Vahidin S. iz Štutgarta: Slika na zidu, osim prelijepih pejzaža, krila je i sihir!

U duhovni svijet svih religija ušao je sa 20 godina. Njegovo znanje skoro da nije ovozemaljsko. O duhovnoj medicini priča s oduševljenjem, tvrdi da je to moć i blagodat koju treba iskoristiti. Pripada poznatoj lozi hodža i hadžija.

Vidovnjak i duhovni iscjelitelj, efendija Amel iz Tešnja, jedan je od najmlađih, a po pričama njegovih klijenata, i najboljih duhovnih iscjelitelja u BiH. Ovaj mladi čovjek je studirao islamske nauke, a svijet duhovnog liječenja, privlačio ga je oduvijek.

– Kada jednom prodrete tu, povratka nema – kaže oduševljeno Amel za Auru.
U duhovni svijet svih religija ušao je sa 20 godina. Njegovo znanje skoro da nije ovozemaljsko. O duhovnoj medicini priča s oduševljenjem, tvrdi da je to moć i blagodat koju treba iskoristiti. Pripada poznatoj lozi hodža i hadžija.

– Mene je oduvijek privlačio svijet duhovnog liječenja. Prvo sam pomagao prijateljima, pa kad se to raščulo, odlučio sam javno da obznanim svima da mi se mogu obratiti. Uistinu mogu pomoći mnogim nevoljncima, pa zašto ne bih iskoristio dar koji posjedujem – kaže Amel.

Zadnja stanica

Metode koje koristi u pomaganju drugima, nešto su drugačije od metoda drugih duhovnih iscjelitelja.

– Kažu ljudi koji mi dolaze da sam im ja zadnja stanica. A kako ja “gledam”? To su posebni načini, sve ne bih ni otkrivao. Ne izlazim uglavnom iz okvira Kur’ana časnog i Poslanikove medicine. Radim samo za korist i dobro ljudima. U islamu znate, pravim muslimanima je zabranjeno ići drugim ljudima da vam pomognu. Čovjek će svaki najbolje sam sebi pomoći ako lično traži pomoć od Boga, padanjem na sedždu, klanjanjem.

Međutim, ima ljudi ne umije klanjati, ne umije moliti. Takve ja upućujem!

– Podučavam ih namazu, usmjeravam. Upućujem na posebne dove koje treba učiti. Nerado pišem zapise jer to nije dobro ali, pazite sad ovo, ima ljudi koji su ovisni o zapisima! Takvi samo obilaze hodže i koga sve ne. Zapisi su njihova hrana. S takvima se radi polako, ne prekida se ništa naglo. Zapišem im i ja ali i učim dove i podučim njih učenju, da sami sebi mogu pomoći i dođe vrijeme, njihova zavist počne slabiti, pa nestane skroz. Ljudi izliječeni. Počnu im se zapisi gaditi!

– Na to sam posebno ponosan – ističe Amel.

Okrenite se Bogu, a ne ljudima!

– Osim toga, učim na vodu, po potrebi napravim i hamajliju, ali uvijek naglašavam, najbolja je pomoć okretanje vjeri i Bogu. Posrednici vam nisu potrebni! To kažem svakome ko mi dođe ali pomoć ne odbijam pružiti. Nažalost, neki su ljudi toliko ograjisali ili im je napravljena tako strašna magija, da apsolutno nisu u stanju smai sebi pomoći. Džin koji boravoi u njima im to ne dozvoljava.

– Tada nastupam ja. Učim i tjeram te džine iz i sa te osobe unesrećene, borim se sa njima i oni u konačnici budu spaljeni. Ne prelaze na druge osobe niti ostaju na sivjetu da žive i nanose štetu drugim ljudima. Pravi sam i istinski borac protiv džina. Snaga mog učenja je neopisiva, džini me se boje. Ubio sam ih na hiljade! Ja ih se ne bojim – kaže Amel.

Iskustva iz prakse: Vahidin S. iz Štutgarta: Slika na zidu, osim prelijepih pejzaža, krila je i sihir!

Kada sam dobio novi posao nisam se hvalisao niti dokazivao. Dobro sam znao da neću uspjeti ako me radne kolege zamrze, već sam iskusio šta znači zavist i zloba. Zadovoljio sam se time da me svi gledaju kao prosječnog radnika i da ni u čemu ne odudaram od drugih. Tako je bilo sve do prije godinu dana kada su se stvari naglo promijenile.

– Idem na odmor, želim da ti preuzmeš poslove i brigu o firmi dok se ne vratim – šef me jednog dana pozvao u svoj ured i rekao mi to. Imao je povjerenja u mene. Bio sam sretan i svoju sreću dijelio i sa porodicom. Znao sam da će mi i plata biti veća, pa kako da se ne radujem. Moj najbolji prijatelj ujedno mi je bio i radni kolega. Mislio sam da će se i on radovati tome, ali sam se prevario.

– Otkud ti, pa imam tvoj dupli staž… nakratko je izustio pa se ujeo za jezik. Nabacio je kiseli osmijeh i rekao da to nema veze sa mnom nego zbog toga jer ga ponižavaju u firmi.

Njegovim riječima nisam pridavao značaj nego sam se u narednim danima prihvatio posla. Na posao sam se bacio svom snagom i sve impresionirao oko sebe, čak i samog vlasnika firme.Nažalost, moja sreća i uspjeh bili su kratkog daha. Kolega se nikako nije mogao pomiriti sa tim. Tražio je način kako da me sruši i u tome je uspio. Poslužio se sihirima koje je stavio u sliku koju mi je dao kao poklon prilikom kućne posjete.

Od večeri kada sam sliku postavio na zid, nisam imao ni minut mirnog sna. Progonili su me demoni, neke utvare koje su zahtijevale da napustim posao. Na poslu nisam mogao da mislim, a kamoli da radim. Bio sam kao paralizovan. Čega god bih se prihvatio, nisam uspijevao završiti. Izišao sam u šetnju i ni sam ne znam kako sam završio na planini… Valjda sam dugo lutao, supruga se zabrinula, pozvala policiju a oni su me našli pocijepane odjeće.

Zbog kolegine ljubomore završio sam u bolnici. Bio sam na psihijatrijskom promatranju i po izlasku iz bolnice nisam mogao više vratiti svoj stari život. Supruga je bila bijesna, prijetila je razvodom jer sam postao totalno utučen. Propadao sam i fizički i psihički, visio mi je otkaz za vratom… Kolega se ismijavao sa mnom pa je suprugi postalo sumnjivo. Odlučila mi je pomoći i potražiti pomoć. Našla ju je kod efendije Amela.

Amel je rekao da je na mene nabačen sihir. Kada smo stigli, nisam vidio ništa, neka žuta svjetlost mi je zaslijepila oči. Amel me umio vodom i učio dove, progledao sam i naredna tri sata trajao je prvi tretman duhovnom medicinom. Tresao sam se kao da je kroz mene struja prolazila. Povraćao sam. Mjesec dana trajalo je liječenje i bio sam oslobođen sihira. Sliku smo izbacili iz kuće. Kolega je otišao iz firme zbog pronevjere, a ja sam se vratio na svoje, staro radno mjesto. Samo ovaj put uz Amelovu zaštitu…

Komentari

komentara

error: Content is protected !!