U Gradišci na obali Save: Zašto je Hikmet zbog Save napustio Ameriku, a Bedo Švedsku?

 Život bez Save nije život, to je patnja, mučenje. Šta će mi američki dolari i svo njihovo bogatstvo. Onaj ko nije dočekao rađanje i zalazak sunca na Savi ne zna šta je merak i uživanje. Kad sam na Savi ja sam zdrav, ne treba mi ni ljekar ni apotekar – kaže Hikmet Begović Iko, 83 – godišnjak kome je Rijeka Sava kućni broj i adresa.

Bez obzira na kišu, temperaturu, vodostaj ili najezdu komaraca, savski kej je mjesto gdje se u Gradišci okupljaju i stari i mladi. Sava je žila kucavica ovoga grada, ali i velika i neprolazna ljubav mnogih Gradiščana.

Hikmet Begović Iko živio je u Americi gotovo osam godina i napustio je zbog svoje rijeke. Kaže da ju je sanjao nebrojeno puta; i visoku, i mutnu i bistru. A onda se u njemu prelomilo i vratio se na svoju Savu, napravio čamac i počeo disati punim plućima.

Odnese, ali i donese…

  • Sada su mi 83 godine. Život me nije ni mazio ni pazio, imao sam i porodičnih tragedija, nisam ostvario pravo na penziju, ali Sava je dala smisao mome životu. U kući samo prespavam, ranom zorom sam na vodi, u čamcu. Lovim ribu, sakupljam drva, uživam na vodi. Najljepše je kada voda dolazi, tada ima i ribe i drva – priča Hikmet, koji je tokom majskog naglog porasta vode sakupio 17 metara drveta.

Drva je uredno složio uz potporni zid, čeka da se vodostaj smanji, a onda ih prenosi preko ulice u kuću. Ne kupuje ogrjev; Sava mu ga redovno donosi. Kaže da ne razumije ljude koji se žale na rijeku, jer Sava više donese nego što odnese.

  • Voda nekome potopi njivu, uđe u dvorište ili objekte, ali Sava je život. Snabdijeva nas drvetom, ribom, nekada su savske vodenice mljele žito i hranile sirotinju. Sjećam se ljudi kojima je Sava uništila ljetinu, ali oni odu do Laktaša, prodaju ribu i kupe žita za godinu dana. Lakše je loviti ribu nego kopati kukuruze – kaže Hikmet Begović, veliki zaljubljenik u Savu.

Nostalgija

U stopu ga prati Mehmed Teljigović Bedo, bivši fudbaler Kozare, koji već 27 godina živi na dvije adrese, u Švedskoj i Gradišci. Bedo svakodnevno dođe na Savu, posmatra je i divi joj se, sreće stare prijatelje, lovi ribu. Proljeće, ljeto i ranu jesen provodi na Savi, zimu zimuje u Skandinaviji.

  • Pitali me novinari u Švedskoj otkud tolika nostalgija, zašto toliko volim Savu. Rekao sam im, normalnim ljudima kroz vene teče krv, meni Sava. Sava je velika, pitoma i lijepa rijeka, bogata ribom, rijeka sa prelijepim obalama. Ovdje se teferičilo, rađale su se ljubavi, sklapala prijateljstva, uživalo.Ja i moj prijatelj Iko živimo Savu! Ma da nam daju i svo švedsko i američko bogatstvo, Sava je naš život – nadahnuto govori Bedo.

Hikmet kaže da je Sava više od rijeke jer spaja dvije države, ljude različitih zanimanja, vjera i shvatanja, ali jedno im je zajedničko.

  • Život bez Save nije život, to je patnja, mučenje. Šta će mi američki dolari i svo njihovo bogatstvo. Onaj ko nije dočekao rađanje i zalazak sunca na Savi ne zna šta je merak i uživanje. Kad sam na Savi ja sam zdrav, ne treba mi ni ljekar ni apotekar – kaže Hikmet Begović Iko, 83 – godišnjak kome je Rijeka Sava kućni broj i adresa.

Opjevana u sevdalinci

I jedina sevdalinka koja govori o Gradišci nastala je na obali Save. Opjevala je nesretnu ljubav Hakim bega Reufbegovića. ‘U Gradišci na obali Save, poredani svileni hastali’.

Legenda kaže da je Haki begu izgorjela kula i to zbog ljubavnih jada.  Sava je Rijeka zbog koje  se ljudi  vraćaju iz Amerike, Švedske i drugih dalekih zemalja, sanjaju je noćima, vole je kao nekog najrođenijeg, o njoj pjevaju pjesme, dive joj se i  poštuju je.

 

/Boško Grgić/aura.ba/

Komentari

komentara