TEHNIKE DISANJA: Poboljšajte disanje, udahnite život – Naučite disati iz stomaka!

Osim što nas oslobađa stresa, trbušno disanje ima povoljan učinak i na srce i nervni sistem. Disanje je nesvjesna funkcija tog sastava koju mi možemo koristiti da bismo sastav svjesno premorili. Radite naše vježbe disanja, tako ćete se pomiriti sa svojim tijelom.

Većina ljudi ne zna pravilno disati, a malo je onih koji koriste puni kapacitet pluća. Moglo bi se reći da ljudi dišu na biološkom minimumu a da toga uopće nisu svjesni. Takvo disanje je nepotpuno, površno, isprekidano, nejednako i ubrzano. Mi zapadnjaci uglavnom ne razumijemo kako disanje utiče na svaki vid našeg života. Skloni smo zanemariti naše disanje, ponašati se kao da smo od njega odvojeni. Međutim, naše disanje jesmo mi.

Disanje mora biti životna snaga koja ulazi u tijelo. Disanje nas opskrbljuje govorom koje nas održava na životu. Način na koji dišemo utječe na to kako upijamo kisik u naše tijelo. Kisik hrani mozak, nervni sistem, i svaku pojedinu stanicu u tijelu. Jeste li znali da se disanje onemogućava od samog rođenja, i u većini slučajeva teško se oštećuje tradicionalnim medicinskim porođajnim postupcima.

Nasilje nad djetetom

Kada se dijete rodi, ono još nije koristilo svoja pluća. Sav kisik koji mu je bio potreban dobivalo je krož plućnu vrpcu kojom je bilo povezano s majkom. Kod rođenja, pluća nisu odmah spremna za upotrebu. Postoji jedno iznimno važno prijelazno razdoblje koje traje oko 45 minuta, a tijekom kojega se djetetu mora dopustiti da se prilagodi disanju vlastitim plućima. Za to se vrijeme pupčana vrpca ne bi smjela prekinuti. Sve dok dijete ne može potpuno disati samo, ono se još uvijek oslanja na kisik koji mu je davala majka.

Tokom tog prijelaza, dijete treba smjestiti na majčin trbuh tako da mu je glava blizu otkucaja srca koje tako dobro poznaje. Treba mu dopustiti da se odmara u tišini dok ne počne polako disati samo od sebe. Tek tada, pošto se iz pupkovine iscrpe sve preostale tečnosti bogate kisikom, može se prekinuti pupčana vrpca. To je najlogičniji postupak koji uspostavlja temelj za pravilno disanje. Što nasuprot tome viđamo u bolnicama?

U pravilu, žurba i brzina porođaja ima prednost pred svim ostalim. Dijete je izvučeno iz porođajnog kanala što je brže moguće, a ono što se događa nakon toga stvori smetnje u disanju koje utiču na čovjekovo zdravlje za čitav preostali život. Umjesto da se djetetu omogući da postupno prijeđe na samostalno disanje, pupčana vrpca se odmah odstranjuje.

Dijete, koje još nije sposobno disati samo svojim plućima, prevrnu naglavačke i lupaju po stražnjici, prisiljavajući ga tako da udahne zrak. Obično je takav prvi udisaj zraka uistinu očajnički hropac, koji šokira mali i nejaki organizam novorođenčeta. Ovo može biti čimebenik koji doprinosi astmi i drugim respiratornim oštećenjima poslije u životu.

Dijete je biološki određeno tako da dobiva nježnost i blagost od časa rođenja, a ne da dobiva udarce. U životinjskom svijetu nikada nećete vidjeti takve grubosti. Životinje kod porođaja pokazuju nježno nagonsko ponašanje puno ljubavi, koje smo mi „superiorna bića“, izgubili.

