Tajne najvećeg tibetanskog majstora i bijelog maga: Milarepa – Supermen sa Himajala

Dok su njegov tetak i tetka održavali proslavu vjenčanja svog sina, Milarepa je snagom uma prizvao stražno nevrijeme koje je uništila čitavu kuću, ubivši 35 ljudi. Kada su ljuti mještani krenuli u potjeru za Milarepom, on je na njih poslao ogromnu oluju koja im je uništila usjeve, nakog čega su odustali. Nakon toga, Milarepa se pokajao zbog svojih djela i odlučio je da pređe na dobar put.

Ukoliko nakratko zanemarimo naučna nepovjerenja i otvorenim umom proučimo tibetansku mitologiju, shvatićemo da su njihovi najveći majstori zapravo pravi Supermeni u poređenju sa nama – običnim smrtnicima.

O životu Padmasambahvi (Majstoru Rođenom Iz Lotosa) se zna dosta toga. Kao na primjer da je još u mladosti bio veoma neobično dijete koje bi iz vrhova prstiju ispaljivalo munjekada bi ga neko naljutio. Ovakve stvari nisu nimalo neobične u tibetanskoj mitologiji jer su tibetanski jogiji svoj životi put uvijek započinjali kao crni magovi. Tek kasnije bi se opredijelili za stranu dobra ili zla.

Tibetanci ne razlikuju dobru i lošu magiju. Kod njih se sve odnosi na „svijetli“ i „tamni“ put. Padmasambahva je osim ispaljivanja munja bio sposoban za još neka čuda poput uzlijetanja u nebo gdje se družio i razgovarao sa bogovima. Lebdio je vazduhom poput pera, razumio je sve jezike svijeta, i mogao je poprimiti oblik bilo kojeg bića.

Ipak, sve to nije ništa u poređenju sa sposobnostima Milarepe – najvećeg tibetanskog maga i parafenomena. Rođen je 1052. godine, raspolagao je čitavom lepezom natprirodnih sposobnosti, čime je s punim pravom zaslužio naziv „Supermen sa Himalaja“.

 Učenik nadmašio učitelja

Rođen u malom selu Kya Ngatsa u zapadnoj provinciji Tibeta, i Milarepa je svoj put započeo kao crni mag. Po rođenju je dobio ime Mila Topaga, što u prijevodu znači „Rado čuti“. Njegovo porodično ime Josaj, ukazuje na plemenito porijeklo, i pripadnost klanu orla.

Vjeruje se da je Milarepin izbor tamnog puta u ranim godinama svog života uzrokovao porodičnu tragediju jer je imao samo šest godina kada je izgubio oca. Jedan od prvih neprijatelja sa kojima se suočio bili su mu rođeni tetak i tetka koji su nakon smrti njegovog oca ukrali svo porodično blago, a njega i majku izbacili na ulicu.

Na nagovor svoje majke, Milarepa se zakleo da će im se osvetiti i vratiti svo porodično blago. Ubrzo postaje šegrt jednog crnog maga i za veoma kratko vrijeme usavršava svoje moći u tolikoj mjeri da je postao moćniji čak i od svog učitelja. Posjedovao je toliko snažnu energiju da ga su se počeli plašiti čak i najstariji najiskusniji magovi. Milarepa je bio je i više nego spreman da sprovede svoju osvetu.

Dok su njegov tetak i tetka održavali proslavu vjenčanja svog sina, Milarepa je snagom uma prizvao stražno nevrijeme koje je uništila čitavu kuću, ubivši 35 ljudi. Kada su ljuti mještani krenuli u potjeru za Milarepom, on je na njih poslao ogromnu oluju koja im je uništila usjeve, nakog čega su odustali.

Nakon toga, Milarepa se pokajao zbog svojih djela i odlučio je da pređe na dobar put. U kasnijim godinama znao se svojim prijateljima obratiti ovim riječima:

„U mladosti sam počinio mnoga crna djela. A sad kad sam odrastao, želim praktikovati dobrotu i nevinost. Sada sam oslobođen od okova „dobra i zla“, uništio sam korijen karmičkog djelovanja i sada nemam razloga za buduće poduhvate. Dodatne riječi bi samo uzrokovale plač ili smijeh. Nema potreba da bilo šta dodaje. Ja sam star čovjek. Pustite me na miru.“

 Test tri tornja

Nakon bijega iz rodnog sela, Milarepa je bio u potrazi za novim učiteljem, i pronašao ga je u majstoru Marpi koji u početku nije polagao puno nade u novog učenika s problematičnom prošlosti. Kako bi ga testirao, stavio mu je snagu volje na probu.

