U medicini za klovnove postoji stručan naziv – kulrofobija: Smiješni, tužni i zastrašujući

klovnFilmske storije o klovnovima-ubicama zasnovane su na urbanim legendama koje su se naročito raširile od početka osamdesetih godina prošlog vijeka kada je uhvaćen masovni ubica Džon Vejn Gejsi, pedofil koji je uživao da zabavlja djecu u klovnovskoj odjeći

Priča od koje se diže kosa na glavi odigrava se u Njuport Biču, u Kaliforniji, u kući bogate porodice koja ima više osoba nego što se može izbrojati. Roditelji su pozvali bebisiterku da čuva djecu dok oni budu na večernjem izlasku i ona je, pošto je mališane smjestila na spavanje, uključila televizor u dnevnoj sobi da bi prekratila vrijeme. Pokušala je da gleda program, ali joj je nešto kvarilo raspoloženje. Uzela je telefon i pozvala oca porodice, objašnjavajući kako je sve uredu, da djeca mirno spavaju, ali joj smeta statua klovna u uglu sobe. Jednostavno ju je plašila, pa je pitala za dozvolu da kip prekrije ćebetom ili čaršavom dok se oni ne budu vratili.

– Odmah uzmi djecu, izađi na sporedna vrata i smjesta zovi policiju! – ozbiljnim glasom naredio joj je muškarac.

Djevojka je, zajedno sa djecom, napustila kuću, policija je stigla, a došli su i uspaničeni roditelji. Onda je otac objasnio:

 U našoj kući ne postoji statua klovna! – rekao je i dodao da su se djeca već nekoliko noći žalila da ih promatra klovn, ali su to shvatili kao maštarije.

Policija je u kući pronašla i uhapsila klovna patuljka, beskućnika koji se danima krio u nekoj od prostorija, neopaženo je uzimao hranu iz frižidera, a noću se uvlačio u dječiju sobu. Tako se i zatekao u dnevnoj sobi kad je bebisiterka ušla da gleda televizijski program, i pošto nije uspio da se sakrije, pretvarao se da je statua!

U pitanju je, naravno, jedna od vrlo rado prepričavanih urbanih legendi, sa više varijanti – od pomenutog sretnog završetka, pa do verzije u kojoj je umno poremećeni ubica, koji je pobjegao iz zatvora i preobukao se u klovna, ubio bebisiterku i djecu.

Klovn-ubica sa interneta

– Ako ovu poruku u roku od pet minuta ne pošalješ na deset adresa, klovn će u tri sata noću, dok budeš spavao, doći do tvog kreveta sa nožem u ruci! – jedna je od mejl poruka u takozvanom “lancu sreće” koji kruži internetom. S druge strane, web sajt izvjesnog Rodnija Blekvela, čiji je moto “mrzim klovnove”, veoma je posjećen i na njemu istomišljenici, osobe koje se boje klovnova, razmjenjuju iskustva. Naročito je popularna igrica pod nazivom “Istuci klovna”.

Zašto je baš čovječuljak, čiji je zadatak da nasmijava ljude, naročito najmlađe, postao zaštrašujući simbol čijim se pojavljivanjem prijeti neposlušnima?
Možda je objašnjenje u tome što o prethodnoj priči psiholozi kažu da je uznemiravajuća na više načina, a jedna od aluzija na tinejdžerku – bebisiterku i djecu koju užasni klovn posmatra ili ih, u nekim verzijama, dodiruje dok spavaju, odnosi se na pedofiliju. Po mišljenju mnogih, ovome je najviše doprinio slučaj Džona Vejna Gejsija, klovna-ubice koji je od sredine 70-ih godina zlostavljao i ubio 33 mladića. Njihova tijela je zakopao ispod svoje kuće u Čikagu.

Gejsi je bio omiljen u svom kraju, jer je godinama pod maskom klovna zabavljao djecu na rođendanima i porodičnim slavljima. Niko nije sumnjao da se ispod te maske krije jedan od najkrvavijih serijskih ubica 20. vijeka. Odmah nakon toga, 1981. godine, publicitet su dobila viđenja “klovnova – fantoma” u Bostoni, gdje su, prema nepotvrđenim informacijama, ljudi obučeni kao klovnovi pokušavali da namame djecu u kombije. Za nekoliko dana, izvještaji o klovnovima u kombijima koji dosađuju djeci su postali masovni i stizali su iz velikog broja gradova u različitim dijelovima zemlje.

Trendu da se klovnovima predstavljaju kao “zli patuljci” već 1982. godine pridružila se i filmska industrija, pa je čuveni Stiven Spilberg u “Poltergajst” ubacio jezive scene sa zastrašujućom lutkom-klovnom koja teroriše dvoje djece u njihovoj spavaćoj sobi. Demonski klovnovi kuju zavjeru u filmu “Klovnovi ubice iz Svemira” iz 1988. u televizijskom filmu po romanu Stivena Kinga “Penivajs, plešući klovn”. Godine 1990. snimljen je i čuveni horor “Kuća klovnova”.

Djeca ne vole klovnove!

