TEŠKO DA NE ZAPLAČETE: BRAT I SESTRA IZ ZENICE, UPOZNALI SE NAKON 57 GODINA!

Izuzetno potresna priča i svjedočenje Dragana Škvare i njegove sestre Marijane, rođenih Zeničana, koji su se sreli u Njmačkoj, a pronašli su se preko FB-a

Teška životna drama Dragane Škvare i njegove sestre Marijane, rodom iz Zenice. Oni subrat i sestra i prvi put su se sreli nakon 57 godina. Skoro cijeli svoj životni vijek oni se proveli jedno bez drugog, jer su roditelji tako htjeli. Rastali su se kada je Dragan imao jedva godinu dana. Ne spomninje Dragan oca i ne želi da priča da je dijete iz miješanog braka.

Iz priče o životu s majkom, to zaključujemo. Njegova majka Šefika ga je povela sa sobom u Živinice. Tamo se preudala za čovjeka po imenu Družiani Jkleto.

“Taj čovjek me je othranio i prihvatio kao svoga. Imao sam lijepo djetinjstvo, ali uvijek me kopkalo zbog čega svi u kući imaju isto prezime, a ja sam jedini Škvara. Takva su bila vremena, niko se nije smio puno raspitivati – sjeća se tih vremena Dragan.

Kao jedanaestogodišnjak će 1961. godine od tetke u Zenici, kod koje je odlazio u dane vikenda, saznati da ima sestru. Devet godina je mlađa od njega. kazuje za Slobodnu Dalmaciju Dragan, koji je tek 1961. godine, kao momčić od 11 godina, čuo da ima devet godina mlađu sestru.

– Zove ona mene kad sam krenuo kući, ja mislim dat će mi čokoladu ili neku sitnicu, kad ona kaže, sine, imaš sestru Marijanu kojoj su sada dvije godine. Da sam znao što me u životu čeka, pitao bih za detalje, ali u ono doba djeca nisu smjela postavljati puno pitanja. Godine su prolazile, a koga god bih pitao, nije mi znao reći gdje je Marijana ili kako doći do nje – govori Dragan, kojega je posao poslije odveo u Austriju, gdje je u Klagenfurtu sreo i oca.

Sudbina je htjela da i Marijana sazna za brata. Tajnu joj je povjerila majka kada je imala deset godina.

“Prelistavala sam album s porodičnim fotografijama i primijetila sam jednu sliku nepoznatog ali lijepog dječaka, iza kojeg je pisalo Dragan Škvara. Pitam ja mamu ko je to, a ona mi je otvoreno priznala da ja i taj dječak imamo istog tatu, ali da nema nikakvih informacija gdje se nalazi – priča Marijana, koja se upravo kao i Dragan tokom života često raspitivala za brata kod poznanika u Zenici koji bi mogli znati više, ali niko joj nije davao korisne informacije.

Prošao je za oboje dobar dio životnog vijeka, no tek je moderna tehnologija omogućila da se prvi put zagrle.

– Stigli kompjuteri, pa i taj Facebook, svi ga otvorili pa rekoh, i ja ću. Tražio sam ja sestru, ali bio sam siguran da je neću naći po imenu, jer sigurno se udala. I jednog dana ponudi mi se opcija “Poznajete li ove ljude”, ja malo gledam i pažnju mi privuče profil pod imenom Zana Tadić.

Ne znam ja ko je to, mlada djevojka je u pitanju, ali znam da mnogo Tadića živi oko mene u Zenici. Dodam je za prijatelja, ali bilo mi je nezgodno pisati joj jer je mlađa osoba, znate što se sve događa po internetu – prisjeća se Dragan trenutaka koji su prethodili sudbonosnoj poruci koja mu je stigla već nakon nekoliko sati: “Čika Dragane, moja majka se preziva djevojački kao vi, a ima i brata kojem je ime Dragan“. Bila je to Marijanina kći.

– Grlo mi se osušilo, odem se ja napiti vode, nervoza me hvata. Ali mislim se, sumnjivo mi je sve to, možda se neko igra sa mnom. Kad kaže ona, evo mama živi preko puta, zovnut ću ja da dođe. Nakon par minuta, piše gospođa jesam li ja Dragan, da je ona udana Tadić, ali da je rođena Škvara. I nakon par minuta šalje mi fotografiju. Na njoj moj otac u mlađim danima” – prisjeća se “pronađeni brat”.

– Ako je ovo i tvoj otac, onda smo brat i sestra – napisala mu je Marijana.

Uslijedili su intenzivni telefonski razgovori i planiranje susreta jer trebalo je nadoknaditi sve propuštene godine.

– Prvi telefonski razgovor bio je težak, nikako se nisam mogla osloboditi niti početi pričati. Kad sam počela više pisati i razgovarati, već mi je bilo predivno, i jedva sam čekala da se vidimo, srcu mi je odmah prirastao – kazuje nam Marijana, koja je bila “zatočena” u Njemačkoj jer ju je nakon operacije kuka čekala operacija kralježnice pa je Dragan bio taj koji je morao na put. Ali on je bio bacio putovnicu jer se zarekao da više neće napustiti Bosnu i Hercegovinu, no, u ovom slučaju, kako kaže, krenuo bi i pješice.

Konačno, brat i sustra susreli su se nakon 57 godina, prije nekoliko sedmica u Freiburgu.

– Dođem ja do vrata, gleda ona u mene kao u kip, totalno u šoku – priča Dragan.

– Nikad ga nisam vidjela, osim na onoj jednoj fotografiji kad je bio dijete od pet godina. Ali u tom trenutku vidjela sam sliku svoga oca pred sobom – nadopunjuje ga Marijana.

– Riječima ne mogu to pisati. Ako ste ikada imali strah u životu, u tom trenutku neka blagost me je prošla, zaplakao sam. Kad nemaš dinara u džepu, svaki dinar ti je kao dobitak na lotu. Bio je ovo prst sudbine, zvali vi to Bog ili kako god, sto puta sam se uvjerio da postoji neka viša sila. Zahvalan sam mu jer su u tom trenutku sve moje brige bile kao rukom odnesene – zaključio je, puno rječitiji, Dragan. (S. Dalmacija)

 

Komentari

komentara

error: Content is protected !!