U čemu je tajna djece genija: Nadarenost iz ranijeg života?

Nauka nema objašnjenja! Kako je moguće da dijete staro samo osam mjeseci zna brojiti, da trogodišnjak rješava matematičke probleme na kompjuteru? Gdje su kako i od koga djeca geniji stekla svoje čudesno znanje? Zagonetka je to veća, što su njihovi roditelji, najčešće prosječni ljudi

Michael Kearney

Američka štampa je 1995. godine zabilježila jedan zaista izuzetan slučaj nadarenosti. Čudo od djeteta zove se Robbie Ritter, a njegov je otac automehaničar. Sin je nadmašio oca u intelektualnom pogledu već s tri godine. Držao mu je predavanja iz matematike, pokušavajući mu objasniti algebarske probleme.

Otac se nije čudio pretjerano, jer je njegov sin s osam mjeseci glasno brojio stupove na cesti za vrijeme šetnje. Kad je Robbie napunio 10 godina, završio je studij matematike, engleskog, književnosti, psihologije, politike i informatike. Počeo je zarađivati novac otvorivši vlastito preduzeće “Megabyte Industries”.

Mladi genije iz Moravie, pokraj New Yorka, tada je izjavio novinarima:

– Ponekad mi je i samom nepojmljivo odakle mi znanje. Vjerovatno iz nekog mog ranijeg života!

Da bi to mogla biti istina, govori podatak da je Robbie već s tri godine želio imati vlastiti kompjuter. I to uprkos činjenici da prije toga nikada nijednog nije vidio. Ni kod kuće, ni kod susjeda, ni na televiziji!

– Želja mi je bila ispunjena. Čim sam ga dobio, znao sam šta trebam raditi sa tastaturom, no moje su ruke bile male i nevješte, pa sam morao govoriti majci šta da pritisne – priča danas Robbie.

Najmudrija učenica

Majka jednog drugog malog genija, djevojčice Jade je čistačica i nema supruga. Ona ne može shvatiti a kamoli objasniti, kako njena kćerka ima kvocijent inteligencije 178, pa je “najmudrija” učenica u cijeloj Engleskoj. Osmogodišnjakinja tečno govori njemački, francuski, španjolski; odlično svira violinu i klavir – iako nikad nije učila svirati nijedan instrument!

Jade zarađuje džeparac prevodeći knjige za potrebe slijepih osoba. A odakle poznaje pismo za slijepe – ona nema pojma.

Majka čuda od djeteta Michaela Kearnyja je sekretarica. S devet mjeseci Michael je znao sve reklame i govorio je glasno i razgovjetno. Kad je imao 18 mjeseci majku je upozorio u robnoj kući:

– Pogledaj majko, ove žarulje koštaju samo 39 centi!

Ljudi koji nisu poznavali malog genija, mislili su da je majka trbuhozborac. Kad je Michaelu bilo samo deset godina otkrio je na jednom međunarodnom testu inteligencije, sve dotadašnje rekorde.

Svojevremeno, kad je o njemu brujila američka štampa, na pitanje da li bi se mijenjao s nekim prosječnim djetetom Michael je odgovorio:

– Ne. U tom slučaju sve bi duže trajalo. Zahvaljujući svojoj nadarenosti, štedim vrijeme. Kad čitam knjigu, mogu sve upamtiti. Čim vidim matematički problem, odmah znam rješenje…

Međutim, je li neobično velika nadarenost uvijek vrlo jasan znak reinkarnacije neke osobe, za sada nema odgovora.

Muzički geniji

Najveći broj malih genija zabilježen je u muzici. Najgenijalni među njima svakako je bio Mozart (1756-1792), koji je komponovao već s pet godina.

Slavni virtuoz na violini i genijalni kompozitor Niccolo paganini (1782-1840) započeo je svoje stvaralačko djelo već sa šest godina.

Kompozitor Jacques Offenbach (1819-1880) već je sa deset godina bio virtuoz na violini.

Pijanistica Clara Schumann (1819-1896) imala je prvi koncert sa šest godina.

Kompozitor Richard Strauss (1864-1949) započeo je studij muzike sa pet godina.

Violina iz prošlosti

Prema istraživanjima, svaki drugi čovjek, duboko u sebi vjeruje u reinkarnaciju. U tom pogledu nisu izuzeci ni mnogi naučnici.

– Vrlo je vjerovatno da smo u nekom ranijem životu na ovom svijetu stvorili preduslove čije posljedice osjećamo u sadašnjem životu kao poticajne pojave ili kao nešto što nas muči – mišljenje je američkog profesora Toma Davidsona.

Sarah Chang

Čovjek dakle sa svakom reinkarnacijom stječe nova znanja. Ljudi koji su nadareni posebnim sposobnostima, po svemu sudeći za takav dar mogu zahvaliti prošlom životu, iz kojeg su donijeli tu nadarenost. Vrijedi to i za odrasle genijalne osobe, poput Ajnštajna, kao i za prerano sazrele genije poput čuda od djeteta, kakvo je bio Wolfgang Amadeus Mozart.

Jedan od primjera takve genijalnosti, po mišljenju profesora Davidsona, jeste i američko nadareno dijete, Sarah Chang. U dobi od godine i pol lupkala je prstićima po klaviru i slagala melodije koje je čula u crtićima, s tri godine uspješno je svirala na očevoj violini, u četvrtoj je dobila vlastitu violinu, a u petoj je održala koncert. S osam je bila pravo solističko iznenađenje na koncertu newyorshke filharmonije. Bez prethodnih pokušaja, svirala je veoma teški paganinijev koncert u D-duru.

Od najmlađih dana Sarah je s lakoćom svladavala koncerte s kojima su i diplomirani violinisti lomili prste. Profesor Davidson uvjeren je kako Sarine neobične sposobnosti svoj korijen vuku iz nekog njenog ranijeg života.

Danas Sarah kaže:

– U muzici je toliko toga što uopće nisam morala naučiti, jer sam se već rodila sa tim znanjem.

(*aura.ba)

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!