VANZEMALJCI ILI SLUČAJNOST? Pomanjkanje fizičkih dokaza, te besmislena objašnjenja naučnika o NLO-ima

Od svih bezbrojnih do sada snimljenih slika, snimaka i svjedočenja o vanzemaljcima dovoljno je da samo jedan bude pravi – i sve bi se okrenulo naglavačke

Vjerovatnost da su stanovnici Zemlje jedini  inteligentni stanovnici u cijelom svemiru je, gledajući na njegovu veličinu, vrlo malena. Kada uvažimo procjenu dobivenu iz NASA-ine vangalaktičke baze podataka koja sadrži otprilike četiri miliona imena raznih galaksija, i kada nam je poznato da samo u našoj galaksiji ima približno 200 milijardi zvijezda, tada se čini da je ideja kako smo sami u svemiru, ipak, malo prepotentna.

Frank Drake, američki astrofizičar i utemeljitelj SETI-a je 1960. godine pokušao procijeniti broj razvijenih vanzemaljskih civilizacija naše galaksije po tzv. Drakeovoj jednačini koja ima tri modela: umjereni, optimistički i entuzijastički. Ako posljednja dva izostavimo i pogledamo samo umjereni model koji u obzir uzima samo sve poznate galaksije i smatra kao činjenicu da je u našoj galaksiji samo jedna razvijena civilizacija (naša), vjerovatnost za postojanje vanzemaljskih civilizacija je prevelika.

 

  Sporni videosnimci

S laičkog pogleda te podatke potkrjepljuje iznimno veliki broj slika, snimaka, svjedočanstava, crteža po zidovima spilja, te historijski značajnih zapisa i predanja kao što su naprimjer epovi Mahabharata i Ramajana iz kojih se može, između ostalog, zaključiti i to da su naše pretke posjećivala inteligentna bića sa drugih planeta.

Je li takvo razmišljanje ispravno pokazat će vrijeme. Ono će, ili pak neće, donijeti nepobitne fizičke dokaze da smo redovno posjećivani od strane malih, sivih i ugodnih čovječuljaka ili, pak, od ogromnih sluzavih stvorova sa smrtonosno smrdljivim zadahom. No, bez obzira na budućnost već i sada možemo uočiti znakove koji nam možda govore da se oko Zemlje i na njoj, ipak, nešto dešava.

David Sereda, priznati kalifornijski fizičar i ufolog, nekadašnji direktor ustanove Tesla u Los Anđelesu, logikom fizičara objasnio je videosnimke koje su poslale neke misije američke svemirske agencije NASA. Jedan od najzanimljivijih snimaka dolazi sa misije STS75 kojom je NASA željela napraviti pokus dobivanja energije iz svemira. S raketoplana Columbia su 25. februara 1996. godine rastegli oko 20 kilometara dugačku elektrodinamičku traku na koju se trebala vezati energija. Usred pokusa, traka preopterećena energijom puca i odlazi na oko 140 kilometara od Kolumbie.

Sporni videosnimak prikazuje traku i veliki broj stvari koje lete mimo trake u svim smjerovima i za koje Sereda smatra da su svemirske letjelice vanzemaljaca promjera tri do pet kilometara. Službenici NASA-e te predmete smatraju otpacima koji su tokom pokusa odletjeli u svemir iz skladišta satelita. No, Sereda ih demantira tezom da nepoznati predmeti vrlo očito lete za trakom, što znači da su jako veliki. Maleni djelići prašine s udaljenosti od 140 kilometara nikako ne bi bili tako dobro vidljivi.

 

Zapanjujuća poređenja

Još je zanimljiviji oblik tih predmeta. Okrugli su, u sredini imaju rupu, a na vanjskoj strani urezan pravougaoni zub. Kada taj oblik uporedimo s potpuno odvojenim primjerom iz kineskog planinskog lanca Baian Kara Ula, pojavljuju se nova pitanja…

To je priča o zabačenom području na granici između Kine i Indije. Arheolog Chi Pu Tei se 1938. godine s grupom studenata uputio na istraživanje više jama u Himalajskom planinskom masivu gdje su naišli na 715 plitkih grobova. Iskopavanja su ustanovila da se u njima nalaze ostaci kostura koji se pronalazačima nisu učinili ni ljudskog, a niti životinjskog porijekla. Bili su najviše 138 cm visoki s disproporcionalno velikim lobanjama i krhkim kostima. U svakom grobu je ekspedicija pronašla po jednu okruglu kamenu ploču. Te ploče, koje su kasnije nazvane kamenje Dropa, imale su ugravirane spiralne kanale sa urezanim zapisima nepoznatog pisma, što je probudilo veliki interes Chi Pu Teija. Kasnije su kameni Dropa nestali i s njima također i materijalni dokazi o njihovom istinskom postojanju.

Iako je priča vremenski i geografski udaljena od prvog – NASA-inog snimka neobičnog događaja sa trakom – ipak, postoji nevjerovatna sličnost između nepoznatih letećih objekata na tom snimku i kamenja Dropa. Kamenje Dropa, naime, ima upravo takav okrugli oblik, ima istu takvu urezanu rupu u sredini i izrezan, a neki pak ugraviran pravougaoni zub na spoljašnjoj strani. Zanimljivo je što je zub kod svakog kamena, jednakog oblika i veličine.

Neki ufolozi upoređuju priču o kamenju Dropa s padom NLO-a u Roswellu, u američkom Novom Meksiku, za koji, prošle godine umrli poručnik Walter Haut, tvrdi kako se uistinu desio. Haut, 1947. godine zadužen za odnose sa javnošću u vojnoj bazi u Roswellu, je naime o događaju napisao pismo i u oporuci izrazio želju da se pismo otvori godinu dana nakon njegove smrti. U njemu piše kako se NLO uistinu spustio, te da je plovilo, kao i trupla vanzemaljaca, vidio u hangaru američke vojne baze.

Bilo kako bilo, kod svih tih i sličnih događaja vlada nekakva epidemija hroničnog pomanjkanja čvrstih fizičkih dokaza sa jedne strane, te besmislenih objašnjenja naučnika iz organizacije kao što je NASA s druge strane. Potrebno je, ipak, nešto naglasiti. Od svih bezbrojnih, do sada snimljenih slika, snimaka i svjedočenja o vanzemaljcima dovoljno je da samo jedan bude pravi – i sve bi se okrenulo naglavačke.

(aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!