Prosto je nemoguće ovdje ne biti voćar, jer ova plodna dolina, koju iz milja zovemo Kalifornija, dušu je dala za uzgoj voća i povrća – kaže ovaj poznati voćar
U plodonosnom Biberovom Polju, koje se ugnijezdilo na sredini puta između Gradačca i Gračanice, 58-godišnji Kemal Kurjaković spada u red najuspješnijih voćara ovog nadaleko poznatog voćarskog kraja. Vrijedni i susretljivi Kemal s ponosom ističe kako je voćarstvo tradicija njegove porodice. Uz smiješak zadovoljstva kaže: – Prosto je nemoguće ovdje ne biti voćar, jer ova plodna dolina, koju iz milja zovemo Kalifornija, dušu je dala za uzgoj voća i povrća. Ovdje, sve što se u zemlju posije, obilato rađa, a najbolje pogoduje uzgoju šljive, jabuke, kruške, grožđa.
Zdravlje iz voćnjaka
Kemalovo imanje se prostire na oko pedesetak dunuma plodnog zemljišta, Samo na djelu dvije parcele koje se nazivaju “Kosa” i “Brijeg” ima blizu 600 stabala šljive, čuvene “stelinke”, te nešto manje jabuke, kruške, čokota loze. Ovaj uzorni poljoprivrednik kazuje:
– Razumljivo, najviše imamo šljiva, posebno čuvenih “stelinki”, po okojim se prepoznatljiv ovaj voćarski kraj.Tu su i sve vrste povrća, od luka do krompira, a sve, kako nam traadicija nalaže, spada u zravu hranu, jer za pognojavanje zemljišta koristimo isključivo stajsko đubrivo, a u voćnjacima koristimo samo takozvane zaštitne mjere kod očuvanja plodova. Dakle, ovdje nema prskanog voća, jer otrovi u širokom krugu zaobilaze ovaj kraj čuven po organskoj hrani.
Fikrin džem od šljiva
Kemalova desna ruka u održavaju poslova na velikom imanju, za koje se koristi sva mehanizacija, od traktora do sijačice, njegova je godinu dana mlađa supruga Fikreta. Njena glavna, ali i najslađa briga je spravljnje specijaliteta od poljoprivrednih plodova.
Kemal ne štedi riječi hvale za svoju životnu saputnicu i s ponosom veli kako njegova Fikra, kako je iz milja zove, pravi najbolji džem od šljiva i pekmez od jabuka. Ovaj vrijedni domaćin kaže kako svako ima svoj zadatak, jer poljoprivreda traži samo “vrijednog insana” i dodaje:
– Svi naši proizvodi su traženi i cijenjeni, upravo zbog prve klase kvalitete i zato što nisu tretirani hemijskim otrovima. Sve je slijed porodične tradicije. Kako su to radili moj djed i otac, da zdrava hrana sa njiva izravno stiže na sofru, tako radimo i danas, razumljivo samo sa modernijim sredstvima za rad.
Rakija kao lijek
U razgovoru sa ovim gradačačkim voćarom gotovo da je bila nezaobilazna priča o domaćoj rakiji, čuvenoj gradačačkoj šljivovici. Kemal možda o svemu zna broj proizvedenih i prodanih poizvoda, ali njegova “vesela mašina”, pored koje se slikao, krije tajnu koliko je kroz “lulu” proteklo litara veselih kapi.
Uz osmijeh kaže: – E, to ne znam, ali deder, pihni , da se uvjeriš kako je naša rakija može biti i lijek kao obloga i napitak za užitak i meraklijski ćeif !
(M. Smajlović/aura.ba)