U Japanu postoji “Šuma smrti” u kojoj svake godine nađu 100 mrtvih tijela

Kažu da je ova šuma strašnija od bilo kojeg hororca. Žrtve su većinom muškarci srednje dobi, a zanimljivo je kako se samoubistvo u toj zemlji povezuje s “časnim činom”., mada ima naznaka da se radi o budističkim ritualima


U podnožju planine Fuji u Japanu skriva se mračna i gusta šuma Aokigahara. To mjesto jeze i užasa poznato je i pod imenom “more drveća” i “šuma smrti” – jer vlasti tamo svake godine nađu oko 100 tijela samoubica.

Službeno, to je mjesto na kojem Japanci najčešće počine samoubistvo, a zašto je to tako niko nema precizno objašnjenje. Moguće je pretpostaviti kako su čuli za to mjesto, no bizarna je tradicija od nečeg morala nastati. Žrtve su većinom muškarci srednje dobi, a zanimljivo je kako se samoubistvo u toj zemlji povezuje s “časnim činom” – država ima preko 127 miliona stanovnika, a svake godine život sebi oduzme njih 30 hiljada.

Šuma koja se prostire na 30-ak kvadratnih kilometara mjesto je gdje zalazi tri tipa ljudi, kažu mještani. To su planinari, znatiželjnici – i oni koji se ne planiraju vratiti iz nje. Duž cijele šume postavljeni su znakovi koje posjetitelje podsjećaju na to, a ovdašnje rendžeri posjetitelje mole da se vrate odakle su došli, pretpostavljajući kako upravo tamo žele umrijeti.

Na natpisu piše: “Život je dragocjeni dar koji ste dobili od svojih roditelja. Molim vas da mislite na svoje roditelje i svoju djecu. Nemojte to držati u sebi, ne morate patiti sami”.

Ispod se nalazi broj uvijek otvorene telefonske linije za pomoć prema kojima je poziv besplatan, a u blizini je govornica. Napušteni automobili na parkiralištu uobičajan su prizor, kao i odbačena odjeća te obuća svuda.

Vlasti tamo odnose preko stotinu, većinom obješenih, tijela na godinu. Ta praksa se ponavlja još od 1971. godine, a odlučeno je kako se od 2000. više neće javno iznositi podatak broja umrlih u šumi da se ne bi privlačilo nove samoubice.

No, ni to nije dalo rezultate. Sve je počelo s budističkim redovnikom Vjeruje se kako je prvo samoubistvo u šumi počinio budistički redovnik koji je želio “očistiti” svoje tijelo tako da se izgladni do smrti. Ostali redovnici su ga slijedili, pa je nastala i top lokacija za umrijeti.

U šumi navodno postoje mjesta gdje sunčeve zrake ne dosežu tlo, a ni vjetar ne može prodrijeti između grana – što rezultira sablasnom tišinom. Vjeruje se kako se u šumi nekad prakticirao i običaj “ubasute”, prema kojem su pododice tamo odvodile svoje najstarije članove, kako bi na miru i bez opterećivanja drugih umrli. Njihove duše navodno danas dozivaju psihički nestabilne i nezadovoljne ljude u šumu – kako bi i sami doživjeli sličnu sudbinu.

Postoji i vjerovanje da duhovi i demoni privlače nesretne u šumu. Ti se duhovi nazivaju yurei, a njihovi grijesi, te žaljenja navodno izazivaju melanholiju kod svakog ko zakorači u šumu. Demoni se navodno pojavljuju i u obliku Tengu-a, neobičnih bića koja klize između krošnji drveća. U šumi nema životinja, a depoziti željeza u vulkanskom tlu tog područja navodno izazivaju kvar GPS uređaja, pa se čak i iskusni planinari tamo lako mogu izgubiti.

Preživjeli iz te šume često su svjedočili kako ih ona doslovno “vuče” na jednu ili drugu stranu, iako to može biti rezultat neobične topografije tog područja.

Komentari

komentara