raduju! Vrijedilo je čekati sve ove godine ako ništa drugo, a ono da vidim njihovu beskrajnu sreću! Hvala Amelu!

 

 

 

 

Komentari

komentara