TANJA ABADAN: Bolesti od kojih bolujemo, mogu imati veze i sa porodom

Tanja Abadan, jedna od najpoznatijih bioenergetičarki, duže vrijeme je cijenjeno i uvažavano ime i u Austriji, te u zemljama zapadne Evrope. Njene nove iscjeliteljske metode naišle su na veliko zanimanje i zvanične medicine

Istraživanje ranijih života, koje psiholozi nazivaju traumama rođenja i smrti, može nam pomoći u mnogim teškim životnim situacijama ili kod nedefinisanih oboljenja. Sve je više i akademski provjerenih i dokazanih slučajeva, koji nam, uistinu, dokazuju postojanje uspješno izliječenih osoba metodom “mustra”, koja se zasniva na povezivanju prošlosti i sadašnjosti. Najvažniji je uzrok bolesti, a on nerijetko ima veze sa genetikom, pa čak i porođajem.

  Osobe rođene carskim rezom su usporene

Na ovaj način nam Tanja Abadan pokušava objasniti novu metodu alternativnog liječenja, koju naročito u Americi, Britaniji, Austriji i Italiji, primjenjuje sve veći broj bioenergetičara i iscjelitelja.

“Smatram, a to se sve više potvrđuje u praksi i kod akademskih stručnjaka, da je liječenje preko prošlosti, odnosno tzv. “mustre”, koju dobivamo od svojih roditelja i prenosimo na sebe i svoja pokoljenja, ne samo fizičkim tijelom, nego i omotačem, izuzetno djelotvorno. Mi za vrijeme poroda dobijamo čak i karakterne crte.

Zato je tren i sam čin porođaja vrlo bitan za cijeli naš život. Dokazano je da ljudi koji su rođeni u velikim problemima (majka pod stresom, problematičan porod) vrlo često u životu imaju velikih zdravstvenih teškoća. Najčešće obolijevaju od psihosomatskih bolesti, kožnih oboljenja, bronhitisa, astme, migrene….  Medicinski je dokazano da se bronhitis i astma  javljaju u 60 posto slučajeva kod djece koja su gutala plodnu vodu u porodu.

Osobe rođene “carskim rezom”, dakle nenormalnim porodom, također mogu da imaju trajne posljedice. Tako rođena djeca u kasnijem životu su usporena, reaguju potpuno drugačije na stres.  Ako su novorođenčad imala teškoća sa pupčanikom, takvi ljudi su u kasnijem životu skloni samoubistvima vješanjem. I to je medicinski i naučno dokazano – objašnjava Tanja.

 Kakve su terapeutske prednosti i nedostaci takve tehnike, da li je dovoljna samo bioenergija ili uključujete i druge amlternativne metode i parapsihološke sposobnosti?

“Terapeutska korist ove metode je višestruka. Uz bioenergiju, koristi se i psihoterapija, astrologija, fitoterapija, duhovni tretmani….  Nikada ne započinjem tretman dok ne vidim kakav je bio porođaj. A da bi to “vidjela”, ja osobi vraćam njegovo eteričko tijelo u taj period, odvajam to tijelo i pregledam ga.

Naše eteričko tijelo sadrži informacije stresa, bola, narkoze i svih ostalih stvari koje su u parapsihologiji vrlo bitne. Poznato je da iz naše podsvijesti možemo izvući sliku onoga šta mi nosimo u sebi. Vrlo često i bolujemo od bolesti koje su iz podsvijesti, a ne iz svijesti. I to su obično bolesti koje se liječe bioenergijom. 

    Alat u Božijim rukama

 Tanja Abadan je tokom dvadesetogodišnjeg uspješnog rada vratila zdravlje ili olakšala tegobe mnogim ljudima od kojih je službena medicina digla ruke – od onih najtežih hroničnih do degerenativnih bolesti. Njeni uspjesi mjere se u hiljadama slučajeva različitih bolesti u kojima je ljudima dokazano uspjela pomoći – od neplodnosti, nepokretnosti, raznih vrsta strahova, depresija, problema sa kičmom i zglobovima, srčanih bolesti, migrena, klimakterijskih tegoba, psihičkih, emocionalnih i spolnih poremećaja, stomačnih tegoba…

Pripada sjajnoj generaciji bioenergetičara Dragana Puača i Veseljka Tomića koji su je, nakon što je čuvena Džuna prokrčila puteve ovoj icjeliteljskoj metodi, uspješno počeli primjenjivati i na balkanskim prostorima. Bilo je to vrijeme kada je bienergetsko iscjeljivanje bilo u povoju, ali je veoma brzo napredovala i stjecala povjerenje i najvećih autoriteta u svijetu. Čak joj je i Vatikan otvorio vrata i na neki način  joj odao priznanje.

