Vanzemaljci, vremenski putnici ili nešto treće: NEOBIČNE PRIČE O MISTERIOZNIM PUTNICIMA IZ DRUGIH DIMENZIJA

Danas postoje stotine čudnih priča o neobjašnjivim događajima, ali nas uvijek najviše fasciniraju priče o ljudima za koje se vjeruje da su došli iz drugih svjetova, odnosno dimenzija.

Njihovo pojavljivanje na ovim mjestima je misterija samo po sebi, a njihove priče, jezik kojim govore, njihovo ponašanje, i odjeća koju su nosili, samo pojačavaju njihovu mističnu auru.

Da li je moguće da su ovi ljudi stigli iz drugih dimenzija, ili planeta? Ili su možda jednostavno željeli pobjeći od svega i započeti novi život, izmišljajući jezive i neobične priče.

ZELENA DJECA IZ WOOLPITA

Legenda o zelenoj djeci koja su se tokom srednjovjekovne Engleske, niotkuda pojavili u selu Woolpit, se odnosi na brata i sestru koji su izgledom bili sasvim normalni, osim njihove zelene boje kože.

Djecu je u šumi, u zamci za vukove pronašao lokalni farmer, nakon čega ih je odveo u obližnje selo, gdje ih je zbrinuo Richard de Calne. Pričali su nepoznatim jezikom, nosili čudnu odjeću, i nekoliko dana su odbijali hranu, sve dok nisu otkrili sirovi grah, kojeg su počeli proždrljivo gutati.

Dječak, koji je izgledao mlađe od svoje sestre je bio slabašan, i ubrzo je umro. Ipak, djevojčica se počela polako oporavljati, koža joj je gubila zelenkastu boju, i naučila je govoriti engleski jezik. Nakon nekog vremena, uspjela je objasniti da je došla iz zemlje sumraka, Sveti Martin, gdje sunce nikada ne sija, a sve je prekriveno zelenom bojom.

Međutim, samo pojavljivanje brata i sestre iz egzotične zemlje je ostala zagonetka. Jedino čega se djevojčica mogla sjetiti je, da je jednog dana sa bratom čuvala stoku, kada je čula glasan prasak, i odjednom se našla u zamci sa vukovima, zajedno sa bratom.

 KO JE BIO ČOVJEK IZ TAUREDA

U ljeto 1954.godine, na tokijski aerodrom Haneda je sletio avion, a sa njim i jedan naizgled sasvim običan putnik. Pri rutinskom provjeravanju putnika, otkriveno je da čovjek tečno govori francuski i španski jezik, ali i nekoliko drugih.

Pored toga, posjedovao je pasoš zemlje za koju niko nikada nije čuo. Kada su ga službenici pitali ko je i odakle je, on im se predstavio kao „poslovni čovjek“, i rekao da dolazi iz Taureda, državice između Francuske i Španije.

Kada su mu službenici rekli da ta zemlja ne postoji, i pokazali mu kartu, sa Andorom na mjestu gdje je trebala biti misteriozna zemlja, čovjek je bio vidno iznerviran i tvrdio je da se na tom mjestu već hiljadama godina nalazi Taured.

Najzanimljivije od svega, u njegovom pasošu je uredno stajalo ime države iz koje je tvrdio da dolazi, a brojni pečati su svjedočili o putovanjima iz Taureda u razne zemlje svijeta.

Pored toga, u pasošu su se nalazili pečati iz Tokija stari i do pet godina, iako je aerodrom Haneda počeo sa radom tek 1952. godine.

Nakon razgovora, neobični čovjek je smješten u hotelsku sobu blizu aerodroma, a ujutro mu nije bilo ni traga ni glasa, iako je zgradu čuvala policija, upravo zbog toga da se spriječi bijeg.

Iz zaključane prostorije na aerodromu kroz noć su nestali i pasoš i vozačka dozvola koju je izdala nepostojeća država. Svi tragovi koji su upućivali na događaje dan ranije, jednostavno su ‘isparili’.

Njegov slučaj proučavali su, i o njemu pisali brojni teoretičari putovanja kroz dimenzije , ali čovjek iz Taureda će zauvijek, izgleda, ostati misterij.

KAD MORE IZBACI NEPOZNATI OBJEKAT SA ATRAKTIVNOM ŽENOM

Utsuro-bune je ime koje je narod Japana dao nepoznatom objektu kojeg je na obale provincije Hitachi 1803. godine, izbacilo more. Prema legendi, u šupljem metalnom brodu se nalazila nevjerovatno atraktivna žena.

