Ukleta austrijska građevina: U “Dvorcu vještica” i danas odjekuju jecaji

Na “vještičjim” suđenjima završavali su obično muškarci. Bile su to tužne priče i svjedočanstva o siromaštvu običnih ljudi, za koje u to doba nije bilo milosti

Dvorac Mušam koji se nalazi između gradova Salzburga i Klagenfurta, sagradili su salzburški biskupi, a u srednjem vijeku je postao poznat i kao “Dvorac vještica”’.

Okolina nadgleda sa brda visokog 1080 metara, za koji se vjeruje da je nekad bio dom rimskoj tvrđavi. Međutim, Rimljani su otišli i u 12. vijeku i podignut je dvorac na brdu. Do 17. vijeka koristili su ga uglavnom nadbiskupi, a onda počinje jezivo doba.

Mračna vremena

U 17. vijeku u Austriji je došlo do lova na vještice, a između 1675. i 1690. godine u cijeloj regiji održana su brojna suđenja pod nazivom Zaubererjackl ili suđenja Magičaru Jacklu. To suđenje bilo je jedno od najvećih i najpoznatijih u Austriji, a izrečene su smrtne kazne za čak 139 ljudi.

Ta suđenja bila su netipična „vještičja“ jer su optuženici većinom bili muškarci. Riječ je o tužnim pričama i svjedočanstvima o siromaštvu običnih ljudi, ali u to doba za njih nije bilo milosti.

Takva suđenja su se održavala upravo između njegovih zidina. Prema pričama, više od hiljadu žena i muškaraca pogubljeno je u podrumu ove građevine, iza kojih se i dan danas čuju jecaji i povici za milost.

Postoje dokumenti koji opisuju najčešći način egzkucije vještica i njihovih pomoćnika. Vještice za koje se ustanovi da se krive, spaljivane su na lomači u dvorištu zamka.

  Lov na čarobnjake

Sve je počelo 1675. godine suđenjem Barbari Kolerin, koja je priznala da je njen sin Pol Jakob sklopio pakt sa nečistim silama. Ona je osuđena na smrt i krenula je potraga za sinom koji je u narodu ostao poznat kao Čarobnjak Jackl.

Ubrzo je ulovljen jedan dječak koji je potvrdio da ga je nedavno sreo i da je Jackl postao lider dječjih i tinejdžerskih bandi. Bila su to siromašna djeca koja su prosila na ulici, dok ih on nije naučio crnoj magiji.

Uslijedila je neviđena histerija i hajka na siromašnu djecu i mlade beskućnike i prosjake. Jackl na kraju nikad nije pronađen, ali tokom brojnih suđenja, kroz svjedočanstva uhvaćenih rođen je mit o okrutnom čarobnjaku. Prikazan je kao nemilosrdni ubica koji je komunicirao s miševima i pacovima, a mogao je postati i nevidljiv. Više od polovine optuženih koji su osuđeno na smrtnu kaznu bili su djeca i tinejdžeri, a gotovo svi su bili prosjaci.

 Sve je ostalo u prošlosti

Dvorac je krajem 18.vijeka prepušten zaboravu, sve dok ga 1886. godine jedan istraživač nije pronašao i odlučio da stvar uzme u svoje ruke. Do danas je dvorac ostao u privatnom vlasništvu, ali jedan je dio preuređen u umjetničku galeriju i otvoren javnosti. Osim galerije može se vidjeti i tamnica za mučenje.