Vahida Djedovic: OBUCITE KOŠULJU SRETNOG ČOVJEKA JOŠ DANAS!

img_4899Upamtite: ne trudite se kopirati druge! To je besmislen posao, trošenje energije. Sve što možete učiniti, je da prihvatite sebe i budete ono što uistinu jeste. Odgovornost, odlučnost i postavljanje ciljeva veoma su važni za konačni cilj: sreću.

Amerikanci imaju psihoterapeuta Irvina Jaloma, koji u svojim knjigama piše kako biti sretan i koji daje uputstva ne stavljajući samo mrtvo slovo na papir. On piše o svojim seansama. Sada, i mi imamo bh. “jalomicu”. Vahida Djedović je prva psihoterapeutkinja koja želi ljude naučiti kako da budu sretni.

“Obući košulju sretnog čovjeka” naziv je njene prve knjige Riječ je o djelu u čijim koricama su satkane priče tri klijentice sa kojima se Djedović susrela kroz psihoterapijske tretmane. Vahida je po vokaciji magistrica humanističkih nauka iz oblasti književnosti, profesorica bosanskog jezika i književnosti a po zanimanju je i psihoterapeutkinja sa dugogodišnjim radnim iskustvom na UKC u Tuzli.

Za Auru je otkrila kako biti sretan, kako prepoznati lažnu sreću koja se danas uglavnom propagira na društvenim mrežama, te zbog kojih joj se problema najčešće na psihoterapije javljaju naši sugrađani…

AURA: Recite nam odmah na početku, kakav je interes čitatelja za ovakvom vrstom štiva?

– Knjiga je izašla u ljeto ove godine, a odziv čitatelja i čitateljica sve je veći, kako se pojavljujem u medijima. Čini mi se da ljude više zanima moja profesija, a s obzirom na činjenicu da sam pisala kroz seanse, to je, izgleda, baš ono što čitateljstvo najviše privlači. Naravno, svi žele biti sretni, ali mnogi ne znaju kako.

AURA: Kako je knjiga dobila naziv?

– Knjiga je dobila naziv po jednoj istočnjačkoj priči. Naime, nekada davno, u jednoj dalekoj zemlji živio je sultan koji se iznenada razbolio. Pogledali su ga svi liječnici iz carstva, ali niko nije znao šta mu je, niti kako mu mogu pomoći. Nakon nekog vremena na dvor je došao vrač i rekao sultanu da će ozdraviti ako obuče košulju sretnog čovjeka. Sultan je odmah poslao u potragu sve svoje ljude za košuljom sretnog čovjeka.
Kucali su na sva vrata i pitali:
– Da li ste sretni?
Ali svatko je imao po neku nevolju. I bogati i siromašni.
– Cijeli grad smo pretražili – rekao je zapovjednik sultanove vojske – i nigdje nismo pronašli sretnog čovjeka.
– Tražite ga onda van našega grada – rekao je sultan – obiđite i pustinju i kućice siromaha i pronađite košulju sretnog čovjeka.
Vojnici su izvršili njegovo naređenje i obišli sva sela i sve gradove u carstvu, a išli su i u susjedne zemlje.
– Da li tu negdje živi neki sretni čovjek? – svuda su pitali.
– Nitko od nas nije sasvim sretan – odgovarali su im ljudi – potpuna sreća nigdje ne postoji.
Nakon nekoliko mjeseci, pošto su obišli mnoge zemlje, sultanovi vojnici u pustinji naiđoše na mladića koji je čuvao stado ovaca te ga upitaše je li sretan.
– Naravmo da jesam, pjevam i sviram po cijeli dan, čuvam svoje ovce, presretan sam.
Hoćeš li nam dati svoju košulju, kralju treba, platićemo koliko god novca zatražiš – upitaše ga vojnici.
– Rado bih vam pomogao – odgovori pastir, ali ja i nemam košulje.

obuci-kosulju-sretnog-covjekaAURA: Šta predstavlja ta košulja, kraljeva, naša, ova iz vaše knjige, bilo koja i bilo čija?

– Košulja je metafora za maske koje smo nametnuli u društvu. Svako se želi prikazati drugačije, oblačeći tuđe košulje i krijući dio svoj identiteta. Sreća je duboko u nama i svako je treba spoznati. Treba skinuti maske. Treba znati ko smo, šta nam treba i koliko nam treba. Materijalno nas ne može učiniti sretnima. Sretni ljudi uvijek preuzimaju odgovornost za svoj život. Imaju ciljeve i teže ka njima u životu. Sretna košulja se ne može kupiti. Iako ovo nije klasnična knjiga o samopomoći, ona kroz priče daje naputak kako se nostiti sa problemom i kako iz njega izvući najbolje po pojedinca.

