Upomoć, imam tremu: ŠTA RADITI KAD PRORADE „LEPTIRIĆI U STOMAKU“, KAD SE RUKE ZNOJE, A JAZIK ZABLOKIRA?

Gubitak daha, lupanje srca, podrhtavanje nogu i znojenje dlanova – zvuči poznato? “Imam tremu” je vrlo česta rečenica kompetentnog stručnjaka, prosječnog srednjoškolca, modernog tinejdžera, menadžera, studenta, talentiranog muzičara ili pak govornika. U podlozi treme nerijetko se krije strah od osramoćenja, kritike ili negativne evaluacije drugih. Ukoliko se po pitanju strahova ne učini ništa, krug treme se zatvara sa sniženim samopouzdanjem i nezadovoljstvom općenito.

Trema je određena vrsta uzbuđenja, straha i/ili napetosti koja se osjeća u raznim situacijama javnog nastupa. Da bismo se opustili i suočili s tim strahom, potrebno je razumjeti tremu i prihvatiti ju kao normalnu pojavu s kojom se susrećemo, te uz vježbe opuštanja preusmjeriti ju sebi u korist. Tremu ne trebamo doživljavati kao nešto negativno jer je ona naša sposobnost i za uzbuđenje, samo što se različito manifestira u različitom trenutku. Određena količina treme je normalna i dobrodošla, stoga trebamo prihvatiti sebe s tremom.

Blokade i nedostaci

Istraživanja pokazuju da je fiziološka podloga treme vrlo slična kao u situacijama zaljubljenosti; isti simptomi ali je naša procjena drugačija. Trema po pravilu nastaje kad neku situaciju (nastup pred većom grupom ljudi, ispit pred profesorom, važna utakmica…) smatramo opasnom ili ugrožavajućom za sebe. Ljudi se u tim situacijama boje da će se osramotiti, doživjeti neuspjeh, zablokirati, zaboraviti naučeno, ispasti smiješni i smotani, pocrveniti, napraviti nešto glupo… Izložiti se pred drugima nosi strah da će oni na nama vidjeti naše nedostatke. Pogotovo su oni niskog samopouzdanja u strahu jer i sami puno sumnjaju u sebe i kad se izlože strahuju da će ih drugi “razotkriti”.
Malo je onih koji nisu “zablokirali” ili se preznojili, naprimjer, dok su odgovarali pred nastavnikom ili profesorom. Izvedu te tablu i “rešetaju” pitanjima! Pogotovo je jaka trema kad se bojiš profesora (strog je pa ga se svi boje, nesiguranost u znanje, ili ste već imali loša iskustva prilikom prethodnih odgovaranja).

Trema je prisutna i za vrijeme određenih radnih aktivnosti; tada se čovjek boji da će se spetljati pod pritiskom nečije stručnosti ili pogleda. Nisu rijetki slučajevi da se grlo stisne, a jezik zablokira kad se treba govoriti pred određenim auditorijem. Kod sportista na važnim takmičenjima osjeća se veliki pritisak jer se od njih traži najbolji mogući rezultat i utisak. Taj pritisak često dolazi od njih sam, ali i od trenera, ili publike. Isti je slčaj i sa umjetnicima, jer žele da im izvedba bude savršena i bez greške. A to često upravo može omesti izvedbu. Trema je prisutna i kod prvih ljubavi, u krevetu, nekih važnih razgovora…

Nivo fobije

Trema je uglavnom najsnažnija par trenutaka prije samog izlaganja, a kad ispitivanje (razgovor, nastup) jednom počne, ona uglavnom padne. Može čak potaknuti da se osoba više potrudi i da ostavi sjajan utisak. Ali, ako je jaka može i omesti i “zablokirati”.

Ponekad su ti strahovi intenzivni do nivoa fobija – značajno remete funkcioniranje osobe, ona je vrlo uznemirena time i osjeća da ne može kontrolirati te osjećaje. Tada počne izbjegavati situacije odgovaranja – bilo da markira, ili ima stomačne tegobe i glavobolje zbog kojih mora odustati. Neki su toliko usmjereni na svoj strah da uz veliku muku i puno snažnih i neugodnih osjećaja jedva prođu takvu situaciju.

Istina je da većina ljudi ima tremu! I to je prirodno i ako od toga ne napravimo veliku katastrofu, uglavnom i mi i drugi brzo pređemo preko toga. Neki su osjetljiviji i više im se urežu u život takve situacije, dok drugi na takva iskustva gledaju kroz smiješnu stranu i okrenu na „zezanciju“, čime to iskustvo izgubi svoju težinu.

