Turbe šeih Sinan babe u Gornjem Srebreniku: SADAKA NA TURBE, AL I NA POBRIN MEZAR

Tačnih podataka o datumu njegovog dolaska nema, kao ni o gradnji turbeta. Pretpostavlja se da je sagrađeno na prelazu iz 17.-tog u 18.-to stoljeće.. Prema jednom predanju, sve do 1965. godine, dok se nije nova džamija počela praviti, turbe je zadržalo stari izgled. Urađeno i pokriveno sa daskom i obrađenim drvetom. Te godine mještani su otkrili turbe, i kada su to učinili, digla se velika oluja, nezapamćena na ovim prostorima. Stari su odmah rekli da je razlog nevremenu otkriveno šeihovo turbe. Mještani su jedva čekali da svane i odmah turbe pokrili i sredili. Kao i pobrin mezar.Do šeihovog turbeta stižemo krivudavom cestom, koja se, po planinskim vrletima, uspinje od centra grada Srebrenika do njegovog imenjaka, smještenog na planinskim vrletima Majevice. Turbe cijenjenog šeiha smješteno je uz samu džamiju u ovom mjestu, a zbog svoje idilične uklopljenosti uz ovaj vjerski objekat, teško je prepoznatljivo. Svana je, kao i džamija, okrečeno bijelom bojom. Na njemu su željezna vrata, na čijem se vrhu nalazi rešetkasti otvor za ubacivanje sadake, kako bi se od dragog Allaha milost dobila.

RIJEČ IZNAD SULTANOVE
O turbetu šeih Sinanovom u ovom kraju, kako nam rekoše mještani, okupljeni oko spomen obilježja palim šehidima I borcima u minulom ratu, najviše zna Mustafa Čizmić, mještanin Gornjeg Srebrenika.

Mustafa, kojeg smo zatekli kako kucka I čisti dasku od maltera, nakon selama i riječi dobrodošlice, otpočinje priču:

“Šeih Sinan babo je poznata i ugledna ličnost za turskog vakta. U to vrijeme riječ sultana iz Carigrada je ovdje bila zakon, a narodna predanja kazuju da je šeih bio toliko uticajan da je nerijetko njegova riječ bila iznad sultanove. Meni je moj otac pričao, a ja evo sada vama, da je šeih Sinan imao veliko imanje, imao je zemlje gotovo koliko I Gazi Husrev beg. U istoriji Bosne imao je važnu ulogu, kao I Gazi Husrev beg, što se čak može pranači u nekim arhivama u Turskoj, koje govore o dešavanjima u Bosni u 17.i s početka 18. vijeka- kaže dedo Mustafa I nastavlja:

“Šeih Sinana babo nije bio ohol čovjek, I iako je, poput ostalih tadašnjih zemljodržača, mogao uzimati od seljaka koliko je htio, on se zadovoljavao sa onoliko koliko mu je stvarno bilo potrebno. Ako bi seljaku usfalilo žita ili krompira u toku ljute zime, mogao mu se slobno obratiti I uzeti koliko mu treba, bez obaveze da će to ikada vratiti. Nije bio škrt ni na novcu. Onima koji su dolazili s pravim razlogom, šeih se nije libio da pomogne, a što bi dao, to je odmah I halalio. Zbog svega toga, bio je vrlo omiljen u narodu.

Sav je bio predan islamu I mnogima je objašnjavao bit, značaj I ljepotu islamske vjere. Mnogi kršćani sa prostora Bosne, koji su imali priliku da s njim razgovaraju, prelazili su na islam. Napunivši pedeset godina, šeih je odlučio da svu svoju zemlju uvakufi, prethodno obezbijedivši svoju djecu I seljake, da ne gladuju I ne strahuju od nekog novog gospodara. Kažu da je, kada je, šeih Sinana babo pošao u Carigrad da I zvanično uvakufi zemlju, na ispraćaju bilo više hiljada duša.