Djevojku su u šupljem metalnom brodu pronašli ribari, a svjedočenja govore da je bila stara između 18 i 20 godina. Njena kosa i obrve bile su crvene, a ten svijetlo ljubičast. Bila je visoka oko metar i pol, a na sebi je imala finu odjeću sašivenu od nepoznate tkanine.

Iako se činila veoma ljubaznom, djevojka je govorila nepoznatim jezikom, pa je komunikacija bila nemoguća. Uz sebe je imala i misterioznu kutiju koju je grčevito držala i kojoj niko drugi nije smio prići.

Njeno porijeklo nikada nije utvrđeno, a uplašeni mještani su je ubrzo otjerali nazad u more. Iako se na prvi pogled radi o legendi, za događaj su se zainteresovali brojni svjetski historičari s raznim tumečenjima.

Ufolozi su je naravno, proglasili vanzemaljkom.

 JOSEPH VORIN “DOKAZAO” TELEPORTACIJU

Joseph Vorin je čovjek koji se u dezorijentisanom stanju pojavio u njemačkom selu blizu Frankfurta, 1851.godine.

Govorio je i pisao neobičnim jezikom koji je podsjećao na njemački, a tvrdio je da dolazi iz zemlje pod imenom Laxaria, dijela planete koju je nazivao Sakria.

Njegova priča je zbunila vlasti jer nijedno od ovih mjesta ne postoji na mapama svijeta. Joseph im je rekao da putuje Evropom tražeći davno izgubljenog brata, i da zadnje čega se sjeća je brodolom koji ga je zadesio tokom putovanja.

Prema njegovim riječima, Laxaria je od Evrope razdvojena stotinama kilometara ogromnim okeanima, njeni stanovnici su vrhunski poznavaoci geografije, a svijet je podijeljen na pet kontinenata, Sakria, Aflar, Astar, Auslar i Euplar.

Ko god da je ovaj čovjek bio, njegova priča se ponekad koristi kao dokaz za teleportaciju i paralelne svjetove.

 JEROME IZ SANDY COVEA

Početkom septembra 1863. godine, na plažu Sandy Cove u Novoj Škotskoj, more je izbacilo čovjeka u veoma lošem stanju. Obje noge su mu bile amputirane iznad koljena, i bio je polumrtav od hipotermije kada ga je pronašao osmogodišnji dječak George Colin Albright, čija je porodica odlučila da se brine o njemu dok ne ozdravi.

Misteriozni čovjek je lokalcima i policiji signalizirao da ne govori engleski jezik, a jedina riječ koju su mogli protumačiti bila je „Jerome“, i ubrzo je postao poznat kao Jerome iz Sandy Covea.

Posjećivali su ga ljudi koji su govorili latinski, španski, francuski i italijanski jezik, ali Jerome nije poznavao ni jedan od njih. Imao je njegovane ruke, što je upućivalo na to da nije bio fizički radnik, a lice mu je bilo „mediteransko“. Nije mu prijala pažnja koju je dobijao, bio je mrzovoljan i ponekad je režao kao pas na neželjene posjetioce. Jedino je bio blizak sa djecom, sa kojom se često igrao.

S obzirom da je porodica Albright imala problema s još jednim gladnim ustima u kući, Jerome je seljen iz kuće u kuću. Na kraju se smjestio u kući Jeana Nicole , čovjeka koji je govorio nekoliko jezika. Kod njega je ostao sljedećih sedam godina i postao omiljena figura u porodici i društvu. Ali, nikada nije progovorio ni riječi. Umro je u aprilu 1915. godine.

I o njegovom životu i misterioznoj pojavi postoje brojne teorije. Nagađa se da je bio gusar koji je pokušao izvesti pobunu na brodu, pa je kažnjen amputacijom nogu. Drugi ipak pretpostavljaju da je Jerome bio jedan od nasljednika velikog bogatstva kojeg se netko odlučio ‘riješiti’. Njegovu nemogućnost govora objašnjavaju povredom mozga.

O misterioznom su slučaju napisane mnoge knjige i snimljen je film. Iako za cijelu priču najvjerojatnije postoji logično objašnjenje, do njega se izgleda neće nikada doći, jer je jednostavno prošlo previše vremena.

Mnogi će zbog toga jednostavno osloboditi maštu, i uživati u pomisli da je i misteriozni Jerome bio putnik iz druge dimenzije .

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!