Aura Magazin za zdraviji život, kulturu življenja, alternativnu medicinu i sudbine
Kemal i njegova vesela masina
Prosto je nemoguće ovdje ne biti voćar, jer ova plodna dolina, koju iz milja zovemo Kalifornija, dušu je dala za uzgoj voća i povrća – kaže ovaj poznati voćar
U plodonosnom Biberovom Polju, koje se ugnijezdilo na sredini puta između Gradačca i Gračanice, 58-godišnji Kemal Kurjaković spada u red najuspješnijih voćara ovog nadaleko poznatog voćarskog kraja. Vrijedni i susretljivi Kemal s ponosom ističe kako je voćarstvo tradicija njegove porodice. Uz smiješak zadovoljstva kaže: – Prosto je nemoguće ovdje ne biti voćar, jer ova plodna dolina, koju iz milja zovemo Kalifornija, dušu je dala za uzgoj voća i povrća. Ovdje, sve što se u zemlju posije, obilato rađa, a najbolje pogoduje uzgoju šljive, jabuke, kruške, grožđa.
Voćarstvo porodična tradicija
Zdravlje iz voćnjaka
Kemalovo imanje se prostire na oko pedesetak dunuma plodnog zemljišta, Samo na djelu dvije parcele koje se nazivaju “Kosa” i “Brijeg” ima blizu 600 stabala šljive, čuvene “stelinke”, te nešto manje jabuke, kruške, čokota loze. Ovaj uzorni poljoprivrednik kazuje:
– Razumljivo, najviše imamo šljiva, posebno čuvenih “stelinki”, po okojim se prepoznatljiv ovaj voćarski kraj.Tu su i sve vrste povrća, od luka do krompira, a sve, kako nam traadicija nalaže, spada u zravu hranu, jer za pognojavanje zemljišta koristimo isključivo stajsko đubrivo, a u voćnjacima koristimo samo takozvane zaštitne mjere kod očuvanja plodova. Dakle, ovdje nema prskanog voća, jer otrovi u širokom krugu zaobilaze ovaj kraj čuven po organskoj hrani.
Od plodova šljive voćnjaci se plave
Fikrin džem od šljiva
Kemalova desna ruka u održavaju poslova na velikom imanju, za koje se koristi sva mehanizacija, od traktora do sijačice, njegova je godinu dana mlađa supruga Fikreta. Njena glavna, ali i najslađa briga je spravljnje specijaliteta od poljoprivrednih plodova.
Kemal ne štedi riječi hvale za svoju životnu saputnicu i s ponosom veli kako njegova Fikra, kako je iz milja zove, pravi najbolji džem od šljiva i pekmez od jabuka. Ovaj vrijedni domaćin kaže kako svako ima svoj zadatak, jer poljoprivreda traži samo “vrijednog insana” i dodaje:
– Svi naši proizvodi su traženi i cijenjeni, upravo zbog prve klase kvalitete i zato što nisu tretirani hemijskim otrovima. Sve je slijed porodične tradicije. Kako su to radili moj djed i otac, da zdrava hrana sa njiva izravno stiže na sofru, tako radimo i danas, razumljivo samo sa modernijim sredstvima za rad.
Rakija kao lijek
U razgovoru sa ovim gradačačkim voćarom gotovo da je bila nezaobilazna priča o domaćoj rakiji, čuvenoj gradačačkoj šljivovici. Kemal možda o svemu zna broj proizvedenih i prodanih poizvoda, ali njegova “vesela mašina”, pored koje se slikao, krije tajnu koliko je kroz “lulu” proteklo litara veselih kapi.
Uz osmijeh kaže: – E, to ne znam, ali deder, pihni , da se uvjeriš kako je naša rakija može biti i lijek kao obloga i napitak za užitak i meraklijski ćeif !
(M. Smajlović/aura.ba)
