Tragom narodne predaje o nastanku imena o jednom od najstarijih spomenika na jajačkoj tvrđavi: MEDVJED KULA BILA JE KAZNA ZA ROBOVE!

 

Ne postoje pouzdani podaci koji ukazuju kako je nastalo ime ovom masivnom zdanju proglašenom nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine zajedno sa kompleksom „Bedemi i tabije“

Među brojnim kulturno- istorijskim spomenicima u drevnom gradu Jajcu, među kojima je samo 29 nacionalnih, nalazi se i Medvjed kula „srasla“ sa visokim zidinama čuvene jajačke tvrđave koja dominira nad gradom na Plivi. Okruglog, valjkastog oblika, građena romaničkim stilom, ovo povijesno zdanje spada u najstarije građevine srednjeg vijeka, a pretpostavlja se da je sagrađena između 1448. i 1463. godine.

Sam naziv ove kule, čija se debljina zida kreće od 4,70 metara u istočnom do šest metara u zapadnom dijelu objekta, budi pažnju posjetioca ovog jednog od najljepših gradskih bisera u našoj domovini.

 Otkud naziv kuli?

Ne postoje pouzdani podaci koji ukazuju kako je nastalo ime ovom masivnom zdanju proglašenom nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine zajedno sa kompleksom „Bedemi i tabije“, a koja se uklapa  u zapadni odbrambeni zid i pripada tipu odbrambenih, okruglih i masivnih kula, koje se počinju graditi s pojavom vatrenog oružja.

Kula je jedino ojačanje na zapadnom perimetralnom bedemu, a služila je i kao eventualna posljednja odstupnica branilaca, sama se mogla braniti, a čuvala je i pristup gradu sa zapada. Sa njenog vrha moglo se pratiti kretanje neprijatelja iz tog pravca. U nizu još drugih preciznih podataka o ovom zdanju ništa ne ukazuje kako je dobila ime.

 Šta kaže legenda?

Postoje dva vjerovanja o nastanku imena ove masivne građevine. Po jednoj predaji nazvana je medveđom zbog glomaznosti i debljine zidova, dok je po drugoj dobila naziv jer su u njoj držani medvjedi kojima su bacani zarobljenici i kažnjenici.

U kom vremenskom periodu se to dogodilo nema podataka, pa su se raspredale razne priče kojima su pripisivane i nadnaravne pojave od onih da niko, ko je bio tamo zatočen nije iznio živu glavu, do onih da je samo jedan „okrilatili junak“ našao spas izvan zidina „tamnice“. Bilo kako bilo, narodna predaje ostaju kao jedini nepouzdani dokazi.

Mustafa SMAJLOVIĆ/aura.ba

 

Komentari

komentara