Velike tajne malih ljubavnica: Zašto žene pristaju biti druga umjesto prve violine?!

Za aura.ba piše Vahida Djedović: psihoterapeut i književnica

Odnos je prekinut iz razloga što je njemu dodijala ona koja zanovijeta, jer muškarac kad hoće ljubavnicu, hoće onu s kojom će se provoditi i veseliti. Gnjavažu često ima i kod kuće.
Istraživanja pokazuju da samo 3% muškaraca ostavlja žene zbog ljubavnice, ali neke žene i žele da „njihov“ muškarac ima obavezu. A neke ne znaju šta žele.

Jedna od onih koje nisu znale šta žele, bila je i Ona.  Javila se na psihoterapiju zbog toga što je njen dugogodišnji ljubavnik počeo gubiti interes za nju. Prigovarao joj je da više nije tako zabavna i seksi, kao prije. Nije želio više da toleriše njene suze i ona nije imala kome da se žali.

Međutim, i poslije osam mjeseci intenzivnog rada i dalje je ostala u ulozi ljubavnice. I ranije je imala ovakve veze. Od princeze na zrnu graška, pretvorila se u pepeljastu djevojku.

On, stariji od nje nekih dvadesetak godina, psihopatska struktura, držao ju je na uzici i, s vremena na vrijeme, popuštao ili stiskao uže oko njenog vrata.

Ona, tridesetpetogodišnja djevojka, lijepa i obrazovana, trpila je takav odnos, iako nije znala odgovor na pitanje da li ga voli. Bila je u ovisničkom odnosu i začaranom kolu iz kojeg je teško nalazila izlaz. On je bio zao „momak“, pravi progonitelj iz dramskog trokuta o kojem sam nedavno pisala. Provjeravao bi je, često zvao telefonom, nije joj dozvoljavao druženja, a ona je to tumaičla tako što je vjerovala da mu je stalo do nje i sve više prihvatala ulogu žrtve. Naravno, žrtva često postane progonitelj, pa je i ona njega počela proganjati.

Prijeteće poruke s lažnog profila

Kontrolisala ga je na društvenim mrežama i, s lažnog profila, slala prijeteće poruke. Ali, kao što sam ranije navela, ljudi ulaze u ove igre zbog nedostatka intimnosti. Emocionalne intimnosti, a u ovoj drami spasitelja nije bilo, jer je princeza na zrnu graška, očajnički čekala svog princa spasitelja, koji bi je trebao spasio od nje same.

Uzalud sam joj govorila  da je princ spasitelj u njoj, ali ona je i pronalazila ovake veze, upravo iz razloga što na podsvjesnom nivou nije željela spasitelja. Tada bi izgubila smisao života. Ovakav odnos joj je davao smisao.Uloga žrtve joj je davala smisao. Nedostajalo joj je samopoštovanja i samopouzdanja i, mnoge djevojke, koje se odlučuju da budu druge violine, imaju iste simptome i, zapravo, duboko u sebi vjeruju da bolje i ne zaslužuju.

Nakon dvije godine terapije, prekinula je ovakav odnos, ali više iz razloga što je njemu dodijala ona koja zanovijeta, jer muškarac kad hoće ljubavnicu, hoće onu s kojom će se provoditi i veseliti. Gnjavažu često ima i kod kuće.

S druge strane, postoje i one djevojke kojima emocionalna vezanost nije bitna. One su, uglavnom karijeristkinje, ne žele djecu i ne žele stalnu vezu. One su ogorčene na muškarce i sve svrstavaju u istu rubriku: „Idioti“. One takve muškarce koriste za vlastite svrhe, a kad im jedan dosadi, brzo se prebacuju na drugog. Takve nisam imala u psihoterapiji, pa o njima neću ni govoriti.

Treće, i one najdramatičnije, su emocionalne ljubavnice:

„Zaljubila sam se u njega na prvi pogled. Proveli smo jednu ludu noć, a poslije nije prošao dan da me nije nazvao nekoliko puta i došao da me vidi makar na minut. Bila je to filmska priča, ali, nakon nekoliko nedjelja, rekao mi je da je oženjen. Nije me planirao, ali desila sam mu se. Ne želi da me laže, ali ne želi ni da me ostavi. Od tada su prošle dvije godine, još smo u vezi, ali ja gubim strpljenje. Postajem nesretna i depresivna. Rekao je da će se razvesti, ali kćer, tinejdžerka, sada ima, kako kaže nekih problema, pa čeka da to prestane. Još kaže da svoju ženu ne voli odavno i da traži način kako bi joj saopštio da želi razvod. Neka se strpim. Ali, ove riječi trpim više od jedne godine i sad sam na rubu. Ako ga ostavim, ne znam kako ću preživjeti, a ostajanjem s njim u vezi, život je još teži. Čini mi se, kako god okrenem, valja mi umrijeti. Propuštam sve prilike. Propuštam udaju, propuštam djecu, propuštam porodicu, a sve čekam, jer, možda će se odlučiti.“

Nisu sve žene Camilla Parker

Žene, koje vole muškarce, a kojima su ljubavnice, često očekuju da će se oni razvesti i jednog dana, baš kao u svakoj bajci, doći po njih na bijelom konju i oženiti ih. Samo se bojim da će umjesto konja, možda doći u invalidskim kolicima ili sa štapom, jer od starosti više neće biti sposobni sami da hodaju, pa će im trebati neko ko će se brinuti o njima.

Ali, budimo realni. Jedna je Camilla Parker, koja se za svog ljubavnika udala, ali nakon nekoliko decenija njihovog života u kojem je ona stalno igrala ulogu ljubavnice. Doduše, ona se zaista udala za svog princa, i, k tomu da prostiš, čovjek još uvijek može sam stajati na nogama.

Ali, želite li vi, ljubavnice, ostariti i vjerovati kako će se desiti čudo? Čuda su dešavaju, uistinu, ali ovakva čuda, rijetko.

I na kraju, zašto pristati biti druga violina, kad možete biti prva? Zašto čuvati nekome leđa, slušati njegove tajne, njegove priče o nesređenom i nesretnom životu, dok vaše tajne, uglavnom, nosite sa sobom u grob? Da li je neko dosta vrijedan vaše mladosti, ljepote, pameti, optimizma…

Ako jeste, onda ne velim.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!