PUT U CARIGRAD
Sa sultanom je vodio brojne razgovore, a kada je došao vakat da se klanja akšam, njih dvojica se uputiše u carigradsku džamiju. Tamo, u unutrašnjosti hodžinih cipela, vidje ugraviran krst. Reče on slutanu za to, a ovaj razjaren izbaci hodžu, koji je vjerovatno bio osoba koja je dugo rovarila po Carigradu i javljala tajne turske vlasti ljutim protivnicima carstva. Pred ulemom u Carigradu i sultanom, šeih Sinan uvakufi zemlju i bi ispraćen uz sve počasti, kao najbolji sultanov prijatelj.

Po povratku kući, noć ga uhvati u srpskom selu u Donjim Žabarima. Taman kada je htio da usni pod vedrim nebom, po njega dođe neki Srbin i pozva ga, biranim riječima, u svoju kuću. Ustade šeih i krenu za njim. Kada mu je rekao ko je i šta je, radost obuzmu Srbina i ovaj ga zamoli da mu ispriča šta je islam. Tek kad je zora svanula, njih dvojica privedoše razgovor kraju i šeih Sinan se uputi put Gornjeg Srebrenika, gdje je bio dočekan kao car. Ostatak života posvetio je islamu i njegovom propagiranju na prostorima Bosne i susjednih zemalja- kaže dedo Mustafa, te dodaje da je šeih ustvari bio “ dobri”

ZAŠTITNIK ŠEHIDA
Kad je rat došao, brojna bosanska vojska usta da brani tursko carstvo. Za vrijeme džuma namaza do šeiha i vjernika u džamiji dopre vijest da su na bojištu pala dva šehida iz Gornjeg Srebrenika, što šeiha rastuži. Kada je ponovo, kroz dva dana, došla vijest o pogibiji još dva šehida, iz mase je ljutito istupio šeih Sinan i svojim štapom počeo sjeći liske od “habdušike”. Liske su sijevale na sve strane. Kako je on sjekao list, naša vojska sjekla je neprijatelja na ratištu i pobijedila. Tako je šeih spriječio dalju pogibiju naših momaka- priča nam Mustafa Čizmić.

“Važno je napomenuti da je šeih nastavio održavati dobre odnose sa pomenutim Srbinom. Sve više družeći se sa šeihom Sinanom, Srbin je upoznao vrijednost islama I primio islamsku vjeroispovijest, čak se pobratimivši sa šeihom. Uskoro su postali nerazdvojni.

Narod je pamtio šeihova dobra djela i kada je ovaj, na samrti, doznao da se spremaju da mu u znak zahvalnosti podignu turbe, rekao je tada da u istom mezarju sahrane njuega i pobru, I dodao da će pogriješiti svako ko dadne sadaku na turbe, a ne dadne na pobrin mezar. I molba mu se, kao  sadaka, neće uvažiti. Stoga se sadaka daje i na turbe i na pobrin mezar, na kojem je, umjesto vjerskog znaka, uklesan mač-zaštitnik pobratimstva i dobra- završava svoju priču dedo Mustafa.

NEZAPAMĆENA OLUJA
Danas o turbetu i pobrinom mezaru brigu vodi Džemat IVZ u Gornjem Srebreniku, a posebno Ibrahim Ćidić. Od turbeta do pobrinog mezara void uređena, popločna staza. U unutrašnjosti turbeta je šeih Sinan babe mezar, pokriven ukrasnom čohom koju su uradile ovdašnje žene.

“Ja sam čuo da je šeih Sinan, kao ugledna ličnost turske države, došao ovdje iz Budimpešte i da je imao više od 400 dunuma zemlje. Tačnih podataka o datumu njegovog dolaska nema, kao ni o gradnji turbeta. Pretpostavlja se da je sagrađeno na prelazu iz 17.-tog u 18.-to stoljeće.. Prema jednom predanju, sve do 1965. godine, dok se nije nova džamija počela praviti, turbe je zadržalo stari izgled. Urađeno i pokriveno sa daskom i obrađenim drvetom. Te godine mještani su otkrili turbe, i kada su to učinili, digla se velika oluja, nezapamćena na ovim prostorima. Stari su odmah rekli da je razlog nevremenu otkriveno šeihovo turbe. Mještani su jedva čekali da svane i odmah turbe pokrili i sredili. Kao i pobrin mezar- kaže nam Ibrahim

TF2-A0A3

Komentari

komentara

error: Content is protected !!