Naredio mu je da golim rukama sagradi tri tornja, a potom da ih takođe golim rukama i sruši.  To je trebao da ponavlja opet i opet iznova. Mladić je radio tiho bez ikakvog pogovora , gradio je i rušio sve dok se nije srušio od napora. Vidjevši kolika je volja i moć u ovom mladiću, Marpa je Milarepi naredio da posljednji put sagradi još jedan toranj, što je on poslušno i ispunio, a ova građevina iz 11. vijeka još uvijek stoji u provinciji Lhodrag.

Nakon uspješno položenog testa, Mapra je napokom prihvatio da ga uzme za pravog učenika, ali Milarepu je još uvijek čekalo mnogo godina učenja i vježbanja. Iduće godine je proveo učeći i praktikujući sve tajne bijele magije, da bi na kraju postao jedan od najdobroćudnijih tibetanskih svetaca sa najvećim znanjem.

Umro je u 84. godini, a bogovi su izlazak duha iz njegovog tijela pozdravili dugom.

 Meditacija u ključalom ulju

Od svih sposobnosti koje je Milarepa usavršio tokom godina, najpoznatije je bestežinsko trčanje koje je pstizao tako da je svoje tijelo učinio lakih kao pero. Na taj način bio je sposoban da u skokovima pretrči ogromne udaljenosti, a da pritom nije doticao površinu zemlje.

Ime Milarepa dobio je jer je bio poznat po tome što je i po najvećoj zimi nosio samo tanku platnenu haljinu (tzv. repu). Njeoga moć bila je tolika da je snagom uma proizvodio energiju. Sposobnost samovoljnog mijenjanja tjelesne temperature je nešto čime se mogu pohvaliti samo najveći tibetanski majstori. U ovaj fenomen odlučio se lično uvjeriti i Hari Benson sa Harvarda koji je 1981. godine otputovao je na Tibet.

Proveo je nekoliko mjeseci pomno prateći život trojice tibetanskih lama. Između ostalog, otkrio je da se temperatura njihovih prstiju za vrijeme meditacije podiže za osam do deset stepeni. Prema njegovim riječima, duboke umne koncentracije u stanju su da, zahvaljujući nekom nepoznatom procesu, suze krvne sudove, i da utiču na krvotok i rad srca.

Kako bi usavršili ovu sposobnost, mladi tibetanski mjastori u okviru svojih vježbi meditiraju u velikim posudama s ključalim uljem koje im naizgled, ne predstavlja nikakvu opasnost.

 Neograničena moć

Još jedna poznata „tibetanska atrakcija“ bila je predmet proučavanja Aleksandre Dejvid Nil, a radi se o tulpi, odnosno materijalizaciji jedne misli. Drugim riječima, talpa može biti bilo šta što zamislimo ili stvorimo mislima i damo mu privremene karakteristike.

Aleksandra Dejvid Nil je lično svjedočila čudima sa Tibeta

To može biti mačka, pas, kuća, planina, itd. Osnova ovog učenja se bazira na ideji da je čitav svijet zapravo iluzija ili san koji mi projektujemo – međutim bez svejsnog bića univerzum ne postoji jer mu smisao daju upavo ta bića, time što postoje i razmišljaju o njemu. Na tome se zapravo i zasniva čitav tibetanski misticizam i magija. Na ideji da je stvaralačka moć našeg uma neograničena, čemu je jednom prilikim svjedočila i Aleksandra Nilova:

Jednom prilikom vidjela je kako jedan monah uspješno projektuje tulpu iz sebe. Tulpa je bila njegov dvojnik, i izgledala je identično kao i monah. Nilova je prišla projekciji i dotakla je zapanjeno utvrdivši da to nije nikakva prikaza, nego da mu je tijelo čvrsto i da se može dotaknuti.

Komentari

komentara

error: Content is protected !!