Još jednom se roditi

Disanje je prirodan refleks organizma tokom kojeg u naša pluća uđe oko 3 miliona litara zraka svake godine. Otprilike 21% zraka jeste kisik. Mi udišemo zrak iz kojeg u plućima izvlačimo kisik. Preporađanje je tehnika svjesnog disanja koju je osmislio Leonardo Orr sredinom 1970-tih godina u Kaliforniji. Svoju popularnost ova metoda duguje izvanrednoj jednostavnosti i efikasnosti postupka, koji se zasniva na osnovnoj, prirodnoj funkciji organizma – disanju.

Osnovna namjena preporađanja jest da se čovjek sjeti i ponovo doživi rođenje, da ponovo psihološki, fiziološki i duhovno doživi prvi udah i oslobodi se traume. O tome govori i dr. Leonard Orr kad kaže da čovjek preporađanjem stupa u kontakt s Univerzalnim energetskim poljem ili Beskonačnim bitkom. Disanje i njegova regulacija su osnova većine sastava samorazvitka jer potiču koncentraciju duha, a ovdje disanje predstavlja i sistem samoizlječenja – psihičkog i fizičkog.  Preporađanje počinje tako da se podsvjesni učinak rođenja od primarnog bola pretvori u ugodu i zadovoljstvo.

To odmah utječe na život. Negativni energetski šabloni iščezavaju, a čovjek se podmlađuje, jer tijelo puni energijom Univerzalnog energetskog polja. Preporađanje oslobađa mišićne blokade, potisnuto disanje, negativne emocije utisnute u mišiće, probleme sa kičmom, cirkulacijom i seksualnim životom. Jedna seansa preporađanja traje 45 – 90 minuta, a može se raditi individualno ili grupno, uz preporoditelja koji kontroliše proces.

Morate imati na umu da se vaše disanje direktno održava na vaš um. Ako dišete brzo i plitko, vaš um podivlja, a tijelo vam je napeto.  Ako dišete polagano i duboko, um je  miran a tijelo opušteno. S obzirom da mnogi od nas zbog porođajnih trauma ne mogu normalno disati, moramo sad kao odrasle osobe učiti kako da radimo ono što bismo morali izvoditi nagonski. Ponajprije moramo svjesno razumjeti nešto što bi se trebalo događati, ali se ne može događati automatski.

Zdravo disanje iz stomaka

Trbušno disanje je potpuno i cjelovito disanje. Tipično je da mi dišemo brzo, iz gornjeg dijela pluća. Ne koristimo se cijelim mehanizmom za disanje pa stoga moramo disati brže da bismo unijeli dovoljno zraka. Što brže dišemo, to smo napetiji. Većina ljudi danas diše potpuno iz grudi. Nikada ne koriste trbuh, pa se stoga ne puni donji dio pluća koji bi trebao snabdjeti tijelo s 80% kisika.

Neprestano su u prenapetom stanju, pod stresom, puni tjeskobe, a sve što im uistinu treba je zrak. Onog trenutka kad nauče disati duboko iz trbuha i tako unositi zrak u donji dio pluća, stres se u njihovom životu značajno smanjuje. Osim što nas oslobađa stresa, trbušno disanje ima povoljan učinak i na srce i nervni sistem. Disanje je nesvjesna funkcija tog sastava koju mi možemo koristiti da bismo sastav svjesno premorili.

Vi ne možete znojnim žlijezdama reći: „ Prekinite znojenje. „ Neće vas poslušati. Tim funkcijama nervnog sistema ne možete vladati. Promjenom disanja možete svjesno zavladati svojim emocijama. Počnite vježbati. Nakon mnogo godina nepravilnog disanja, uočit ćete strahovitu razliku u tome kako se osjećate kad počnete disati normalno. To će se odraziti na čitav vaš život, jer disanje jeste život, i kako mislite da je život već divan, čekajte samo! Postat će neizmjerno ljepši kad naučite udisati dublje i potpunije.

