VIDOVITI STARAC PAJSIJE UPOZORIO: Ako ovo uradite, PROKLEĆETE SVOJE DIJETE ZA CIO ŽIVOT!

 starac-pajsije-1Kako je vidoviti starac Pajsije, koji je živio na Svetoj Gori napisao u svojoj knjizi “S bolom i ljubavlju savremenom čovjeku”, djeca koju su roditelji kleli mnogo stradaju u svom životu

Kletva kao takva nikada ne može da bude prijatna. Vremenom su mnogi počeli olako da ih shvataju, pa su ih koristili kako u zbilji, tako i u šali. Međutim, sve ovo vrijeme su se držali jednog pravila – roditeljska kletva je najiskrenija, najistinitija i najopasnija.

Sve i da roditelji ne proklinju djecu, samo njihovo ogorčenje je dovoljno da djeca “ne vide bijelog dana”, i da u životu imaju samo muke.

Kako je vidoviti starac Pajsije, koji je živio na Svetoj Gori napisao u svojoj knjizi “S bolom i ljubavlju savremenom čovjeku”, takva djeca mnogo stradaju u svom životu i, razumije se, u drugom dobijaju brojna olakšanja, jer su u sadašnjem sve plaćali.

Kada roditelji proklinju, prema starcu Pajsiju se dešava sljedeće:

Dešava se ono što govori Ava Isaak: “Jedu pakao”, odnosno, trpeći muke u ovom životu, smanjuju pakao. Jer muka ovog života, “jede pakao”, odnosno kada djeluju duhovni zakoni, oduzima se malo od pakla, od muke – pričao je on, pa se nadovezivao:

Ali, i roditelji koji šalju svoju djecu “dođavola”, obećavaju ih đavolu, pa poslije đavo ima pravo na njih. Reći će: “Pa, sam si mi ih obećao”. U Farasi je bio jedan bračni par. Imali su malo dijete koje je često plakalo, i otac ga je stalno slao “do đavola”. I eto šta se desilo. Bog je tako dopustio, da kada bi ga on poslao “do đavola”, dijete bi iščezavalo iz kolijevke. Sirota majka bi poslije odlazila kod Hadžiefendije.

Kako je dalje pričao starac Pajsije, ona ju je molila da njene molitve budu uz nju i pričala da su joj demoni uzeli dijete. Hafendija bi nakon toga odlazio i čitao molitvu kraj kolijevke, a dijete bi se tada vraćalo, i to se stalno ponavljalo.

Ja se ne umaram dolazeći, a ti li se umaraš dolazeći da me pozoveš? Đavolu će dodijati i ostaviće dijete – citirao je starac Pajsije.

Nakon toga, dijete više nije oščezavalo, a kada je odraslo, zvali su ga “đavolji rod”, jer je uzburkavao cijelo selo i nikome nije davao mira.

Najveće bogatstvo svijeta jeste roditeljski blagoslov, baš kao što je u monaštvu najveći blagoslov imati blagoslov svog Starca. Zato i kažu: “Traži blagoslov od roditelja.”

Sjećam se, jedna majka je imala četvoro djece. Plakala je sirotica i govorila mi da će umrijeti tužna jer se nijedno od djece nije oženilo. Molio sam se za udovicu i siročad, ali ništa se nije događalo zbog čega sam pomislio da se nešto dešava, a djeca su govorila da je neko bacio vradžbine na njih – pričao je starac Pajsije, pa nastavljao:

Rekao sam im i upitao: “Nije vradžbina, da je od vradžbine to bi se vidjelo. Da vas nije možda majka klela?”, a oni mi odgovoriše: “Jeste, Oče. naša majka nam je, pošto smo bili mnogo nestašni kao djeca, stalno govorila od jutra do večeri da “ostanemo panjevi”.

Starac Pajsije im je tada rekao da odu i “prodrmaju” svoju majku, da joj kažu da se pokaje, ispovijedi i da im od sada pa na dalje daje samo blagoslove, piše portal Opanak.rs.

Međutim, šta se dešava kada roditelji kunu svoju djecu, a umru? Da li se djeca oslobode prokletstva? Starac Pajsije je i na ovo imao spreman odgovor.

Ako djeca traže “krivicu” u sebi, naći će da su, ako su ih roditelji kleli, bili neposlušni i da su mučili svoje roditelje. Tada, ako osjete svoju krivicu, iskreno se pokaju i ispovijede, sređuju se. A ako djeca uz to i uznaprede duhovno, pomoći će time i roditeljima. Jednom mi  je jedna monahinja rekla da su je prokleli kada je išla u manastir, ali u tom slučaju kletve postaju blagoslov.

Na pitanje da li je ispravno reći za nekog ko je nekom načinio nepravdu, da mu Bog vrati za to, starac Pajsije je odgovorio:

Onaj ko tako govori prevaren je od đavola, jer ne shvata da na taj način “učtivo” proklinje. Ima ljudi koji govore za sebe da su osjetljivi, da su puni ljubavi i takta, da trpe nepravde koje im nanose ljudi, ali govore: “Neka bi im Bog uzvratio”. Svi mi ovde polažemo ispite kako bismo prešli u onaj drugi, vječni život, u Raj. Pomisao mi govori da je ovo “učtivo” proklinjanje ispod svakog duhovnog nivoa, i da je nedopustivo za hrišćanina. Jer, Hristos nas nije učio takvoj vrsti ljubavi, već, ako to rade, Oče oprosti im, ne znaju šta rade. Isto tako, veći od svih blagoslova je kada nas nepravedno kunu, a mi to primamo ćutke, blagodušno.

 

Komentari

komentara