To ima samo u BiH: LEGENDA O BUKVI “POBJEGULJI” IZ TESLIĆA

Početkom 90-ih godina prošlog vijeka u okolini Teslića zabilježen je nevjerovatan slučaj kada je, navodno, bukva prohodala! U selu Pribinić jedna bukva je „sišla“ sa brda oko 300 metara niže i zaustavila se u dolini. Drugo stablo, koje je raslo neposredno uz „pobjegulju“ ostalo je usamljeno na brdu!

Ovaj događaj neki su odmah prozvali božjim djelom, a vijest o „čarobnoj“ bukvi ubrzo se pročula mnogo dalje. U Pribinić su uskoro pohrlile kolone turista iz BiH, Srbije i Hrvatske kako bi posjetili mjesto odigravanja čuda i odali počast „svetoj“ bukvi.

Oni, malo racionalniji, sve su to pripisivali običnoj prirodnoj pojavi – odronu zemljišta, a jedino im je malo bilo čudno što je bukva ostala uspravna dok ju je klizište nosilo. Takođe, nije im bilo baš jasno zašto druga bukva nije htjela nikud da ide.

Uglavnom, uskoro je izbio rat, pa je hodajuća bukva pala u zaborav, a neki su čak u ovoj pojavi vidjeli naznaku nadolazeće tragedije. „Sveta bukva“ iz Pribinića okončala je u komšijskoj svađi, jer ju je navodno vlasnik zemlje na kojoj je bila zapalio pošto su pojedini mještani počeli da naplaćuju ulaz radoznalcima.

Tako je čarobna bukva okončala, a iza nje je ostala legenda i usamljena „sestra“ koja i dan-danas posmatra prolaznike sa brda.

U teslićkom selu Pribinić legenda još uvijek živi: Bukva “hodala” 300 metara

Mještani ovog sela ne vjeruju u teoriju kako je “hod” bukve prema selu prirodna pojava. Pravdaju to činjenicom da su na tom mjestu bile dvije bukve. Jedna je “otišla” dok je druga ostala na istom mjestu

Podno planine Borje, 15-ak kilometara od Teslića, smješteno je selo Pribinić. Oni koji su ga pohodili reći će kako nikad u životu nisu sreli vrijednije i gostoprimljivije domaćine od Pribinićana. Niko ovo selo nije napustio gladan ni žedan, a još manje nezadovoljan ili uvrijeđen. A hiljade turista boravili su ovdje. Htjeli su vidjeti najpoznatije drvo u našoj zemlji, bukvu koja hoda. Ljudi iz svih krajeva tadašnje Jugoslavije, ali i mnogih zemalja Evrope, bili su česti gosti u ovom selu. Svi su htjeli vidjeti to čudo koje je pripisivano i Bogu i šejtanu i prirodnoj pojavi koja se događa kod odrona zemlje.

Pribinić se nalazi u zagrljaju Bijeljskih brda s kojih je, kako legenda kaže, bukva krenula prem selu. Sišla je oko 300-injak metara i zaustavila se u dolini. Ovaj fenomen jedni pripisuju Božijoj volji, drugi smatraju da je u pitanju prirodna pojava, odnosno odron zemljišta.

– Nažalost, to drvo više nije u životu. Nesloga i ljudska svađa su je uništili. Navodno je, kažu mještani, vlasnik zemlje na kojoj je bila bukva, drvo zapalio, jer su pojedini mještani počeli naplaćivati ulaz onima koji su htjeli vidjeti ovo bukvu – kažu Pribinićani.

Jedna otišla, druga ostala

Mještani ovog sela ne vjeruju u teoriju kako je “hod” bukve prema selu prirodna pojava. Pravdaju to činjenicom da su na tom mjestu bile dvije bukve. Jedna je “otišla” dok je druga ostala na istom mjestu.

– Da je u pitanju odron, otišle bi obje! – kaže Nada Popović, mještanka sela.

Petar Makočević iz susjednog sela Buletića ne dijeli Nadino mišljenje. Kaže kako je za njega to bila budalaština te smatra kako je baš pomjeranje tla tog područja uzrokovalo “hodanje” te bukve.

– Nisam tamo otišao nikada jer nisam htio. U tu legendu ne vjerujem. Po meni je čudno to kako je bukva putovala određeno vrijeme i klizila prema rijeci, a da nije pala. Narod ovdje misli kako je ona bila predznak posljednjeg rata i nesreće koja nas je zadesila – prepričava Makočević.

– Otišao sam da se uvjerim. Ma to je Božije djelo! Nemoguće je da se bukva sama otisnula a da pritom nije pala. Čudno je i to što je druga bukva, koja je bila uz nju, ostala na svom mjestu – kaže Mirko Ćukanić, koji vjeruje u legendu koja još uvijek živi.

Branka Ostojić se sjeća vremena kada ova bukva nije bila tako legendarna kao sada.. Kako kaže, kao dijete igrala se u blizini tog drveta. Priča kako se nedaleko od te bukve nalazio izvor s kojeg su djeca pila vodu od čega ih je bolio stomak.

Više od legende

– Priča se da su ljudi koji su prvi stigli na lice mjesta vidjeli grobove koje je otkrila bukva kada je podigla zemlju. Od toga sada nema ni traga – kaže Branka.

Mjesto koje je nekad zauzimala bukva, danas raste visoka trava. Mjesto koje je prije samo nekoliko godina posjećivalo stotine ljudi, danas je ostalo pusto. Tragom kuda je bukva “hodala” ostali su brežuljci.

– Sada na brdu samuje druga bukva. Ko će znati, možda su bili muž i žena Ali, to je već neka druga legenda. Bukva koja je ostala na svom mjestu sada samo nijemo posmatra dolinu, ćuti i samuje – prepričavaju mještani.

Nada Popović kaže kako bi bilo dobro da se ogradi prostor oko bukve, jer je ona jedini svjedok događanja. Boji se, veli, da i nju ne zadesi sudbina kao i onu koja je “prohodala”.

– Sada kad je nema, narod je sumnjičav. Pogotovo oni koji tu dolaze prvi put. Nema više bukve, nema dokaza. Samo se okrenu i odu. Ali, legendi ne mogu okrenuti leđa. Mještani znaju šta i kako se dogodilo – dodaje Nada.

Tek poneki mlađi mještanin vjeruje u drvo po kojem je njihovo selo postalo poznato.

– Nije me to toliko interesovalo – kaže 16-godišnja Jelena. Puno godina je prošlo. Nisam se bila rodila kada je to bilo. Rat je bio i narod je počeo da se bavi pitanjima vezanim za život, tako da se prestalo govoriti o bukvi.

Mještani se nadaju kako će i druga bukva krenuti put doline, i na taj način ponovo oživjeti legendu. Ko zna, možda ona bude imala veću sreću i duži život u dolini pored rijeke.

I EVROPLJANI ČULI ZA OVU BUKVU

Kada se bukva zaustavila pored rijeke, u selo su nahrlili mnogobrojni turisti. Mještani se sjećaju kako su viđali autobuse iz raznih dijelova Evrope.

– Najviše naroda dolazilo je iz Slovenije, Hrvatske, Srbije, ali i iz nekih zapadnoevropskih zemalja – kaže jedna mještanka dok gleda prema brdu i osamljenoj bukvi.

Sjećaju se lijepih dana i nagađaju šta bi bilo s bukvom i selom da nije izbio rat. Misle kako bi bukva postala prava turistička atrakcija.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!