U igri života igramo različite uloge: Ko smo mi iza naših maski?

 Šta bi se dogodilo kada bi bližnje pogledali iza maski i tako čuli šta nam to govore i koje nam poruke donose?

  • Ko smo mi za naših maski? – vječno pitanje opjevano kroz mnoge pjesme, odglumljeno kroz mnoge pozorišne komade, a i dalje ostavljeno u onom dijelu ormara gdje stoje pitanje na koje nema odgovora.

Zapravo, većina vas zna odgovor na njega, negdje duboko u vama stoji to saznanje. Većina vas je pročitala barem jednu knjigu koja govori o tome kako smo mi energija, svjetlosna bića čije su duše došle u nove inkarnacije i kako je ovo samo jedan od života kojeg živimo. I na stranu sada različita tumačenja različitih autora i analiza da li bi trebalo znati svoje prošle živote ili ne, da li bi trebalo otvarati tu “Pandorinu kutiju”, sada bismo se osvrnuli samo na to saznanje – ovo je samo jedan od naših života.

Ako je tako, onda je to slučaj sa svima koji nas okružuju. I našim roditeljima, partnerima, djeci, prijateljima i poznanicima ovo je samo jedan od života, jedna priča i ništa više. Pa zašto je onda tako ozbiljno shvaćamo? Zato što je ona najčešće jedino i što vidimo, a u nedostatku nečeg drugog za usporedbu mi ovo prihvaćamo kao realnost.

Nakon što dođemo u kontakt s novim saznanjima kroz neku knjigu, seminar ili vlastiti uvid, a zatim to sve oduševljeno prepričamo najbližim osobama, vraćamo se u naš svakodnevni život i možda se isti dan naljutimo na partnera, samo zato jer on u tom trenutku nije napravio ono što smo mi od njega očekivali. To naše ponašanje samo pokazuje koliko površno živimo i bez imalo usmjerenosti na trenutak u kojem jesmo, vječno fokusirani na probitak i hodanje boljim stopama budućnosti.

Zapitajte se koliko doživljavate stvari oko sebe. Koliko sebi dajete truda da ih sagledate i prihvatite. Oko vas ponekad prolaze vagoni ljepote, a vi jedino što vidite je bijeda vlastitog života.

 

 Kako preživjeti “stvarnost”

Razmotrimo scenarij gdje je direktor svom zaposleniku upravo dao otkaz. Zaposlenik se s papirićem u ruci vraća u svoju radnu sobu i govori sada već bivšim kolegama: ”Dragi prijatelji, imam novosti – upravo sam dobio otkaz i jako sam sretan. Sretan sam jer sam živ i jer sam vas sve upoznao, zajedno smo proveli nekoliko divnih godina i svjestan sam da sam puno napredovao na svom putu, a sada je vrijeme za dalje. Iskreno, ne znam kako ću i šta ću, ali to u ovom trenutku nije ni važno. Želim uživati u ovim trenucima otkaza i odlaska, te naučiti iz njih maksimalno. Ja znam da sam na svom putu i da će sve biti kako treba. Još jednom vas sve toplo pozdravljam”.

Nakon toga ih sve izgrli (direktoru je rekao nešto slično, također ga izgrlivši na kraju) i odlazi. Šta mislite kako bi svi reagirali?  Najvjerovatnije bi zvali njegove ukućane i u dogovoru s njima poslali ga na posmatranje tvrdeći da je doživio šok  i da se očekuje njegovo “puknuće” kada se suoči sa “stvarnošću”. Jer: “On je upravo dobio otkaz od groznog direktora i sada je jadan bez posla, a u ovo doba krize to je ravno smrti. Njegova porodica zajedno s njim osuđena je na propast, a grozan direktor će za to vjerovatno sve platiti u nekom drugom životu”.

To je sistem koji je društvo stvorilo i koji vas vuče da razmišljate poput “crne hronike”. Po sistemu dizanja umjetne energije…, nešto se događa i kriza je, a ako niste u skladu s njom, onda s vama nešto ne valja.

