Umirali od smijeha, davili se u vinu, napali ih majmuni… Pročitajte najčudnije načine na koje su ljudi izgubili svoje živote

Možda sve do sada niste imali priliku saznati na kako su sve čudne načine živote kroz povijest gubile mnoge poznate i slavne ličnosti. Nisu doduše svi ti načini ni čudni koliko su glupi. Pa pogledajte i prosudite sami

 

ALEKSANDAR VELIKI, poznat još i kao Aleksandar Makedonski – umro je od groznice koju je dobio nakon dvodnevnog bančenja. Bolovao je dvanaest dana, a u trenutku smrti imao je samo 33 godine.
Na samrtnoj postelji su se oko njega okupili njegovi generali u želji da saznaju kome će ostaviti svoju imperiju i on je navodno izjavio: „Najjačem od vas“ a takođe je predvidio i lošu budućnost za svoju imperiju što se i obistinilo jer je došlo do ratova među njegovim nasljednicima. Jedini njegov legitimni nasljednik rodio se nekoliko mjeseci poslije njegove smrti, ali je još kao dijete bio ubijen.

MARKO LICINIJE KRAS – rimski plemić, (115 p.n.e. – 53 godina n. e.). Krasu su, kaže legenda, uhvatili paraćanski vojnici koji su ga ubili tako što su mu kroz grlo sipali topljeno zlato. Prema drugoj legendi, paraćanski vojnici su mu odrubili glavu i odnijeli je svom kralju. U muzeju Luvr, u Luvru, nalazi se prototip njegove glave isklesane u kamenu.

KLAUDIJE – (Tiberius Claudius Caesar Augustus Germanicus) rimski imperator iz I vijeka umro je na zaista tragikomičan način. Naime, jadnog je čovjeka prvo supruga Agripina zajedno sa kušačem hrane otrovala pečurkama. Ipak, za smrt nisu bile krive gljive nego perce. Naime, Klaudije se ugušio dok je njegov ljekar Ksenofer pokušavao da ga percem izazove na povraćanje. U trenutku smrti imao je 60 godina, a smrt se tajila tako dugo dok se nije riješio problem nasljednika. Kasnije je uvršten među bogove.

DŽORDŽ, VOJVODA OD KLARENSA – Godine 1478, pretendent na engleski presto, Džordž, vojvoda od Klarensa osuđen je zbog izdaje i ubijen tako što je udavljen u buretu vina. U bure sa vinom porinuo ga je rođeni brat Ričard treći.


 FRANSIS BEJKON – engleski filozof i pisac, (1561-1626). Marta 1626, za vrijeme putovanja od Londona do Hajgeta (Highgate), razmišljao je Bejkon o pitanju dokle se meso može zaštićivati od trulenja ako se pokriva snijegom pa je riješio da to pitanje odmah podvrgne ispitivanju. Tako je zaustavio kočijaša pored neke kolibe, kupio jednu kokošku, zaklao je i napunio snijegom. Za vrijeme tog poduhvata, uhvatila ga je groznica. Kako se osjećao suviše slab da se vrati u varoš, naredio je da ga povezu u kuću lorda Arandela koji je bio u blizini, i tu je legao u krevet. Još nije mislio da se sa životom oprašta, i napisao je veselo: »Eksperiment… je odlično uspio«. No, to je ipak bio njegov posljednji eksperiment. Neuravnotežena žurba njegovog mnogostrukog života bila ga je izjela; on je iznutra potpuno bio sagorio, i bio je suviše slab da bi odolio bolesti koja mu se polagano došunjala sve do srca. Umro je aprila, 1626., u šezdeset i šestoj godini. Njegovo najbolje i najpoznatije djelo je “Ogledi”. Za vrijeme života, za smrt je rekao sljedeće: “Prirodno je umrijeti, kao što je prirodno biti rođen.”

 

TOMAS OTVEJ – engleski dramski pisac, predstavnik takozvane “herojske” drame, svojevrsnog spoja između elizabetanske književne baštine i francuskog klasicizma; poznat po djelima “Spasena Venecija”, “Siroče” i “Don Karlos” – za vrijeme svog života bio je više gladan nego sit. Često je gladovao a između pisanja svojih djela i prosio po ulicama. Jedne prilike, od isprošenih para je uletio u pekaru, kupio hljeb i zadavio se još nakon prvog halapljivog zalogaja.
ALAN PINKERTON –  američki detektiv škotskog porijekla i osnivač čuvene Pinkertonove detektivske agencije, rođen je 1819. godine u Glazgovu. Kada mu je bilo 23 godine, zajedno sa svojom ženom, Joan Carfrae, pjevačicom, odlazi u Ameriku. U Čikagu osniva prvu detektivsku agenciju i reklamira je pod sloganom “We never sleep”. Prvi se koristi tehnikom praćenja i nadgledanja. Postoje dvije verzije njegove smrti. Prema prvoj, radeći uobičajenu jutarnju gimnastiku pregrizao je jezik, a prema drugoj, poskliznuo se na čikaškom trotoaru i takođe ugrizao za jezik. Kako god, pouzdano se zna da je smrt nastupila u junu 1884. godine usljed netraženja medicinske pomoći, infekcije i u konačnici gangrene.
ARNOLD BENET – engleski pisac, rođen je 1867. u Hanleyu, Staffordshire. Nakon ženidbe, seli se u Pariz, gdje je preminuo 1931. godine na veoma morbidan način. Naime, Benet je htio dokazati da je voda u Parizu dobra i pouzdana za piće, pa je naiskap popio jednu čašu. Ubrzo je umro od tifusa.


