Tragom legende o srednjovjekovnom gradu Pavlovac kod Prače: Prokleta Jerina je vunom pregradila Praču kako bi uživala u vožnji lađom

Kako ni voda ni mlijeko nisu mogli ugasiti strast carice, u utvrdu su dovođeni mladi muškarci koji su samo nakon jedne noći provedene u njenom ležaju bacani sa stijene u kanjon rijeke Prače

Na vrletnoj stijeni, koja se uzdiže iznad naselja Prača na nadmorskoj visini od 1.074 metra, iz bukove šume izviruju zidine srednjovjekovnog grada Pavlovac kog 1415. godine izgradiše bosanske velmože Pavlovići. Kroz otvore na kulama kamene gradine, koja je stoljećima predstavljala vojnu utvrdu i stražaru, dolina se vidjela kao na dlanu, a njeni gospodari su posebno motrili na trg Prača koji je u vrijeme sukoba Kosača i Pavlovića imao poseban starteški i ekonomski značaj na vojnim i trgovačkim drumovima.

U osmanlijske ruke grad pada u prvim danima osvajačkog pohoda na Bosansko kraljevstvo. Tvrđava pod nazivom Novi 1489. godine postaje sjedište nahije Prača, koje je 1516. godine pripojeno nahiji Borač. U narodu tvrđava do današnjeg dana zadržava naziv Pavlovac, za koju se vezuje više legendi.

Voda i mlijeko

Jedna od narodnih predaja kazuje kako je u utvrdi podno Lipovca stolovala prokleta Jerina, žena despota Đurđa Brankovića. U narodu omražena despotica jedno oko je držala na Paljanskoj Miljacki, a drugo na rijeci Prači, tako da joj ništa nije moglo promaći. Kako ove dvije rijeke teku u suprotnim pravcima, Jerina je dala sagraditi grad gore, pod nebesima, gdje soko gnijezdo savija.

Odozgo su stizale sve zapovijedi proklete carice, pa i naredba da se vunom pregradi rijeka Prača kako bi uživala u vožnji lađom. Iz okolnih sela, kozije i ovčije mlijeko u kome se Prokleta kupala, stizalo je kroz drveni čunkovod, a voda iz Miljacke uz pomoć čekrka, koji je vukao posude kroz otvore u stijenama.  Kako ni voda ni mlijeko nisu mogli ugasiti strast razvratne i neobuzdane carice u utvrdu su dovođeni mladi muškarci koje je ona birala, a koje je samo nakon jedne noći provedene u njenom ležaju bacala sa stijene u kanjon rijeke Prače.

Otkrivena tajna

Nadalje legenda kazuje kako je Jerina uspješno branila grad od Turaka. Mjesecima su turski askeri uzalud opsjedali grad, a onda su odlučili da čekaju dok nestane vode i hrane, ali glad ni žeđ nisu morili despoticu i branioce. Lukava Jerina je vodu crpila iz Miljacke kroz otvore u stijeni, a mlijeko sa planina kroz čunkovod zamaskiran lišćem i mahovinom.

Grad se održao sve dok tajnu nije odala osoba iz plemena Golo, kome osvajači obećaše golemo blago.  Napadači upadoše u grad, a narod prokle izdajnika, tako da mu se zatra pleme.

 

(M. S./aura.ba)

error: Content is protected !!