Svojevrsni spomenik prirode u selu Studena kod Bosanske Dubice: Stablo vrbe staro oko 350 godina

Odrastala sam uz ovo drvo i slušala kako je još uz onaj davni rat valjala mogima koji bi se znali skriti u duplje vrbe pored koje su prolazili i karavanski putevi- kazuje 94-godišnja starica Milja Soldat

Nijemi svjedok vremena

U naselju Studena nadomak Bosanske Dubice, koja se ugnijezdila na sjeverozapadu naše domovine i koja graniči sa Hrvatskom, nalazi se stablo vrbe staro oko 350 godina. O ovom svojevrsnom „spomeniku prirode“, postoje brojne priče i anegdote koje i danas kruže po selima Kozarske Dubice, kako još službeno oslovljavaju ovaj bosanskohercegovački gradić. Stara vrba u selu Studena, nijemi je svjedok mnogih burnih događaja u prošlosti, a najstarija stanovnica u selu, 94-godišnja baka Milja Soldat, kaže:

– Još dok sam bila mala slušala sam mnoge priče o vrbi koje su se raspredale po selima, sijelima i prelima. Odrastala sam uz ovo drvo i slušala kako je još uz onaj davni rat valjala mogima koji bi se znali skriti u duplje vrbe pored koje su prolazili i karavanski putevi. I ja sam se, kao dijete, zavlaćila tamo.

„Sveto drvo“

Selo Studena, koje je, kako se vjeruje  dobilo ime po nesvakidašnje hladnim jutrima i večerima i tokom ljeta, nekada je brojalo po dvedesetak i više kuća, a u svakoj kući je bilo po pet i više članova, a danas, kako baka Milja reče „svi mještani mogu stati u duplju vrbe“. Seljani su poumirali ili se raselili negdje drugdje, a ostale su priče o selu i vrbi. Po bakinom vjerovanju selo Studena je najstarije u ovim krajevima ili, kako to Vesna Praštalo, supruga unuka bake Milje, reče:

Svjedočenje bake Milje

– Po pričama još starijih od naše bake, koje se i danas prepričavaju, vjeruje se da dosta starije od vrbe po kome je danas poznato našim generacijama, a vrba je doživjela svoj duboki vijek starosti, oko 350 godina, zahvaljujući što raste, uz potok, u udoli, i nije izložena jakim vjerotvima. Mještani je vole i ne pomišljaju da je diraraju. Za nas je ovo sveto drvo. Ovdje se kaže, ako je vrijeme da se osuši neka to dođe prirodnim putem.

Duplja kao sklonište

Iako je baka Milja u poodmakom životnom dobu, djeli je šest godina od stote, nerijetko smogne snage i prohoda do vrbe i, kada je lijepo vrijeme, zna satima sjediti na drvenoj klupi najmenski postavljenoj onima koji dolaze da vide ovaj svojevrsni spomenih prirode. Znatiželjnici rado zavire i u njeno duplje, koje može poslužiti kao sklonište od kiše i nevremena.

Baka Milja se sa sjetom sjeća starih dobrih vremena kad je u ovim krajevima bilo puno sitnog stočnog blaga, a ovdašnje ispaše su dušu dale za uzgoj ovaca.

– Čim bi jako zagrmilo, čobani bi se sklanjali u otvor na stablu vrbe, jer ovdje znaju biti obilate kiše, pa i potok pored vrbe nabuja k'o rijeka – prisjeća se baka i dodaje kako se rado umije na hladnom izvoru ispod vrbe, jedan od mnogobrojnih izvora koji klobučaju u ovom ekološki čistom kraju.

Danas cijelo selo stane u otvor

Kad na vrbi rodi drenjak
Za staru vrbi vezuje se zanimljiva anegdota. Kako je nekim čudom u krošnji vrbovog stabla narastao grm drenjka, vjerovatno se zametnuo od sjemenke koju su ptice donijele,  ovdašnji malobrojni mještani vele da kod njih ne važi izreka “kad na vrbi rodi grožđe”. Oni su je preinačili u “kad na vrbi rodi drenjak”. Doduše, grm drenjka još nije zametnuo plodove, ali je sasvim izvjesno da će se u bliskoj budućnosti zacrveniti u krošnji vrbovih grana.

Vesna Praštalo

(aura.ba/Mustafa SMAJLOVIĆ)

Komentari

komentara