JUSUF IŠMAEL (Yusuf Ismail)- turski profesionalni hrvač, rođen 1857. godine – umro je zbog zlata. Naime,  pri povratku u Evropu iz Amerike gdje je osvojio prvenstvo u grčko-rimskom stilu, 4. jula 1898. godine, Išmael je sve pare pretvorio u zlato koje je nosio u kesi oko pojasa. Njegov brod ‘BURGONJ’ sudario se i počeo da tone. Išmael, koji je inače bio dobar plivač, nije htio da odbaci zlato i težina zlata povukla ga je na dno Atlantskog okeana gdje se udavio. Tijelo nikad nije pronađeno.

GRIGORIJ JEFIMOVIČ RASPUĆIN – ruski mistik, živio je u periodu od 1872. do 1916. godine. Zbližio se sa carskom obitelji propagirajući kako poznaje tajne hipnoze ali i druge alternativne metode. U noći 31. decembra 1916. Raspućina su boljševici namamili u osamljenu palaču s namjerom da ga ubiju. Međutim stvari nisu išle planiranim tokom. Prvobitno su zavjerenici planirali otrovati ga cijankalijem u vinu i kolačima, ali cijankalij nije djelovao. Potom su pucali iz pištolja u Raspućina, međutim ni to nije pomoglo. Navodno je Raspućin nakon što je pogođen vikao: “Tužit ću vas carici!” i dao se u bijeg. Zavjerenici su potrčali za njim, sustigli ga i udarali ga tupim predmeta po tijelu te je konačno pao na tlo. Nakon što je svladan tijelo mu je vezano i bačeno pod led rijeke Male Nevke. Kasnija obdukcija pokazat će da je Raspućin preživio i otrov i metak i udarce te da je umro utopivši se. Prije nego što će biti ubijen u jednom je svom pismu nagovijestio da će biti ubijen i prorekao da će, ukoliko ga ubiju boljari, nestati carska Rusija. Ni dvije godine nakon njegove smrti cara i njegovu ubitelj smaknuli su boljševici, a carska Rusija zauvijek je nestala.

ISIDORA DANKAN –  majka modernog plesa i najpoznatija svjetska balerina živjela je u periodu od 1878. do 1927. Preminula je tragično, za vrijeme vožnje u svom “Bugatiju” (otvorena kola), kada joj se dugačak šal zapleo među zadnje točkove i zadavio je. O njenom životu i tragičnoj smrti snimljen je film “Isidora” 1968. godine.

RODOLFO FIJERO – meksički general, 1880. – 1917. Dok je sa trupama Panča Vilje išao prema Sonori, Fijero je odlučio da skrati put. Nije ga poznavao i zaglavio se u živom pijesku. Takođe, kao i Išmael, na sebi je imao toliko zlata da nije mogao da se izvuče.

LENGLI KOLIJER – američki ekscentrik, 1886. – 1947. Kolijer je sa svojim bratom Homerom, koji je takođe bio čudak, živio potpuno izolovano u kući punoj zamki za lopove. Noseći hranu svom nepokretnom bratu, Lengli se sapleo i upao u sopstvenu zamku – prekrile su ga gomile starih novina, kutija, šivaća mašina i kofer pun metala. Brat mu je umro od gladi, a tijela su otkrivena tek kroz tri sedmice.

ALEKSANDAR – grčki kralj, poznat još i kao helenski kralj, 1893. – 1920. Njegovog psa Frizla, 27 septembra 1920 godine napalo je pet majmuna. Pokušavajući ih rastaviti, Aleksandra je ugrizao jedan od majmuna i kralj je nakon nekoliko operacija i četiri sedmice preminuo usljed ovog bizarnog događaja. Uzrok smrti  – sepsa.

Francuski i njemački car LUJ POBOŽNI (Luj Dobroćudni ili još Luj Sveti), sin i nasljednik Karla Velikog (778-840) umro je od straha kada je iznenada nastalo potpuno pomračenje Sunca. Navodno ga je izdalo srce iako je bio poznat kao veliki vojskovođa i junak. Poslije njegove smrti, Verdenskim ugovorom Franačka država je podijeljena na Francusku, Njemačku i Italiju.

ZEUKS – grčki slikar iz petog vijeka prije naše ere. Toliko se smijao, da su mu prsli vitalni krvni sudovi.

AGATOKLE tiranin Sirakuze i vladar Sicilije živio je u periodu od 361 p. n. e do 289 n. e. Zadavio se od čačkalice za zube.

(aura.ba)

 

Komentari

komentara