Šta bi se dogodilo s tim istim zaposlenikom da su svi oko njega na život gledali s malo više perspektive? On bi saslušao direktora i sve njegove razloge otkaza. Ako bi se ispostavilo da je to jedino rješenje u ovom trenutku, naša osoba bi shvatila da je to znak kako treba ići dalje u životu. Srdačno bi se oprostio s direktorom i kolegama te otišao kući to sve saopćiti rodbini.

Nakon što bi popričali o tome kako on kreće novim putevima i kako će sve to utjecati na njih, pojačali bi zajedničke i samostalne meditacije kako bi mogli što svjesnije sagledati sve situacije s kojima će se susresti. Pričali bi o svemu i slavili život. Na taj način zadržali bi otvorenost puta, ne bi radili zastoje energije ljutnjom i bijesom, dok bi direktor i ostale kolege kroz slučaj novog pokretanja naše osobe prisjetili svoja bića da su promjene sastavni dio našeg života. Ostali bi i oni otvoreni za sve što im dolazi u susret; nikada ne znamo šta nam se sprema u nekom trenutku, a ako s ljubavlju koračamo kroz život, u stanju smo vidjeti prilike, prepoznati ih, razmisliti o njima.

 

  Karma nije vaša osuda

Gledanje života na linearan način čini vas žrtvom, život se iz tog ugla može činiti okrutnim, rijetko kada poštenim, a vi ste žrtva jer sve to morate prolaziti, bez mogućnosti biranja. Kada se suočite s nekim “novim učenjima i saznanjima”, postoji velika šansa da ćete pomisliti kako je sve što vam se u životu događa “karma” i kako ste vjerovatno to sve i zaslužili. Tada dobijate novu naljepnicu žrtve – sada ste žrtva na svim nivoima.

Nakon toga kreće samosažaljenje i pad energije, samo zato što ste informacije koje bi vam trebale otvoriti oči i proširiti pogled sagledali i dalje vrlo linearno, vrlo ograničeno. Ako gledate karmu kako je mnogi objašnjavaju, a to je “u ovom životu proživljavate sve dobre stvari kao posljedicu dobrih djela.”

Pokušajte sada stvari sagledati iz drugačijeg ugla – Vi i jedino Vi kreator ste svega oko sebe i u ovom i u svim prošlim i budućim životima, nema kazne, nema odrađivanja, nema ničeg lošeg. Samo život i njegova iskustva. Prije nego što dođete u novi život, na osnovu prošlih života vi izabirete osnovna iskustva s kojima se želite susresti. Nema kazne, vi samo sagledavate što ste to uradili u prošlim životima, što je to novo što želite naučiti. Ako ste, recimo, bili nasilnik unutar porodice možda ćete željeti naučiti kako je to shvatiti bol koju žrtva proživljava, ali istovremeno shvatiti i nekoga ko je sada nasilnik u vašoj porodici, povezati te dvije maske kako biste uvidjeli odnose i njihovu ljepotu.

Pogledajmo to na primjeru. Rodili ste se u problematičnoj porodici, gdje su vas dosta maltretirali, a zatim ste se sami odškolovali i započeli život. Nakon toga vi ostajete u tom teškom energetskom oblaku vlastitih misli koje govore da ste vi paćenik i žrtva, ali da ste borac, da se za sve u životu trebate izboriti i da nećete nikada odustati. Nakon što vaše misli otputuju u “svemir” i nakon što vas univerzalna energija čuje, vi dalje u životu dobivate upravo to, sve ono što ste naručili – vaš život i dalje je neprekidna borba, teška ali s rezultatima.

Živeći svaki dan lagano i bez zaustavljanja protoka energije vi imate mogućnost na što lakši način odraditi svoj zadatak, izaći iz njega i nastaviti dalje polaganim korakom. Znači, ako kažete “Život je težak i za sve se moram boriti”… dobit ćete upravo to. Ili ako kažete: “Ja vjerujem u svoj put, znam da me vodi tamo gdje trebam biti, s radošću prihvaćam svoj život i sve ljepote u njemu. Ja sam sretan i zahvalan na svemu”… to je upravo onda ono što će vam se isporučiti. Nema zastoja energije, nema teških prepreka, samo vi i život.

