Ukleta kuća u Istočnom Sarajevu: KONJSKI ZUBI, PERJE, IZBUŠENA LUTKA ISPOD PLOČICA U KUPATILU

Sad mi je jasno zašto smo za jeftine novce kupili tu kuću. Bila je ukleta! Godinama smo bili svjedoci čudnih dešavanja. Naveče zatvorene prozore, Dragana je ujutro nalazila otvorene, kuhinjski pribor je nestajao sam od sebe, a onda joj je i sin počeo nestajati.

U čarolije, gatke, prokletstva, duhove i vampire nikad nisam vjerovala. Za te stvari čula sam samo putem filmova i knjiga čija je tematika naučna fantastika. Međutim, prije tri godine, sa useljenjem u novu kuću, čudna dešavanja su me uvjerila da paralelne sile i svjetovi, ipak, postoje i mogu da utječu na ovozemaljska zbivanja – govori na početku svoje priče Zorica J. iz Istočnog Sarajeva. .

Paralelno sa petim rođendanom mog sina Nikole, uselili smo se u novu kuću, na periferiji Istočnog Sarajeva. Kuća je bila zapuštena, ali jeftina, što je nama svakako odgovaralo. Ja sam tada bila bez zaposlenja. Podigli smo kredit, zadužili se na sve strane i opremili naš novi dom skromno, ali po svom ukusu. Podstanarskog života bilo nam je na vrh glave – opisuje Zorica.

Nestanak djeteta

Međutim, početnu euforiju zbog useljenja u novi dom, prekinula su čudna dešavanja. Naveče zatvorene prozore, Zorica je ujutro nalazila otvorene, kuhinjski pribor je nestajao sam od sebe, a onda joj je i sin počeo nestajati.

– U jeku svih tih novih i čudnih dešavanja, jedno veče sam otišla u susjednu sobu da obiđem Nikolu i ugledavši prazan krevet, pomislila sam da mi je dijete neko kidnapovao. Suprug i ja pronašli smo ga u obližnjem parku, kako sjedi na klupi u pidžami. Bio je miran, pomalo zbunjen, a ja sablažnjena. I narednih dana i noći, čudne stvari su se nastavile događati – priča Zorica.

 

I pored toga što je bdjela nad djetetom, a vrata zaključavala, ona je Nikolu nerijetko u osvit zore pronalazila van kuće. Iz sna su je trzali zvukovi, nalik zveketu lanaca, da bi potom primijetila nestanak djeteta.

– Trajalo je to tri godine. Mislim da nema psihijatra kome se nisam obratila za pomoć. Govorili su mi svi da je ponekad normalno da djeca mjesečare, a ja sam umirala od straha da mi neko ne otme ili povrijedi dijete. Iz očaja smo počeli konsultovati raznorazne parapsihologe, vidovnjake pa i hipnotizere. U potrazi za spasom i lijekom, došli smo i do bijelog maga Ade Sarajlije Tu je i bio kraj naše potrage.

 Sihir u kupatilu

  • Vašeg sina šejtani istjeruju iz kuće, pa ga vi zato nalazite kako mjesečari. On u snu viđa prikaze i na rubu je ludila, ali se plaši da razgovara o tome. Živite u kući, punoj magije. Ona stoji u kupatilu decenijama, namijenjena je starim vlasnicima, ali eto vi ste je naslijedili. Tu niko neće biti miran, ni rahat dok se ne ukloni zlo, a unešeno je u kuću preko radova u kupatilu. – objašnjavao je Ado Sarajlija, te im savjetovao da pogledaju po kupatilu tragove vodoinastalerskih radova.

 

  • Bilo bi najbolje promijeniti pločice u kupatilu – diskretno je upozorio bijeli mag.

 

  • Iskreno, nisam povjerovala u to, ali me neki đavo tjerao da pretražujem po kupatilu. Zaista jesu bile oronule pločice. Ko zna kada su postavljene, mi smo ih samo prečistili….

 

  • Kada sam mužu predložila da ulonimo pločice, on je rekao da sam luda, još mogu izdržati. Ali, sam bila uporna…Sreća, pa se tih dana pojavila fleka u zidu, pukla je cijev. Nije bilo druge, nego renovirati kupatilo. Samo što su mućž i majstor počeli skidati pločice, zovnuli su me da dođem i pogledam nešto. Bukvalno sam zanijemila, svi smo bili skamenjeni. Skoro istruhla neka đavolska figurica, perje, dlake, zubi….

 

Ni sama ne znam kako sam se dograbila telefona, panično zvala Adu Sarajliju, objašnjavala mu šta sam našla, molila ga da dođe…

I došao je. Ne znam šta je u sebi govorio, kakve molitve izgovarao… Bila sam van sebe, a pri tome željela da se sve to što prije završi id a mi to nosi iz kuće.

  • Ovaj sihir je uništio stare vlasnike, vi ste bili na redu – govorio je Ado.

 

On je uspioa odagnati od nas prokletstvo koje smo dobili u kompletu sa kućom. Danas, pola godine nakon tih užasnih scena i višegodišnjih strahova zbog sinovig mjesečarenje, živimo sretniji život. Naš Nikola više ne mjesečari, nekako smo svi zdraviji, poletniji, veseliji…. Tepko se naviknuti na jedan novi život, kojeg ne remete đavoli, duhovi i ostale čudne pojave.

Komentari

komentara