Tri legende o „Svatovskom groblju“ na visoravni Morine kod Nevesinja: Lijepoj djevojci Hajki iz Zagorja i njenim svatovima bi suđena „bijela smrt“ na Morinama

Za razliku od legende, koja kazuje da je lijepa Hajka iz Zagorja stradala zajedno sa svojim svatovima, u narodnoj pjesmi ona ipak na promrzlom konju stiže tamo gdje joj bi suđeno, u bijele dvore bega Ljubovića u Nevesinju

Na visoravni Morine, udaljenoj dvadesetak kilometara od Nevesinja na starom makadamskom putu prema Kalinoviku, prosulo se pedesetak stećaka različitih oblika i veličine. Nekropole ovakvih srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika u narodu pominju se još kao „grčko“ ili „tursko groblje“, a u nekim krajevima i kao „svatovsko groblje“. Za gotovo svaku lokaciju vezuju se zanimljiva narodna predanja, a kada je riječ o nekropoli na visoravni Morine, koja je najpoznatija kao „svatovsko groblje“, postoje čak tri legende.

Dan se pretvorio u noć

Najzanimljvija je svakako ona koja se vezuje za „turski vakat“ i ženidbu bega Lakišića koji je preprosio djevojku nevesinjskom begu Aliji Ljuboviću, a koja je i u narodnoj pjesmi opjevana. Helem, legenda i narodna pjesma kazuju kako je Ljubovićeva majka na Lakišićevu provokaciju da mu Alija dođe u svatove, otpremila sinovljevog konja kojeg je jahala upravo isprošena djevojka Hajka.

Sve bi onako kako je Ljubovićeva majka htjela i željela, ali dok su svatovi lijepu Hajku djevojku iz Zagorja vodili put Nevesinja preko visoravni Morine, lijepo vrijeme se pretvori u nevrijeme. “Usred ljeta, ledena holuja zamete visoravan, pretvori se dan u mrklu i hladnu noć, te se oskudno odjeveni svatovi posmrzavaše”. Strada i lijepa Hajka iz Zagorja. Bi joj suđena smrt na Morinama.

Za razliku od legende, narodna pjesma ima sretniji završetak. Konj s promrzlom djevojkom ipak stiže  u bijele dvore Ljubovića. Helem, dovede je onome kojem je „suđena a ne rečena”! Gore na visoravni Morine, gdje se “smetoše konji i junaci”, u “harmoniji haosa kamena i zelenila”, nadgrobni spomenici su nijemi svjedoci tužne sudbine lijepe Hajke i njenih svatova.

Obezglavljeni “mahali sabljama”

Druga legenda kazuje kako se na visoravni Morine susretoše “neznani svatovi”. Stadoše jedni drugima naput. Niko se ne htjede skloniti ukraj. Inat donese golemu nesreću. Svi pogubiše glave u krvavom boju. “Svatovsko groblje” je svjedok nemilog događaja.

Po trećoj legendi, na visoravni Morine “sudariše” se dvije zavađene vojske. “Ljuti boj je potrajao do po’ bijela dana…”  Na bojnom polju još neko vrijeme tukoše se dva najveća junaka, sve dok “jedan drugom ne posjekoše glave”. Legenda kazuje kako su i obezglavljeni “mahali sabaljama”.

Pa ipak, u narodu ovog kraja najčešće se pominje i prepričava legenda o tužnoj sudbini lijepe Hajke i njenih svatova.

(aura.ba)

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!