 Sreća se dijeljenjem množi

AURA: Zbog čega ljudi nisu sretni? Može li se dati neki generalni odgovor?

– Ljudi nisu sretni zato što je puno lakše biti nesretan nego sretan. Da bismo bili sretni, treba da dajemo, jer sreća se dijeljenjem množi, a danas su ljudi puno okrenuti prema sebi, otuđeni su i samo gledaju kako da njima bude dobro. Takav način života nikoga ne može usrećiti.

AURA: Mogli bi dakle zaključiti da je lakše biti nesrećan?

– Uloga žrtve je, rekla bih, tradicionalna uloga u našem društvu. Mnogi ljudi, smisao života baziraju upravo na ovoj ulozi. Žrtvovao/žrtvovala sam se zbog djece, samo je opravdanje nad vlastitim neispunjenim životom i puno lakše je prihvatiti ovakvu poziciju i okriviti druge, (djecu), nego preuzeti odgovornost za vlastiti neostvareni život i pokušati ispraviti ono što se može ispraviti. Ali, za takve poteze treba hrabrosti i takvi potezi donose promjenu, tako da će ljudi radije biti uljuljkani u svojoj nesreći, jer takvo stanje im je poznato i naučili su živjeti na takav način. Svaki drugi poduhvat donosi promjenu u njihov život, a većina se boji promjene. Odličan primjer možemo naći u našoj političkoj situaciji i društvu koje bira da bude žrtva. (Uvijek biraju istu vlast, jer  takva je poznata i naučili su tako da žive, a osim toga, imaju koga kriviti za svoje nesretne živote.)

AURA: Negdje ste pominjali ljude zaražene holivudskim virusom sreće, na šta ste konkretno mislili?

– Istina je da sam rekla da je za ovoliku otuđenost čovjeka od čovjeka kriv Hollywod i sva ta holivudizacija koja nam nudi savršenstvo i kojekakve ideale, lažno zajedništvo, lažnu sreću i ljubav do kraja života. Pa, u želji da žive kao oni, kao svi ti glumci i glumice, u pravom smislu te riječi, gledajući u njih i želeći da budu kao oni, ljudi zaboravljaju na svoj istinski identitet, pretvaraju se da su neko drugi, predstavljaju sebe kao takve (a odličan primjer je Facebook gdje se predstavlja samo beskrajna sreća i zajedništvo, a zapravo je to laž. Na takav način se stvara pseudo stvarnost, pseudo sreća i u konačnici pseudo život. A sve je to bijeg od usamljenosti, jer ljudi silno žele dobiti društveno priznanje i osjećaj da nešto vrijede. Da pripadaju. Na kraju, to je strah od smrti, jer groblje je najveće mjesto na svijetu gdje su zauvijek pokopane želje, snovi, ideje, sretan život…)

– Ljudi su usamljeni jer glume, a glumeći gube svoj istinski identitet, a živeći i predstavljajući se lažno, niko ne može biti sretan. Međutim, ovakav lažan sretan identitet pogoduje prodaji, na takav način ljudi se prodaju, jer svi vole vidjeti sretna i nasmijana lica. Svi su izmanipulisani i zaraženi holivudskim virusom sreće, dok u stvarnosti, to nimalo ne izgleda tako.

AURA: Sa kakvim se problemima najčešće srećete Vi u praksi? Šta muči bh. građane?

– Najčešći problemi zbog kojih ljudi dolaze na psihoterapiju su disfunkcionalni partnerski odnosi. Ljudi imaju loše odnose jer ne znaju ko su oni, ne znaju svoj pravi identitet, a na takav način ne znaju ni komunicirati. Ako ne znaju ko su, šta ima treba, šta im smeta, onda nemaju sposobnost to iskazati na pravi način, pa optužuju jedno drugo. Optužujući, počinju da viču, vičući – postaju ljuti, ljuteći se – počinju da vrijeđaju i dolazi do raspada veze ili braka. Zapamtite, ne može vas neko povrijediti, ako im to ne dozvolite, ali ako vas drugi povrijede, a vi ne znate razlog, onda imate problem sa sobom. Ne krivite partnera jer ne zna s vama. Kako će drugi znati  s vama, ako to ne znate sami?

