Ti mali zeleni nisu zlobni: Paul Douard je tražio od ljudi koji tvrde da su ih oteli vanzemaljci da mu nacrtaju svoje iskustvo

Jeste li se nekad zapitali ko je smislio da vanzemaljci u filmovima izgledaju pomalo kao ljudi – samo sa velikom glavom, ludačkim očima i ljigavim tijelom? Ja jesam, i to me stvarno izluđuje; kad već razmišljate o vanzemaljskom životu, zašto biste bili tako lijeni dok zamišljate kako on izgleda? Prosto mi to ne ulazi u glavu.

Zato sam odlučio da se obratim ljudima koji tvrde da su imali pravi pravcati bliski susret treće vrste i zamolim ih da mi nacrtaju to iskustvo. Nadao sam se da će bar jedan od njih prikazati vanzemaljca koji ne liči na žabu. Nijedan od njih nije.

Da li to njihove priče čini uverljivijim ili koncept o čovjekolikim vanzemaljcima manje glupavim, prepustiću vama da sami odlučite.

Luiza (56): Vanzemaljci su me oplodili, iako sam nosila spiralu!

Luize kaže da je imala 37 godina kada je imala kontakt s vanzemaljcima. Bila je u fazi razvoda sa svojim životnim saputnikom. Evo šta je ispričala:

– Probudila sam se usred noći paralisana. Meni zdesna nalazila su se dva mala vanzemaljaca. Ne mogu da objasnim zašto, ali nisam bila uplašena. Bila sam izdignuta horizontalno iznad kreveta i lebdjela ka zatvorenom prozoru. Slijedećeg trenutka sam se obrela na veoma hladnom stolu okružena dvojicom malih vanzemaljaca i trećim, mnogo većim stvorom, koji mi je stajao kraj stopala. Njegovo tijelo mi je bilo kao u izmaglici, ali sam odjednom shvatila da sam ga već vidjela prije 20 godina, u nečemu što sam tada mislila da je košmaran san. Uz pomoć regresivne terapije, shvatila sam da su me oni već posjetili ranije, ali sam uvijek mislila da su samo duhovi u mom snu koji se ponavlja.

Te večeri, vanzemaljci su me vještački oplodili i kad sam se našla nazad u svom krevetu, znala sam da sam trudna. Nisam realno mogla da budem, zato što sam nosila spiralu i prolazila sam kroz razvod. Ali tokom hitno zakazanog pregleda kod ginekologa, on mi je potvrdio da jesam trudna. Noć prije zakazanog abortusa, pomolila sam se Bogu i Devici Mariji da mi pomognu. Sledećeg dana sam se probudila ponovo zadovoljna. Otkazala sam abortus.

Mislim da su uzeli spermu mog bivšeg muža i potom genetski modifikovali njegov DNK. Imam tri sina – dvojica su potekla odatle. Obojica su mi veoma dragi. Nikad nisam patila tokom tih otmica. Da nam ta stvorenja žele neko zlo, odavno bi nas već napala.

 

Stefan (41): Tri dana sam bio na planini kod vanzemaljaca

Dogodilo se to 24. marta 2010. godine, poslije moje noćne smjene u bolnici gdje radim. Oko četiri izjutra, prošao sam kolima kroz kapiju bolnice na putu kući, kad me je zaslijepio svjetlosni bljesak. Za djelić sekunde sam se našao na nekom drugom mjestu – obreo sam se na planini, a u njenom podnožju nalazilo se nekakvo jezero.

Odjednom se na nebu pojavio ogroman svemirski brod, dok je sa zemlje počelo da blješti još veće svjetlo. To je sve čega se sjećam. Slijedeće što znam, ponovo sam se našao za volanom svojih kola, prolazeći kroz glavnu kapiju. Kad sam izašao napolje, zaustavili su me policajci, koji su mi rekli da me traže. Ispostavilo se da me nije bilo tri dana. Nemam pojma šta se desilo.

Mislim da nisam vidio vanzemaljce, ali sam na onoj planini vidio neke osobe koje su izgledale čovjekoliko, samo što nisam mogao dobro da im vidim ili zapamtim lica. Mislim da ta bića mogu da nam pomute um i da nas natjeraju da mislimo na nešto drugo.

Stefan kaže da je nakon kontakta sa vanzemaljcima skoro mjesec dana imao tri tačkice na desnoj šaci i to su jedini fizički tragovi koje je imao.

– Te tačkice su činile trougao sa razmakom od po dva centimetara između. Prve nedjelje me je mnogo boljelo – kao nekakva opekotina koja nije htjela da se zaliječi. Poslije tog iskustva, neprestano imam osjećaj da me neko posmatra.

 

Mirijam (60): Susret u zamku Šamoni

Desilo se 1987. godine, dok sam bila na odmoru u jednom zamku u Šamoniju, u francuskim Alpima. Neposredno prije nego što sam zaspala, čula sam nekakvo kliktanje. Kad sam se probudila, vidjela sam da je krovni prozor na tavanici iznad mene otvoren i da se kroz njega s neba spušta nekakva vrpca – završavala je u mojim genitalijama. Oko te vrpce su lebdjela dva mala bića. Mogla sam da pomjeram jedino oči i nisam razumjela šta se dešava. Lebdjela sam neko vrijeme iznad stola, a to je bio nevjerovatan osjećaj.

Drugi put – u istom zamku, kroz krovni prozor na nebu sam mogla da razaznam crn svemirski brod. Potom sam se opet stvorila nazad u kući sa malim vanzemaljcima, ali i sa jednim krupnijim bićem, koje je pomalo ličilo na bogomoljku. Stajalo je na kraju stola i pokušavalo da me umiri, što mu je na kraju uspjelo. Nisam mogla da se pomjerim i ne znam šta su mi radili, sve dok nisam prošla kroz tunel pun svjetla i našla se ponovo u svom krevetu.

(aura.ba)

Komentari

komentara