 

Moć zahvalnosti

Šaljući tako pozitivne vibracije u život primat ćemo samo najbolje… bez obzira da li još uvijek odrađujemo nešto pa to odrađivali na najmanje bolan način ili koračali nekim slobodnijim dijelovima. A naš stav koji će u sebi sadržavati optimizam i veselje prema životu davat će nam energije za sve poduhvate koji nas očekuju. To je naše punjenje, naš motor koji nas vozi dalje. Naše veselje podiže naše vibracije i vibracije svih oko nas, pomažući i nama i našim bližnjima.

Stoga, kada slijedeći put budete komunicirali sa svojom obitelji, prijateljima, poznanicima – gledajte ih iza maski, iza uloga u kojima su skriveni.

Ne zamjerajte im na svakodnevnim stvarima, ne ulazite u sukobe samo zato jer ste čuli ono što su vam rekli. Pokušajte sagledati da svaka uloga nosi u sebi određeni “zadatak”. Ako neko u vašem životu ima ulogu koja vas treba naučiti kako ćete spoznati i riješiti neki određeni problem koji vas muči, onda ta osoba ima i nezahvalan zadatak. Budite poput djece, otvoreni, znatiželjni, sretni sa sitnicama i veliki u trenucima. Potrudite se živjeti najbolji oblik sebe svakog dana u svakom trenutku. Zahvalni za život dišite iz sekunde u sekundu, posmatrajte svijet koji oko vas prolazi, vodeći i vas nekim novim putevima, otvarajući vam horizonte. Veselite se ljudima koji vas okružuju i svim njihovim ulogama koje su tu da vas nečemu nauče.

Ovladajte umijećem raspravljanja

Kada krenemo u raspravu s nekom osobom često u tim trenucima zaboravimo sva saznanja sakupljena kroz život, prepuštajući se u tom trenutku nagonima, koji su na “višem” stupnju od životinjskih, nagonima bijesa, egocentričnosti, potrebama da drugima dokažemo da smo u pravu. Istina, na višem stupnju smo od životinja, ali to samo znači da smo se malo više “spoznali” i baš zbog toga trebali biste shvatiti da samospoznaja donosi i odgovornost.

S obzirom da u tim trenutcima (ne)argumentiranih razgovora sa našim manje ili više bližnjim prijateljima, kroz igru života često ne razmišljamo na previše svjestan način, dopuštajući sebi za pravo biti u pravu i dokazivati to drugima, bilo bi dobro da vježbamo smirenost i prihvaćanje drugih onda kada nismo u žarištu neke bitke.

Udobno se smjestite i nekoliko minuta samo dišite, usmjereni na udah i izdah. Zatim vizualizirajte neku situaciju u kojoj ste vodili raspravu ili možda čak i svađu, a koja se već dogodila; jednostavno odvrnite film kroz taj događaj pokušavajući se sjetiti što se tačno desilo dok ste ugodno ili manje ugodno razmjenjivali mišljenje s tom osobom. Pokušajte ne vježbati na situacijama koje bi se tek mogle dogoditi kako ne biste unaprijed stvarali neke sudove i donosili mišljenja na osnovu zamišljenih scena.

Nakon što ste nekoliko minuta disali te prošli kroz cijeli taj događaj, vratite se na njegov početak. Sada zauzmite ulogu posmatrača, kao da gledate dvije osobe koje raspravljaju o nečemu, a vi jako dobro poznajete i jednu i drugu, znate sve njihove strahove, sva nadanja, svu ljubav koju gaje jedna prema drugoj, prepoznajete sva nerazumijevanja koja izrastaju iz njihovog odnosa i što je najvažnije jednako su vam drage.

Naravno, moguće je da vam ova vježba ne uspije iz prve, nemojte unutar sebe širiti nezadovoljstvo zbog toga, to je cijeli novi pogled na svijet. Ali ako budete dovoljno uporni u svojim vježbanjima i ako sebi date dovoljno vremena neometano sagledati ljudsku stranu iz više perspektive, uvidjet ćete koliko se energije bespotrebno potroši na rasprave uvjetovane nekim našim stavovima za koje niti sami nismo sigurni da su dobri, ali djelujući iz potrebe “bivanja u pravu” i straha od samog postojanja mi tjeramo pravdu, ponekad povrjeđujući i sebe i drugoga, bez potrebe.

(aura.ba)

Komentari

komentara