Odmah ispod je depresija, opsesivno-kompulzivni poremećaji, traume, fobije…
Moj zadatak je da stanem u cipele osobe koja ima problem i, iz te pozicije i u suradnji sa tom osobom, zajedno pokušamo pronaći pravo rješenje. Budući da je svaka osoba različita, tako je svaka terapija drugačija i nema iste terapije za dvije različite osobe. Upravo, iz tog aspekta, psihoterapija je prvenstveno kreativna, dakle umjetnička profesija, pa tek onda naučna.

Ljudi današnjice su „sretni“ sve dok im se drugi dive

AURA: Kako biste Vi definirali sreću?

– Postoje mnoge defincije sreće, rekla  bih, upravo iz razloga što je sreća individualna i razni ljudi imaju razne definicije sreće. Sreća je u čovjeku, u čovjekovom suštinskom biću, u onom našem pravom ‘Ja’. A to ja se otkriva tek kada se skinu sve maske koje  nosimo, možda godinama, desetljećima. Meni lično, sreća se sastoji u težnji ka nekoj svrsi koja je veća od nas samih. Svrha i smisao su onaj nedostatak mnogih ljudi koji imaju sve materijalno, imaju porodicu i obezbijeđenu egzistenciju, ali ipak nisu sretni. Međutim, smisao, u današnje vrijeme, svodi se samo na ono što može da se pokaže i vidi. Ali, kad skinemo košulju sa sebe, ostaje nam naše pravo lice, odnosno naličje, jer ljudi današnjice  su „sretni“ sve dok im se drugi dive i dok to divljenje  mogu vidjeti u tuđim očima.

– Većina ljudi je ispod maski, ali kad se skinu te maske, kada sami sa sobom pođemo na spavanje i kad zaklopimo oči, ostaju nam naše misli i emocije koje niko drugi ne vidi i ne osjeti. Ako vam te misli i emocije ne remete miran san, ako ste u mogućnosti brzo utonuti u san, bez kojekakvih pomagala (Lexaurina), ako vam san traje u kontinutetu, minimum šest sati, ako ujutro ustajete svježi i odmorni, onda ste puno sretniji nego većina ljudi u našoj zemlji. Sretni ljudi pokušavaju da naprave određene promjene u svom životu. Također, imaju ciljeve koje žele dostići, odgovorni su, vole da uče, radoznali su, igraju se, smiju, odnosno imaju sve karakteristike nasuprot nesretnih osoba.

– Cilj ljude ispunjava i čini život smislenijim. Zato je, u svakom periodu svog života, važno  imati cilj. Ako imate nekoliko ciljeva u isto vrijeme, odredite prioritete. Ne prihvatajte se posla koji ne možete odraditi do kraja i kako treba. To će loše utjecati na vaše mišljenje o samoj/samom  sebi.

AURA: Recite nam na kraju, imate li Vi košulju košulju sretnog čovjeka?

– Naravno da imam ali ona nije vidljiva. Zapravo je svako ima, ali svako od nas ju mora sam napraviti.

Nemojte se navikavati na nesreću

Mozak ne zna razliku između onoga što vidi u svom okruženju i onoga čega se sjeća zbog toga što se u oba slučaja aktiviraju iste neuronske mreže. Mozak je sastavljen od sićušnih nervnih stanica zvani „neuroni“. Ti neuroni imaju rasprostranjene male grane koje se dotiču i spajaju s ostalim neuronima tvoreći tako neuronsku mrežu. Mozak gradi svoje koncepte po zakonu pridruživanja memorije. Na primjer ideje, misli i osjećaji su konstruirani i međusobno povezani u ovoj neuronskoj mreži i svi imaju moguć odnos jedni s drugima. Na primjer koncept i osjećaj ljubavi je pohranjen u ovoj ogromnoj neuronskoj mreži. Međutim, mi gradimo koncept ljubavi iz mnogih drugih različitih faktora. Neki ljudi povezuju ljubav s razočarenjem. Kad pomisle na ljubav iskuse sjećanje na bol, tugu, ljutnju, čak i bijes.

Bijes može biti povezan s patnjom koja opet može biti povezana s nekom osobom, a koja je natrag opet povezana na koncept ljubavi. Mi gradimo te strukture na način na koji vidimo svijet izvan sebe i što više informacija imamo više prerađujemo svoju strukturu.