Iracionalni strah od klovnova čak je i klinički prepoznat kao fobija i dobio je 90-ih godina stručan naziv kulrofobija, od grčke riječi “kul” koja označava ivicu, a u obliku “kolobatristes” koristili su je ljudi koji su hodali na štulama i zabavljali narod. Naravno, ne hodaju svi klovnovi na štakama, ali im je zajedničko da imaju debele slojeve šminke na licu, loptast nos i drečavo obojenu kosu.

Od takve neobične pojave veoma se plaše djeca, mnogo više nego što se obično misli, kažu psiholozi. U studiji koja je sprovedena na Univerzitetu u Šefildu, u Engleskoj, utvrđeno je da je više od 250 malih pacijenata u bolnici, od četiri godine pa naviše, izjavilo da im se slika klovna, kao sobna dekoracija ne dopada. Čak i djeca starijeg uzrasta, među njima i mlađi tinejdžeri, rekli su da ih one zastrašuju! Nakon toga ljekari su zaključili da slike klovnova ne treba koristiti da bi se ukrašavali zidovi u dječijim sobama, prenio je medicinski standard magazin.

– Veoma malo djece voli klovnove – rekla je u izjavi za BBC dječiji psiholog Patriša Durbar.

– Oni im ne djeluju zabavno, izgledaju upravo odbojno.

Dječiji psiholog Brajan Belden smatra da strah od klovnova gotovo podjednako pogađa i djecu i odrasle, ali nije siguran da postoji pouzdano i jasno objašnjenje fobije takve vrste. Po njegovom mišljenju, kod starijih je vjerovatno u pitanju traumatično iskustvo iz djetinstva.

– Postoji mnogo ljudi koji zaista ne vole klovnove i oni im ni najmanje nisu smiješni – kaže on, dok Emet Keli vjeruje da je problem u tome što tradicionalna klovnovska maska potiče iz cirkusa u 19. vijeku, gdje je uz takvu pojavu naophodno išla i prevelika odjeća i obuća, što je danas kulturološki prevaziđeno.

Maskirani siju strah

Podlogu urbanim legendama o zlim klovnovima daju i stvarni događaji, u kojima su akteri ljudi u klovnovskoj odjeći. U Vest Palm Biču na Floridi, jednu ženu je na kućnom pragu iz pištolja ubio klovn čija je kosa bila obojena u narandžasto. Ubica nikada nije otkriven.

Pod naslovom Povratak klovnova-fantoma, novine su nedavno objavile da je u blizini Viker parka u Njujorku viđena zastrašujuća spodoba u klovnovskoj odjeći koja je pomoću balona pokušavala da namami djecu u njegovo vozilo, bijeli kombi sa slomljenim staklom. To se dogodilo na južnoj strani parka, a kad je sedmicu kasnije klovn viđen na zapadnoj strani, i takođe nastojao da ugrabi djecu, policija je dala znak za uzbunu.

U avgustu prošle godine, radio je objavio da čovjek obučen kao klovn progoni ljude u blizini puta Ardmor Trejl u Indijani, ali policija nije uspjela da mu uđe u trag. Uplašeni vozač, koji je u tri sata poslije noći prijavio slučaj, rekao je da je klovn, iako pješak, trčao kilometrima za njegovim kamionom sve do ulaza u naselje kad se izgubio u šumi.

Nije onda čudo što osobe koje strahuju od klovnova, a žive u Americi, imaju i svoje udruženje, čija je skraćenica ISCOA – od rečenice “ja se plašim nepoznatih klovnova”. Jedna od njih je i 23-godišnja Endži Luis, koja na sajtu pomenutog Rodnija Blekvela objašnjava da strah nije stekla gledajući filmove, nego u djetinjstvu prilikom posjete cirkusu:

– Osjećala sam  se veoma neprijatno za vrijeme predstave. Izgledalo je da klovnovi svakog trenutka mogu da utrče u publiku i nanesu mi neko zlo! Ne pamtim kad sam posljednji put bila u cirkusu.

Jedan od onih članova koji su doživjeli neprijatno iskustvo u djetinjstvu, a koje je ostavilo posljedice je Majl Hju. On je napisao slijedeće:

– To se dogodilo uoči Noći vještica prije deset godina. Imao sam tri godine, a moj brat dvije. Bio sam u kupatilu sa bratom, a mama je čula kucanje na vratima. Brava je bila pokvarena i svako je mogao da uđe. To se i dogodilo: ušao je visoki čovjek u klovnovskoj odjeći. Mama ga je pitala šta hoće, a on je samo pokazivao rukom, ne govoreći ništa. Ona se uplašila i istrčala iz kuće, dok smo mi bili u kupatilu na spratu. Klovn je pošao za njom, nakon čega se majka vratila i zalupila vraa. Držala ih je dobrih pola sata, dok je on napolju lupao i nešto mrmljao. Kad je otišao, pozvala je policiju. Kasnije je zazvonio telefon. Javio se jedan luckasti poznanik, rekao da je on izigravao klovna i pitao zar nije smiješno što se uplašila!? Moja majka se ne boji klovnova, ali meni je to promijenilo život. Stekao sam strah kojeg ne mogu da se oslobodim.

(aura.ba/arhiva magazina Aura)

Komentari

komentara

error: Content is protected !!