Tragom narodne predaje o nastanku imena tvrđave na Humu u busovačkoj općini: Tamo gdje se iz stijene ukazuje lik lijepe djevojke uklesan u kamenu

Legenda kazuje da je u stijeni bila gvozdena halka koja je služila kao vješalo sa lik djevojke uklesan u kemenu  koji se nije svakome ukazivao

 

Legende o nastanku imena Busovača uglavnom vezuju se uz junake iz narodnih pjesama. Jedna od narodnih i likalnih predaja kazuje da je konj Vuka Jajčanina skočio s brda Hum u Busovaču, te je napravio bus sa zemljom i travom. Prema pisanim dokumentima ovaj gradić u središtu naše domovine prvi put se spominje u trgovačkom ugovoru od 1371. godine, kada je trgovac Gojko Čepić iz Busovače prodao Mlečaninu Johanu Rombaldu 30 milijarija ( 15 T ) željeza. Ovaj dokument čuva se u dubrovačkom arhivu.

Međutim, ako “zagazimo” dublje i dalje u prošlost, tajanstvenost legendi sa ovih prostora još dalje je od stvarnosti i o njima uglavnom “svjedoče” nijemi svjedoci, srednjovijekovni nadrgrobni spomenici, odnosno sačuvane predaje kod lokalnih zapisničara.

 Vjekovna tajna

Pa ipak, najveća tajna na busovačkim prostorima vezuje se za brdo Hum iznad Lugova, gdje se nalaze zidine stare tvrđave čije ime nepoznato i koje se ne pominje nigdje u dokumentima.

Tvrđava na Humu nalazi se na takvom dominantnom mjestu s kojeg je moguć pregled teritorija čitave Središnje Bosne: na sjever sve do rijeke Save, na zapad s ovog brda pogled se pruža do planine Vlašić, na jug do planinskih masiva Vranice, Zec Planine, Treskavice, Jahorine i na istok sve do Romanije. Ovo brdo dominira cijelom kotlinom rijeke Bosne, čiji obronci, s lijeve obale dopiru sve do ove rijeke.

Pisanih tragova o tvrđavi Hum nema izuzev onih koji datiraju iz kasnijeg perioda, iz zapisa putopisca I. F.Jukića iz knjige „Putopisi i povijesno-etnografski radovi“, u kojoj bilježi i nekoliko zanimljivih legendi  među kojima je i svjedočenje jednog sagovornika da se na tom mjestu kopalo i tražilo blago, ali da nisu ništa pronašli izuzev “tri tovara koplja i drugog oružja. Kada je saznao za to vezir, oni koji su kopali, morali su platiti veliku globu.”

 Djevojka iz kamena

U pomenutoj Jukićevoj knjizi zabilježena je i jedna od najljepših i najzanimljivijih predaja koja kazuje o gvozdenoj halci pronađenoj u stijeni  i koja se po narodnom vjerovanju i danas može vidjeti. Služila je kao vješalo i “držala” je lik djevojke uklesan u kamen.

I danas se može čuti priča o djevojačkom liku koji se ne “ukazuje svakome”, a oni najmaštovitiji ispreli su priču i o tome da se onome kome se lik lijepe i mlade djevojke nasmješi donosi ljubav i blagostanje. Jedan od mještana je otišao tako daleko u mašti da je posvjedočio:

  • To mjesto nikada nije samo. Viđaju se zaljubljeni koji pohode stijenu na Humu iznad Lugova sa koje puca vidik na sve četiri strane.

Nijemi svjedoci

Ni ovi krajevi ne oskudjevaju materijalnim spomenicima daleke prošlosti, među kojima su i kameni ostaci  pretpovijesnog naselja na Boraku kod Katića, gdje je nađen i rimski miljokaz, što je ujedno, uz rimsku lampicu pronađenu u Polju, najznačajniji antički nalaz na ovom području.

Kao i drugdje, diljem naše domovine, svjedoci daleke prošlosti su i srednjovekovni nadgrobni spomenici, stećci.

 

(Mustafa SMAJLOVIĆ/aura.ba)