Kad osoba postane svjesna svojih tjelesnih znakova straha i nelagode (npr. drhtavog glasa, znojenja ruku, crvenjenja…) ona ih još oteža psihološkim tumačenjem koje je dodatno optereti: “Potpuno ću zablokirati”, “Baš sam jadan/a“, “Totalno ću ovo uprskati“, “Osramotit ću se“, “Neću to moći“, “Ispast ću smiješan/a, smotan/a, spetljan/a…

Iako svi imamo tremu, ali se izvana ne vidi, ona je izraženija kod osoba koje su stroge i samokritične, ili imaju previsoke standarde da moraju biti savršene. Takve osobe kod sebe neće tolerirati ni najmanje znakove slabosti.

Kako se nositi sa tremom?

DOBRO SE PRIPREMI! To ne znači i “SVE MORAŠ ZNATI”. Nauči gradivo; ponovi ga svojim riječima; odgovori na pitanja ili osmisli primjere i riješi zadatke… Dobro je da se pripremiš za odgovaranje što sličnije onome kako će stvarna situacija ispitivanja izgledati.

UVJEŽBAVANJE – Ako imate važnu prezentaciju koju trebate odraditi pred grupom najbolje je proći jednom – dvaput kroz nju u kući i izgovoriti je naglas. Još bolje pred prijateljima ili ukućanima (osim ako vam to nije još veći stres).

VIZUALIZACIJA – zamišljanjem provesti sebe kroz cijelu situaciju i tako je što življe zamisliti i pripremiti se za nju. Na ovaj način možemo mentalno uvježbati svoju izvedbu i potrebne korake zamišljajući kako uspješno prolazimo kroz njih, te kad jednom krene izvedba osjećamo se kao da ponavljamo već obavljeno.

SKRETANJE PAŽNJE PRIJE IZVEDBE – kako je trema najgora prije samog početka dobro je dok čekamo skretati sebi pažnju na neutralne situacije i predmete u okolini (odbrojavati i opisivati sebi predmete po prostoriji). Ovim skrećemo pažnju sa vlastitih znakova treme (kojih bismo inače bili pretjerano svjesni i tumačili ih kao katastrofu). Uz to, i skrenemo pažnju s najgorim mogućih scenarija kad nas “ulovi trema“.

PRAVILNO DISANJE – umjesto plitkog disanja uzmite nekoliko polaganijih i dubljih udisaja. To fiziološki smiruje (ovo je potrebno uvježbati prije).

ZAMIJENITI KATASTROFIČNE MISLI REALNIJIMA – zapitaj se: šta je najgore što očekujem, koliko je to zapravo strašno? Čega se toliko bojim? Što ako i ispadnem smiješan/a i ako drugi vide moju zbunjenost? Koliko je to strašno?
Umjesto „ispast ću glup/a i svi će mi se smijati“ reci sebi „odgovarat ću najbolje što znam i ukoliko se malo i zbunim, neće bit takva katastrofa“. Umjesto „ništa ne znam“ reci „Učila/o sam i dosta ponavljala/o i znam najveći dio gradiva“

REALNIJI POGLED NA TREMU – Pogledaj malo oko sebe kad drugi odgovaraju – i njima zadrhti glas, pocrvene, možda se i smotaju… I – prežive, a nakon nekoliko sati niko se toga više ne sjeća! Nekoliko mjeseci kasnije na takva iskustva “blamaže“ svi se smiju i sjećaju ih se kao „smiješnih životnih iskustava“.

IZLAŽI SE TAKVIM SITUACIJAMA – ključno je da ne počneš izbjegavati takve situacije jer će tada biti sve teže dići ruku i postaviti pitanje, ili se javiti odgovoriti, ili izvesti seminar pred grupom… Trema se zapravo najbolje smanjuje kroz izlaganje – a mi postajemo sigurniji i spretniji u tome što radimo. Nažalost, nema lakšeg puta.

OPUŠTANJE – imaj aktivnosti kroz koje se relaksiraš i otpuštaš nakupljenu napetost, te osjećaš dobro u svom tijelu.

UMIRI SEBE – reci sebi “Polako“, “Sve će biti u redu, i prije sam prolazio/la ovakve situacije“, „Ništa se strašno neće dogoditi“. (aura.ba)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!