“Osamdesetih godina prošlog vijeka u Italiji smo imali i posebne škole usavršavanja. Šest najuspješnijih sa najvećim bioenergetskim potencijalom dobilo je nagradu da budu na prijemu kod pape. Ja sam u to vrijeme bila peta; ispred mene su bili “jači” jedan Italijan, Čehinja koja je radila samo sa životinjama, Poljakinja koja je radila samo sa biljem, te pokojni Andrija Puharić, veliki profesor koji je imao svoje institute u Kaliforniji.

Da će životni put Tanje Abadan po mnogo čemu biti poseban, ona je to shvatila još kao djevojčica, kada ju je u snu posjećivao jedan derviš i učio muslimanske molitve, te je odveo putevima kojima će ona zaista kasnije i proći. Ona je sa šest godina znala da će se udati za Arapa i da će se šerijatski vjenčati, te savladati sve tajne islamske vjere i tradicije. Znala je da će doći dan kada će je ispunjavati radošću pobjede tuđih nesreća bioenergijom.

“Nikada nisam razmišljala odakle ta energija dolazi i što se sve dešava u mome tijelu i srcu, ali osjećam da je to Božiji dar – kazat će danas naša sagovornica i naglasiti kako se nikada u životu, poput većine beioenergetičara, nije vezivala za nekog sveca, dovište, predmet ili ikonu; kod nje sve potiče iz srca.  

 “Imam običaj za sebe kazati da sam samo alat u Božijim rukama. Dovoljno je da moji pacijenti počnu primati energiju koja teče kroz mene, pa da veoma brzo osjetimo poboljšanje njegovog zdravlja.

 U svojoj praksi susretala se i liječila pacijente iz svih krajeva svijeta. Od Evrope, Kine, In dije, do brojnih arapskih zemalja. Liječila je od prosjaka do kraljeva, prinčeva, princeza, radnika, liječnika…. O njihovim sudbinama i svojim iskustvima sve više je okupirana. Pokušava da ih objedini i sabere u knjizi, koju planira uskoro objaviti.

Na kraju razgovora zanimala su nas njena iskustva kao alternativca sa austrijskim zvaničnim medicinskim ustanovama.

 “U Austriji i na zapadu uopće, alternativna medicina ima svoj status i autoritet. Mi smo tamo poreski obveznici. Ja ću kao bioenergetičar tamo i zaraditi penziju. Koliko je porastao rejting alternativnoj medicini, možda najbolje ilustrira podatak da u bečkoj klinici AKH, koja je jedna od najjačih u Evropi, postoji odjel za alternativnu medicinu.

                         Susret sa Sai Babom

 Silno sam željela posjetiti Indiju, srce me je vuklo Sai Babi. I otišla sam 2001. godine. To su nezaboravni utisci. Tamo sam neke stvari shvatila i još bolje spoznala sebe. Tamo se ljudi najbolje razumiju i tamo vlada totalni red.

 Bila sam u masi od pet do sedam hiljada ljudi iz svih krajeva svijeta.  Ni sama ne znam kako, ali sam sedmi dan uspjela, bez gužve i borbe, doći u prvi red. Kao da me je neko tu odnio na krilima. Sai Baba je tog jutra došao samo kod četiri žene iz prvog reda. I ja sam bila ta sretnica.

 Od mene je uzeo pismo nekoliko mojih pacijenata. Oni su bili krajnje rizični slučajevi, nisam im mogla pomoći ni ja. Za svaki slučaj ponijela sam ih sa sobom. I uspjelo je. Sva četiri ta slučaja su veoma brzo osjetila poboljšanje zdravlja, ali ne mojim angažmanom. To je bilo, sigurna sam, djelo Sai Babe.  O tim slučajevima ću opširno pisati u svojoj knjizi.

Mene je, međutim, dojmio detalj kada je Sai Baba jednoj ženi, koja se nalazila nedaleko od mene, pravio prah. Vidjela sam svojim očima kako taj ljekoviti prah dolazi iz njegovih ruku.  Izlazio je kao kiša iz njegovih dlanova… Ta žena je pokupila prah u svoj dlan, a Sai Baba je dobio maramicu od jedne djevojke iz pratnje da malo obriše ruke. Zaista sam vidjela da je njegova ruka u tom trenutku bila bijela.

 Sve je to na mene ostavilo fascinirajući utisak. Definitivno sam shvatila da to nije nikakva sekta. Tamo su ljudi jednaki i predati Svevišnjem. Tamo sam slušala najljepše ilahije i kaside… Tamo sam dobila novu snagu i energiju.

 

 

 

 

Komentari

komentara