Velida S. iz Tuzle i supružnici Jovanović iz Istočnog Sarajeva osjećaju se preporođeno nakon tretmana kod Ramiza Imamovića: RAMIZ JE NAŠ “MEHANIČAR”

Shvatili su već nakon prvih tretmana da se nešto dešava u njihovim organizmima, a nakon četvrtog tretmana osjećali su se znatno bolje.

– Poslije tretmana kod bioenergičara Imamovića osjećam se poput ptičice. Njene su ruke zaista čudesne!

– Ovim riječima je svoje zdravstveno stanje opisala Velida S. iz Tuzle. Imala je osteoporozu, boljeli su je svi mišići. Bioenergetski tretmani su joj pomogli, tegobe su nestale.

Pad sa skele

Pred zimu je nezgodno pala na ruku. Povrijeđena ruka je za kratko vrijeme buknula, natekla. Ozlijedila je i prste. Poslije slikanja, doktori su konstatovali da ruku nije slomila, ali da mora stavljati obloge te su joj propisali masti kojima je mora mazati. Ali sve to nije posebno pomoglo. S ozlijeđenom rukom baš ništa nije mogla raditi.

Dani, sedmice i mjeseci su prolazili, otok se povukao. Ali, bolovi nisu! Ruka i prsti su bili skoro nepokretni. Nisu pomagale ni fizioterapeutske vježbe i obloge. U potrazi za lijekom obrela se kod Ramiza.

  • Već nakon drugog tretmana u ruku sam mogla kresnuti upaljačem. Do tada, prsti me nisu slušali.

I supružnici Jovanović, Branko i Snježa su kod Ramiza pronašli lijek za svoje tegobe.

– Pao sam sa skele pomažući rođaku da postavi fasadu. Moja je supruga takođe bila tu, pomagala oko ručka. Nekako sam pri padu i nju zahvatio. Oboje sam nas udesio. Ja sam morao na operaciju zbog teške povrede ramena, supruga na fizikalne i mirovanjke zbog nagnječenja rebra i noge. Dragi Bog nas je spasio težih povreda, a možda i smrti. Ko zna kako bi se sve završilo da sam pao samo 20 cm dalje, na betonsku ploču. Bog nas je uputio i kod Ramiza jer, naredne smo mjesece proveli u velikoj patnji, bolovima. Nikakve terapije nam nisu pomagale. Postadosmo invalidi oboje – pričaju uglas njih dvoje.

A onda – pred njima je jednog dana našla se Aura. U bolnici, u čekaonici, sa stranicom na kojoj je bila priča upravo o čudesima Ramiza Imamovića.

– Ako to nije prst sudbine, ne znam šta jeste – kaže Branko koji se nakon operacije i višemjesečne medicinske fizikalne terapije nije mogao kretati bez štapa.

– Bio sam napola invalid. I lagana šetnja me zamarala, svaki pokret je izazivao podmuklu bol. Nikada nisam znao kada ću izgubiti ravnotežu i pasti.

S pjesmom na terapiju

U takvom stanju oboje su došli na tretmane kod Imamovića. Bili su redovni sedam dana. Vele, nisu imali izbora. Shvatili su već nakon prvih tretmana da se nešto dešava u njihovim organizmima, a nakon četvrtog tretmana osjećali su se znatno bolje.

Ubrzo je popustila ukočenost vratnih mišića, okretanje glavom postalo je bezbolno, a područje vratne kralježnice, koje joj je prije terapije bilo hladno kao led, bilo je stalno toplo. Dakle, uspostavljena je dobra cirkulacija. Vratila se snaga u noge i ruke, “profunkcionirao” je centar za ravnotežu. Bolovi su nestali.

– Kasnije smo na tretmane dolazili s pjesmom, a Ramiza odmilja nazvali našim “mehaničarem”. U cjelosti nas je remontovao.

– Bioenergija je djelotvorna praktično kod svih bolesti, pa i onih najtežih, u slučajevima kada je službena medicina došla do zida. Radim i preventivno, jačajući imunološki sistem, oslabađajući osobu stresa, koji je glavni uzrok pada imuniteta – objašnjava Imamović.

Komentari

komentara