VJEŽBE

1. Dišite ovdje i sada

Vježba se može izvoditi sjedeći ili ležeći. Ako vježbate sjedeći, morate držati kičmu uspravnom, pa sjednite na stolicu s naslonom ili sjednite na pod tako da prekrižite noge i naslonite leđa uza zid. Dok udišete, stavite ruke na trbuh, jednu iznad pupka a drugu na pupak.

Prvo osjetite kako se nadima pupak, a onda kako se dah polako penje u grudi. Dok izdišete, ruka koja je postavljena iznad pupka će „potonuti“, a za njom i donja ruka. Na taj način možete zapravo osjetiti kako se zbiva trbušno disanje. Dok ulazi u vas, pustite da vaše biće održava kako on ulazi. Isto tako, kad dah izlazi, neka vaše biće to osjeća.

Dišite ovdje i sada. Morate disati i jedino ovaj trenutak, ali možete misliti o prošlosti i o budućnosti. Tako tijelo ostaje u sadašnjosti, a um vrluda. Jednostavno mislite na disanje.

Nema potrebe da opustite cijelo tijelo, jer tijelo će sliejditi disanje. Zatvorite oči i pratite kako udišete i izdišete. Nemojte se koncentrisati, jer ćete tada stvoriti smetnje. Preporađanje nij ekoncentracija. Ono je stalna svjesnost, koja koristi disanje kao pomoć da osjećaje u tijelu povežemo sa svješću.

Ako se disanje uspori i napetost poveća u nekom dijelu tijela, to je direktna posljedica potiskivanja. Sve negativno što ste potisnuli nalazi se spremljeno kao napetost negdje u vašem tijelu i čeka da ga oslobodite i integrirate u svijest. Vježbu za početak izvodite 2 – 5 minuta.

2. Naizmjenično disanje kroz nos.

Ovu vježbu možete koristiti kao vrlo djelotvorno sredstvo da uravnotežite svoj nervni sistem. U svakoj nosnici postoje živci koji vode u središte mozga. Mozak ima dvije strane. Desna je strana kreativna, ispirativna i relaksirajuća. Lijeva je strana mehanička i određena za proračune. Jogini su otkrili da postoji ovaj tjelesni ritam: strane mozga se izmjenjuju, pa svakih sat i 28 minuta jedan od njih preuzima prevlast.

Nosnice to podržavaju, pa jedna od njih takođe dominira u tom razdoblju. Naš način života je obično ubrzan, pa većinu vremena provodimo koristeći mehaničke i kalkulatorske aktivnosti lijeve strane mozga.

U današnjem je društvu teško izgraditi život prema kreativnim, iscjeliteljskim i relaksirajućim aktivnostima desne strane mozga. Upravo taj način života nameće neravnotežu između dvije strane mozga što umnogome dovodi do napetosti. Pomoću saznanja da je svaka nosnica povezana sa suprotnom stranom mozga i koristeći se tom informacijom u vježbi disanja, vi uistinu možete uravnotežiti dvije strane mozga, a rezultat je zaprepašćujući osjećaj ravnoteže.

Sjedite na stolicu ili se udobno smjestite na podu s uspravnim leđima. U suštini, u ovoj vježbi ćete udisati kroz jednu nosnicu i izdisati kroz drugu naizmjenično. Udahnite zrak kroz lijevu nosnicu i brojite do šest, dok istovremeno pritišćete prstima desnu nosnicu tako da bude zatvorena. Zadržite dah brojeći do tri.

Opustite desnu nosnicu i izdahnite zrak kroz nju dok brojite do šest, a lijevu nosnicu držite zatvorenu. Zatim udahnite zrak kroz desnu nosnicu dok brojite do šest. Ponovo zadržite dah dok brojite do tri, te izdahnite kroz lijevu nosnicu. Izmjenjujući protok zraka kroz nosnice šest puta, postat ćete nevjerovatno opušteni, a vježba će uravnotežiti vaš mozak i tako vas umiriti. Ovu vježbu možete raditi koliko god želite, ali biste je morali izvesti barem jednom dnevno.

(aura.ba/Magazin Alter)

Komentari

komentara