S fiziološke strane znamo da nervne stanice koje reaguju, istovremeno djeluju umreženo. Ako vježbaš nešto iznova i iznova, ako iznova i iznova dobijaš kazne i nagrade, nervne će stanice stvoriti dugoročnu vezu za ono što je dobro i ono što je loše. Ako ste naučeni da se svakodnevno ljutite, ako ste stalno frustrirani, ako patite svakodnevno, ako dajete razlog da postanete žrtva u svom životu, ponovo pišete i poistovjećujete te neuronske mreže i ta neuronska mreža sada ima dugoročnu vezu sa svim onim drugim nervnim stanicama zvanim „identitet“. Također, znamo da nervne stanice koje se više ne aktiviraju istovremeno, ne spajaju se. Gube svoju dugoročnu vezu, jer svaki put kad prekinemo proces razmišljanja koji pokreće hemijsku reakciju u našem tijelu, te međusobno povezane nervne stanice počinju prekid njihove dugotrajne veze.

Uživajte u dobrom ukusu života

Od malih nogu nas uče važnosti društvenih normi. Ako imamo veći akademski status – bolje kotiramo, a kako se osjećamo nikoga nije briga. U školama se ne obrazuju emocije, nažalost!

Ne kažem da ne težite ka akademskim zvanjima, naprotiv, podržavam obrazovanje, ali na tom putu nemojte zaboraviti na lijepe emocije i ne zaboravite uživati u životu.
Čarobni štapić koji vam treba da biste napravili magiju, u vama je. Samo poželite, osjetite i magija je već tu. Život je magija, živite ga magično. Vaš život je samo vaš. Ne dozvolite drugima da upravljaju njime. Ne robujte društvenim propisima, normama, običajima, religiji, kulturi, tradiciji, rodu, spolu, političkim stavovima… budite ono što doista jeste i uživajte u sebi. Živite onako kako želite, volite sebe i poštujte da bi vas mogli voljeti i poštovati drugi. Magija je svugdje oko nas i u nama, samo je treba vidjeti i osjetiti.

Svaki dan doživljavajte kao poklon, kao magiju. Živite dan za danom i uživajte u ljepotama prirode i magiji koju nosi svaki dan.  Oslobodite se straha i uživajte u harmoniji koju ste sami napravili. Uživajte u dobrom ukusu života.

Muškarci se na FB kriju iza lažnih profila kada traže pomoć

Kada je riječ o spolnoj strukturi klijenata, Djedović ističe da joj se za ličnu pomoć putem psihoterapija uglavnom javljaju osobe ženskog spola, dok su muškarci aktivniji putem društvenih mreža.

Krijući se iza “lažnih” profila, priča nam Djedović, muškarci iznose onu svoju nježniju stranu, koju drže zatvorenu u četiri zida daleko od očiju javnosti.

“Muškarci jako rijetko dolaze na terapiju, ali zanimljivo je da mi se uglavnom javljaju putem Facebooka i to zbog svojih ljubavnih problema. Oni više vole iza zatvorenih vrata, odnosno pod skrivenim identitetom putem lažnih profila, da pišu o svojim stvarnim problemima te da traže savjete. Naime, kod nas još uvijek postoji društvena stega i koliko god da se nalazimo u 21. stoljeću i dalje smo u jednoj patrijarhalnoj sredini koja muškarcima predstavlja problema za otvorenost”, dodaje Djedović.

S druge strane, kada je riječ o pripadnicama nježnijeg spola, one se za psihoterapijsku pomoć odlučuju u trenucima kada imaju jako puno problema u braku te ne znaju koji adekvatan korak je potrebno da poduzmu.

“Tu su uglavnom problemi sa nasilnim ili muževima koji ih varaju, nepostojanju adekvatne komunikacije sa bračnim partnerom i slično”

ZAŠTO SE LJUDI U BiH RAZVODE
U posljednjih nekoliko godina došlo je do povećanja broja razvoda u našoj zemlji, a kao jedan od najčešćih razloga Djedović navodi nedovoljno dobru, odnosno nedovoljno razvijenu komunikaciju koja je nerijetko okidač za ljubavni krah.

“Ljudi ne znaju komunicirati pa se onda svađaju. Kad se svađaju onda se okrivljuju, nakon toga se vrijeđaju, a potom i mrze. Međutim, prvobitno kada nastane svađa vrlo često se ne misli ono što se kaže, ali malo po malo, ako se ne razgovara o tome problem ide.

(E. K./aura.ba/arhiv Magazina Aura)

Komentari

komentara