Urok i „džinska sofra“: KAKO I KOLIKO DUGO VIDOVITA BEBA SKIDA PROKLETSTVO?

Naši sagovornici tvrde da su im to sve napravila osobe koje žive u njihovom komšiluku. Zašto im je i dijete bilo krivo? Ko može i ko ima srca uništavati dječiji osmijeh i pogled? Nemam dokaze, ali mislim da mi je sve ovo učinila osoba koja je na mojoj svadbi bila najveselija, prva nam je čestitala.

Čudan strah je počeo da me opsjeda. Bojao sam se svega oko sebe, sve mi je bilo tajanstveno, uznemirujuće. Mnogi su to pripisivali teškoj saobraćajnoj nesreći, u kojoj sam za dlaku izbjegao smrt. Po klizavom putu sam s automobilo sletio u Neretvu. Ni danas mi nije jasno kako sam spasio živu glavu. Kome god pričam i pokazujem taj potez, čudom se čudi i samo ponavlja „Božija volja“.

Svi su mislili da se loše osjećam od posljedica toga šoka, a ja sam duboko u sebi znao da strahovo koje osjećam nemaju veze sa tom nesrećom.

Ispred sebe nisam vidio Neretvu, nabujalu, hladnu, smrt…., već neke “ublehe”. Na momente su znale pojaviti mi se ispred očiju. Mislio sam da ludim. Potom, bol u stomaku, prsima, jako lupanje srca, bio sam siguran da će moj život svakog trenutka prestati, a duša otići na bolji svijet. Posebno teško mi je bilo nakon što sam se oženio. Vremenom se i supruga osjećala kao ja; klonulo, s bolom i u strahu.

Vremenom sam dobio posao u svojoj struci, Plata mi je bila prosječna, mogu reći dobra. Iako me i tada mučio strah odlučio sam da se oženim. Bio sam siguran da će strahovi i bol nestati. Nakon što sam dvije godine bio u vezi sa djevojkom koju sam volio, oženio sam se 2013. godine. Nisam mogao ni pomisliti da bi neko mogao biti toliko zloban pa da put kojim će svatovi proći vraćajući se s mladom do moje kuće, pospe “činima”. Trebale su razrušiti sve ono što ja i moja supruga mislimo postići u životu, na kraju i nas.

Zajedničke tegobe

Tek sam poslije svadbe osjetio prave tegobe. U stomaku se bol pojačala. Sjećam se kada su mi prvi put u kuću ušli punac i punica, tada mi je bilo posebno loše. Završio sam u hitnoj pomoći, a nakon toga kod specijalista. Temeljiti nalazi koje sam uradio pokazivali su uredno stanje.

Ljekar me tada izružio. Mislio je da sam prevarant kojem treba nekoliko dana odmora. U lice mi je sve to, uz oštar i koreći pogled rekao, kao da sam dijete kojem se ne ide u školu. Varao se, ja sam hodao ivicom strpljenja, bunila i jave. Mučila me nesanica, a kada bih zaspao snovi su bili teški i sumorni. Često sam sanjao vlastitu smrt i budio se u znoju, skrhan.
Moja supruga se nakon dvije godine braka počela osjećati kao ja. Po našoj mahali se pričalo da ona izmišlja bolesti kako ništa ne bi radila. Koliko su se samo moja i njena majka slomile pomažući nam. Nikada im to neću zaboraviti! U tom čudnom krugu u koji smo zapali nismo mogli napredovati.

Koliko god da smo zarađivali topilo se, a da nismo znali kako. Jedinu radost u naš život donijelo je rođenje našeg sina. Ali, i on je, ni kriv ni dužan bio na udaru zlotvora. Kada je napunio prvu godinu života u prvi sumrak bi dugo plakao. Kako je rastao noću je slabo spavao, budio se iz sna plačući. Na kraju je počeo hodati u snu po spratu kuće, buncao je, smijao se i plakao. Supruga više nije mogla zatrudnjeti, imala je tri spontana.

Urok i „džinska sofra“

Na sve sam tada pomišljao ali na sihire, nikada. Ipak, na nagovor prijatelja počeo sam tražiti lijeka i kod hodža. Posjetio sam jednog u Visokom. Poslije toga smo se neko vrijeme osjećali dobro. Ljekare nismo posjećivali jer smo tada bili sigurni da smo pod sihirima.

Kada nam se stanje ponovo pogoršalo posjetili smo i Iscjeliteljku Bebu. Ušli smo sve troje, supruga sin i ja. Zanimljivo, kada smo prilazili Bebinoj kući ja se umalo nisam vratio; kao da me je neka sila vraćala. A naš sin se izvijao u mome naručju, skoro se gušio. I supruga je imala osjećaj gušenja, cijelo tijelo joj je treperilo.

I kod Bebe u kući dijete je plakalo, zacrvenilo se kao da da je neko spržio vrelom vodom. Iscjeliteljka Beba mu je proučila Kur'ansku dovu, te ga smirila. Vrlo brzo je zaspao.

“Ovo dijete je ureknuto. Neću reći ko ga je urekao, ali je iz vašeg bližeg okruženja. To je osoba kojoj smeta vaša sreća – kazala je Iscjeliteljka Beba, te nam predložila šta sve treba da radimo.

Stvari nisu bilie ni malo bezopasne, jer smo i supruga i ja bili žrtve sihira. Prema Bebinim tvrdnjama nagazili smo na “džinsku sofru” na dan našeg vjenčanja. Nekome iz našeg okruženja smetala je ljubav i vjenčanje, pa je odlučio na takav način da nam se sveti.

“Ja vam neću kazati ko je sve to uradio, neću grijeha na sebe! Ali, ovo se može i mora skinuti. Potrajat će, jer su sihiri stari. Ali, uz Božiju pomoć uklonit ćemo ih – kazala je Beba.
Bilo je potrebno petnaest tretmana da se izliječimo. Dobili smo učenu vodu, hamajlije i, naravno, svaki put se podvrgavali Bebinim duhovnim tretmanima.

Od tada je prošlo skoro pola godine, ali mi smo sasvim druga porodica. Sve one tegobe nestale su kao rukom odnešene. Onome ko nam je to učinio ne mogu ništa, osim glavu zauvijek okrenuti. A skoro sam siguran ko nam je to učinio. U pitanju je osoba koja je na mojoj svadbi bila najveselija, prva nam je čestitala. Kontakt telefon Vidovite Bebe u BiH je 033 619 740,  061 057 380 ili viber 00387 060 3377 521. Pozivni za BiH je 00387.

Komentari

komentara